Američko-francuska glumica, učiteljica glume, redateljica, spisateljica i voditeljica radionica kazališnog klauna Lee Delong još od kraja 80-ih sudjeluje u raznim umjetničkim projektima na ovim prostorima. Hrvatsku, kaže, smatra svojom drugom domovinom stoga ju je jako obradovala vijest da je nominirana za nagradu Zlatni Studio i to za ulogu u filmu "Baci se na pod", dugometražni redateljski prvijenac Nine Violić.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
"Tako sam sretna što sam nominirana za ovu nagradu! To je svojevrsno priznanje za kojim sam žudila. Volim i poštujem umjetnički ukus koji je film ‘Baci se na pod‘ u više navrata nagradio tijekom protekle godine, pa ovu nominaciju jako primam k srcu. Vrlo sam zahvalna".
U intimnoj drami koja prati posljednje trenutke zafrkancije, nježnosti i apsurda prije rastanka jedne obitelji Lee Deelong igra tetku Megi za koju kaže da je vrlo posebna uloga jer ju je Nina Violić kreirala posebno za nju. "Blisko je surađivala sa mnom kako bismo je izbrusili, oblikovali i isklesali. Ima vrlo posebnu funkciju u filmu i rijetkost je vidjeti ulogu po narudžbi. Voljela sam je igrati. I volim raditi s Ninom".
Ninu Violić je, priča, upoznala kad je radila na castingu za film "Na Putu" Jasmile Žbanić.
"Jasmila je suzila broj glumaca na oko 15 i htjela je da za njih vodim neku vrstu radioničke audicije. Htjela je izazove izvan uobičajenih izazova normalne audicije. Radila sam sa svakim ponaosob, a u jednom sam trenutku radila s Ninom i stvarno sam je pritiskala. Odjednom se pretvorila u mačku - stvarno mačku, pred našim očima - vrlo ljutu mačku i počela je siktati. Svi smo popadali sa stolica od smijeha. Bila je nevjerojatna. Nije to jedini put da me zapanjila. Na otoku Zlarinu, nakon castinga, napravili smo radionicu i taj smo rad predstavili otočanima. Možete zamisliti, Zrinka Cvitešić, Leon Lučev, Mira Karanović, Jasmila, Nina...kako ljeti izvode klaunsku predstavu na malom otoku!?! Jedna od Nininih scena bila je pjesma...pjevala je ‘Ne brinite žene‘, i to nikad neću zaboraviti! Bilo je smiješno, ali ljudski, dirljivo i smiješno. Od tada je osvojila moje srce - kao i svi ovi nevjerojatni glumci".
Kakva je vaša veza s Hrvatskom, kada ste počeli surađivati s umjetnicima s ovih prostora?
"Na Balkanu radim od 1987. Došla sam s predstavom ‘Snježna kraljica‘ i obišli smo 16 gradova tadašnje Jugoslavije. Rundek je radio glazbu, a ja sam s njim nastavila surađivati čak i u Parizu. On je razlog zašto je Mladen Vasary bio u jednoj od mojih predstava u Parizu. Godine 1990. ostala sam nekoliko mjeseci u Mostaru kako bih radila predstavu "Ne" s Rundekom, Sonjom Savić, Damirom Pricom Kafkom... Kad je izbio rat u Bosni, sa Sanjom Džebom osmislila sam projekt da možemo vojnim avionima letjeti u Sarajevo gdje sam predavala na Akademiji scenskih umjetnosti. Na kraju rata režirala sam MacBlettes sa završnom klasom Akademije. Rundek je radio glazbu, a u predstavi je igrala Jasmila Žbanić s Acom Seksanom, Ejlom Bavčić, Vanesom Glođo, pokojnom velikom Sanjom Burić... S tom predstavom počela je moja suradnja s Jasmilom. Vjerovala je u klauna, da može pomoći glumcima da se približe svojim ulogama u svijetu filma. Film ‘Na Putu‘ vratio me u Hrvatsku, a ta kontinuirana fascinacija nastavila se s ‘Otokom ljubavi‘. Kasnije je Iva Peter-Dragan došla u moju radionicu u Mostaru i tako je započelo desetljeće rada s Triko Cirkus Teatrom, stvaranje predstava, održavanje radionica i majstorskih tečajeva, treniranje itd. I još uvijek sam tu, radim s Ivom, Nikolinom Majdak... Upravo sam u Srbiji imala premijeru predstave sa Stefanom Ostojićem, za koju se nadam da će doći i u Hrvatsku. Valjda ću se doseliti ovamo kad budem starica!"
