JEAN FONTAINE Hitchcock je uživao kad ju je na setu ‘Rebecce’ Olivier bijesno šikanirao

Alfred Hitchcock zlobno je uživao što se na snimanju “Rebecce” Laurence Olivier osorno odnosio prema mladoj Joan Fontaine, koja još u vrijeme snimanja (s 1939. na 1940. godinu) nije imala osobitu reputaciju, jedino je ostavila dobar dojam u komediji “Žene”, u kojoj nije bilo nijednog muškog glumca.

Olivier je bijesan što njegova supruga Vivian Leigh nije bila po redateljevom ukusu, pa se iskaljivao na kolegici koja je dobila tu ulogu. Hitchcocku je to odgovaralo, jer je Joan igrala nesiguran lik, koji u filmu nije imao ime - samo su je zvali “druga gospođa Winter” - tako da su Olivierova šikaniranja činila njezinu interpretaciju posebno uvjerljivom.

Sestre glumice

“Rebecca” ju je proslavila, nominirana je i za Oscara, ali ga nije dobila (pobijedila je Ginger Rogers s “Kitty Foyle”), no bila je bolje sreće s narednim Hitchcockovim filmom “Sumnja”: ovaj put je potvrdila nominaciju, međutim, mediji su napravili rusvaj iz činjenice da je te godine u konkurenciji bila i njezina starija sestra Olivia De Havilland (ona je zadržala obiteljsko prezime, koje je Joan morala promijeniti kako bi se osamostalila u karijeri) s filmom “Zadrži zoru”. Iako joj je Olivia čestitala na pobjedi, sestrinski odnosi bili su već otprije zategnuti, a 1975. su i definitivno prekinuti i nisu obnovljeni do Joanine smrti: ona se čak otuđila i od vlastitih kćeri, jer su te inzistirale na dobrim odnosima s tetom.

Joan Fontaine još je jednom nominirana za Oscara, za glazbenu melodramu “Vječna nimfa”, i pomalo se iz nesigurne djevojke nižeg socijalnog staleža kakvu je igrala u “Rebecci” pretvorila u otmjenu damu blagog glasa, koja ponekad zna biti i poprilično ubojita (“Ivy“, “Rođena da bude zla”). Vjerojatno nije bila oduševljena što joj je sestra u drugoj polovici četrdesetih dobila dva Oscara (za filmove “Svakom njegovo” i “Nasljednica”), međutim, nije se mogla požaliti na vlastitu karijeru: jedinim velikim propustom smatra što nije nastupila u filmu “Odavde do vječnosti”, no ulogu je morala odbiti iz obiteljskih razloga. Poslije je za nju Deborah Kerr nominirana za Oscara.

Kultna melodrama

Puno je očekivala od filma “Pismo nepoznate žene”, koji je 1948. režirao perfekcionist Max Ophuls po romanu Stefana Zweiga: u njemu je igrala junakinju od njezine četrnaeste pa do trideset i neke godine i bila itekako na visini zadatka.

Na žalost, odjek u kinima bio je slabašan, nisu je čak ni spomenuli u nominacijama za kritičarske nagrade, a kamoli Oscare, no film je kasnije zahvaljujući emitiranjima na televiziji stekao kultni status i danas slovi kao jedna od najomiljenijih melodrama svih vremena.

U Clintovom gradiću

Poput mnogih holivudskih veteranki, pa i njezine sestre Olivie, šezdesetih su je počeli angažirati u hororima, da bi naposljetku potpuno odustala od filma. Na televiziji je imala bolje prilike i nastupala sve do 1994., kada se definitivno povukla.

Umrla je u svom domu u Carmelu, gradiću koji je ne tako davno vodio Clint Eastwood, u 97. godini. Olivia De Havilland još je živa i možda jednom otkrije sve detalje sestrinskog raskida.