Najprije loša vijest, a zatim dobra. Disney je opet pretumbao raspored svojih filmova u kinima, više nema šanse da jaki naslovi ne budu istodobno prikazani u američkim kinima i na njihovom streaming servisu Disney plus (koji je dobio veliki poticaj serijama „Mandalorian“, „WandaVision“ i „Falcon i Winter Soldier“ te premijerama filmova kao što je „Mulan“), tako da je Marvelova „Black Widow“ pomaknuta – po tko zna koji put – sa svibnja na srpanj, zato je „Cruella“ s Emmom Stone (još jedna prerada „101 dalmatinera“) ostala na svibnju, ali na samom kraju tog mjeseca, dok se „Duboke vode“ Adriana Lynea i „Smrt na Nilu“ Kennetha Branagha sele na početak naredne godine.
Kako će se odraziti na naše tržište, možete pretpostaviti, ali je krajnji trenutak da domaći prikazivači i distributeri nađu partnera na nekoj od streaming platformi.
Zato ohrabruju predviđanja da će film „Godzilla protiv Konga“, bar u Americi, napokon zaraditi vrlo zadovoljavajućih (za ovo razdoblje) preko dvadesetak milijuna dolara bruto, a nešto će se privrijediti i na HBO MAX-u, streaming platformi Warner Bros.-a. Budući da je u pitanju komplicirana produkcija, film je nastao uz jaku podršku kompanija Legendary (djelomično u kineskom vlasništvu) i japanskog Tohoa, koje baš nisu bile oduševljene da WB donosi odluke o načinima i terminima distribucije bez konzultacije s njima, no zasad se čekaju prvi rezultati, pa će tek tada uslijediti eventualno razračunavanje među partnerima.
Film se u svakom slučaju počeo prikazivati u mnogim kinima diljem svijeta, pa i u nas (pretpremijerna projekcija u CineStaru u Branimir centru bila je solidno ispunjena), a tek će narednog tjedna u Ameriku i još neke druge zemlje.
„Godzilla protiv Konga“ četvrti je film u univerzumu u kojem obitavaju prethistorijska čudovišta, prvi „Godzilla“ iz 2014. nije baš oduševio (ipak je istoimeni film Rolanda Emericha iz 1998., unatoč slabim kritikama, bio puno bolji), zato je „Kong: otok lubanja“ iz 2017. bio suvisliji, imao je dobru glumačku postavu – Brie Larson, Samuel L. Jackson, Tom Hiddleston i obilje čudovišta, „Godzilla: kralj zvijeri“ iz 2019. vjerojatno bi dokrajčio ciklus da se gledalo samo na zaradu, no producenti su zapeli da u finalnom filmu konačno spoje Godzillu i King Konga i tako je nastao ovaj spektakl, pomjeran sve do trenutka kad se činilo da se publika bar donekle vratila u kina.
Isplati li se pogledati borbu na život i smrt dva orijaša, koja se baš nije očekivala, jer su obje nemani u prethodnim filmovima pokazivale izvjesne sklonosti prema ljudima, pa se činilo da će njihov prvi susret biti miroljubiv. Ispalo je da ne, a za sve su krive zločeste korporacije.
U prvim filmovima upoznali smo Monarch, u kojem su manje-više radili junaci „Godzille“, ovdje su to dr. Nathan Lind (Alexander Skarsgård), geolog i kartograf koji je odlučio pomoći King Kongu da pronađe svoj novi dom, u prostoru zvanom Šuplja Zemlja, no način na koji su ga zavezali na brodu baš ne sluti na dobro. S druge strane tu je kompanija Apex, koju vodi Walter Simmons (Demián Bichir): on iz nekog razloga smatra da su Titani poput King Konga i Godzille glavni problem našeg planeta i odlučio ga je riješiti na specifičan način.
Vezani King Kong pojavljuje se prvi, s njim jedino komunicira Jia, djevojčica bez roditelja, curica razumije kako Kong razmišlja, što mu smeta i što želi, pa to prenosi drugima. Nakon nešto više od pola sata pojavljuje se Godzilla, izranja iz mora i bijesno se baca na brod u kojem je zavezan Kong. Njihova makljaža traje neko vrijeme, da bi šef Apexa predstavio svoj glavni adut, umjetnog giganta Mechagodzillu, koga poznaje svaki poklonik japanskih filmova o Godzillama.
U cjelini priča nije bog zna što ali su likovi King Konga i Godzille vrlo solidno oblikovani, tako da se ispod kompjutorskih naslaga prepoznaju osebujni karakteri. Nismo ni to očekivali: ako ništa drugo, film je puno bolji od „Godzille: kralja zvijeri“.