Phillip Seymour Hoffman - možda najdarovitiji holivudski glumac svoje generacije - više nije među živima. Dobitnik Oscara za film “Capote” te glumac koji se proslavio ulogama u filmovima P. T. Andersona, Charliea Kaufmana i Todda Solondza, pronađen je u nedjelju mrtav u svom stanu u Greenwich Villageu.
Američki film tako je izgubio glumca koji je za film protekle dvije dekade imao istu onu važnost kakvu su za “novi Hollywood” 70-ih imali Jack Nicholson i Robert De Niro. Ujedno, izgubio je glumca koji je bio u naponu snage. Samo desetak dana prije smrti, 47-godišnjem Hoffmanu su na Sundanceu premijerno prikazana dva nova filma.
Heroinski ovisnik
U trenutku smrti, bio je usred snimanja novog nastavka “Igara gladi”. Iako njegova karijera zbog toga nije naizgled patila, Hoffman je međutim bio dugogodišnji heroinski ovisnik, pa se pretpostavlja da je i njegova neočekivana smrt povezana s heroinskim overdoziranjem.
Phillip Seymour Hoffman rođen je 1967. u pravničkoj, imućnoj obitelji u državi New York. Karijeru je otpočeo ranih devedesetih epizodnim ulogama u TV serijama i nekoliko holivudskih filmova. Među njima, bila je i uloga u “Teškoj osmici”, debitantskom filmu Paula Thomasa Andersona, tada mladog režisera čija će karijera biti neraskidivo vezana uz Hoffmanovu.
Koncem devedesetih, Hoffman igra važne sporedne uloge u dva filma koja će u tom zlatnom razdoblju “indie” pokreta postati kultni - u “Boogie Nights” (1997) P. T. Andersona, te u “Hapiness/Sreći” (1998), kontroverznom filmu Todda Solondza. U oba filma Hoffman glumi uloge koje će ga proslaviti: neuglednih, seksualno frustriranih introverta koji žive u svijetu nerealiziranih fantazija. S ta dva filma, te “Velikim Lebowskim” (koji snima istodobno), Hoffman se definitivno afirmira kao karakterni epizodist.
S P. T. Andersonom Hoffman će surađivati i u narednim filmovima, glumeći veće ili manje epizode u “Magnoliji” i “Punch Drunk Love”, no njihova najglasovitija suradnja nesumnjivo će ostati film “Master” u kojem Hoffman glumi karizmatičnog vjerskog gurua, inspiriranog Ronom Hubbardom. Godine 2005. Hoffman će dobiti Oscara za ulogu pisca Trumana Capotea u filmu “Capote”, a za Oscara će nakon toga biti nominiran još dvaput, za ulogu u “Masteru” te za ulogu krivo optuženog svećenika Flynna u religijskom drami “Doubt” Johna Patricka Shanleyja.
Briga o rđavom ocu
Ipak, njegove jamačno najbolje uloge Akademija je propustila nagraditi. Prva od njih je u maestralnom krimiću “Prije nego vrag sazna da si mrtav” veterana Sidneyja Lumeta u kojem Hoffman glumi moralno savitljivu ništariju koja pokuša opljačkati vlastite, čestite roditelje draguljare.
Iste 2007. u predivnom filmu “Obitelj Savage” glumi melankoličnog, obeshrabrenog profesora teatrologije koji mora u starosti brinuti o rđavom ocu.
Konačno, 2008. će glumiti glavnog junaka Cadena Cottarda u filmu “Sinegdoha, New York” Charliea Kaufmana, vjerojatno najambicioznijem postmodernističkom metafilmu koji je snimljen u Hollywoodu dvijetisućutih. U ta tri briljantna filma Hoffman glumi duboko traumatizirane, osamljene ljude, iskompleksirane svojim izgledom, koji na prijelomnoj točki srednjih godina uviđaju da život nije išao putem kako su zamišljali. Nitko kao Hoffman u američkom filmu nije utjelovljivao takve - reklo bi se, egzistencijalističke - heroje.
Unatoč problemima s drogom, Hoffman je radio kao na tekućoj traci. Ove jeseni nastupio je u drugom nastavku “Igara gladi” kao kreator igre i proturežimski urotnik Plutarch Heavensbee, a treći nastavak serijala je u trenutku smrti dovršavao.
Nepoderivi klasici
Koncem prošlog mjeseca na Sundanceu se pojavio u dva nova filma: “God’s Pocket” te “Najtraženiji čovjek” Antona Corbijna. U tom filmu - nastalom po le Carreovom romanu - glumio je glavnog junaka, hamburškog policajca koji shvati da karijeristički agenti prišivaju suradnju s teroristima nevinom imigrantu.
Filmografija Philipa Seymoura Hoffmana može se bez krzmanja nazvati malom antologijom suvremenog američkog filma. Bio je omiljeni glumac dobrog dijela najdarovitijih holivudskih autora, te glumio male ili velike uloge u nepoderivim klasicima. Kako nije ovisio o fizičkoj naočitosti, pred njim bi bez sumnje bile još barem tri decenije sjajne karijere. Karijere koja se - nažalost - neće dogoditi.
Pet najboljih uloga
1 Sinegdoha, New York
(Charlie Kaufman, 2008.)
Postmodernistički film o odnosu života i umjetnosti doslovno sav visi na Hoffmanovim leđima. U njemu, Hoffman glumi tipični ‘svoj’ lik, srednovječnog neuspješnog umjetnika kojeg ostavlja žena.
2 Obitelj Savage
(Tamara Jenkins, 2008.)
Divna i premalo zapažena obiteljska komedija u kojoj Hoffman glumi profesora koji mora skrbiti o starom, tiranskom ocu.
3 Prije nego vrag
sazna da si mrtav
(Sidney Lumet, 2007.)
U ovom briljantnom krimiću veterana Lumeta Hoffman glumi potpunu ništariju, pripravnu opljačkati vlastite čestite roditelje.
4 Master
(P. T. Anderson, 2011.)
U ulozi vjerskog gurua sličnog Hubbardu, Hoffman je ekstrovertan i karizmatičan, drukčiji no u svojim uobičajenim ulogama.
5 Capote
(Bennett Miller, 2005.)
Akademija voli ovakve ‘mimikrijske’ uloge, no Hoffmanu se ne može poreći da je sjajno ulovio karakter glasovitog pisca, genijalca i ekscentrika koji manipulira drugima i ne voli nikoga.