Disney se Mulanom dodvorava pokretu za ženska prava i nada se milijunima iz kineskih kina

Rijetko se dogodi da blockbusteri, pogotovo oni s budžetom od 200 milijuna dolara, bolje prođu kod kritike nego kod publike.

Takav je slučaj s filmom “Mulan”, koji još od ožujka čeka na svoj termin u kinima, da bi u Americi upravo završio na streaming platformi Disney+ (jedno gledanje košta vrtoglavih 30 dolara, a tek će od studenoga biti dostupan u sklopu pretplate), dok je u drugim svjetskim kinomrežama, pa i u nas, počašćen velikim ekranima.

Ipak, korisnici web portala www.imdb.com dodijelili su mu ocjenu nešto manju od trojke, što je zbilja slabo. Kritičari su bili blagonakloniji pa su se zaustavili negdje između trojke i četvorke.

Na meti prosvjednika

Dva su moguća odgovora na taj paradoks. Prvi je da su aktivisti među gledateljima podržali kampanju Bojkotirajte “Mulan”, kojoj je cilj upozoriti na pritisak kineske vlade na Hong Kong, koji je sve do 1997. bio u sastavu britanskog imperija, kada je procvao ekonomski i kulturno, da bi posljednjih godina, otkako je vraćen Kini, iskusio sve veće ograničavanje nekadašnjih sloboda.

Kineska policija lani je reagirala krajnje neprimjereno na hongkonškim ulicama, što je nesmotreno podržala Yiu Lifei, koja je u filmu igrala naslovnu ulogu, i tako se našla na meti udruga za zaštitu ljudskih prava. Nije ona jedina koja je pretpostavila središnju kinesku vlast Hong Kongu, slično su se postavile i nekadašnje hongkonške zvijezde Donnie Yen (glavna muška uloga u “Mulan”) i Jackie Chan, budući da su sada neizmjerno proširili bazu svojih poklonika.

Ipak, slučaj je delikatan pa je Yiu Lifei izostala s mnogih promocija filma u Americi i Kini, kako bi izbjegla neugodna pitanja novinara. Drugi je odgovor moguće nezadovoljstvo Disneyjevom strategijom prepravljanja svojih klasičnih crtića u igrane filmove. To je čista kapitalistička dosjetka u povećavanju profita, u kojoj je kreativnost najmanje važna.

Istina, neki od tih prepravaka i nisu bili tako loši, ponajprije “Ljepotica i zvijer” s Emmom Watson, donekle i “Pepeljuga” s Lily James i Cate Blanchett, a u gornjem domu je i “Knjiga o džungli” sa začudnim kompjutorski dotjeranim pozadinama.

Bilo je, međutim, i gnjavaža, poput lanjske verzije “Kralja lavova”, koja se - ne biste vjerovali - probila među najkomercijalnije filmove svih vremena. Posve dovoljno da Disney postane oličenje “tamne strane Sile”, budući da je već gotovo upropastio franšizu “Ratovi zvijezda” i potpuno odustao od produkcije izazovnih ostvarenja srednjeg budžeta.

Dopadljive pjesme

Što mu je trebao igrani “Mulan”? Original iz 1998. nije baš bio megahit, ali je imao dopadljive pjesme i zabavan lik malog zmaja Mushua s nadahnutom sinkronizacijom Eddieja Murphyja. Budžet je bio nešto manji u odnosu na najuspješnije Disneyjeve crtiće, što se vidjelo u pojednostavljenoj radnji, u kojoj su velike bitke rješavane dosjetljivošću glavnih junaka, no klincima to nije smetalo. Štoviše! Završnica je bila vrlo emocionalna, što je zadovoljilo ne samo najmlađe, nego i njihove roditelje.

Nova verzija nastala je iz dva poriva. Prvi je dodvoravanje ženskom pokretu, budući da je za redateljicu odabrana Novozelanđanka Niki Caro (još pamtimo njezinu zanimljivu “Jahačicu na kitovima”), za direktoricu fotografije Australka Mandy Walker (“Australija” Baza Luhrmana), a za kostimografkinju Bina Daigeler (bliska suradnica Pedra Almodóvara i Jima Jarmuscha).

Crtić su režirali Barry Cook i Tony Bancroft, dok je igrani film gotovo u potpunosti kontrolirala ženska ekipa. Drugo, kinesko kinotržište razmahalo se u drugo po veličini u svijetu, a u razdoblju koronavirusa izbilo je na čelo. Isplati se raditi filmove s njihovim junacima, pogotovo ako se odigravaju u prošlosti, čime se izbjegavaju dnevnopolitičke trzavice.

Osim toga, kad se pripremao crtić, Disneyjeva ekipa obišla je Kinu, napravila crteže drevnih sela i gradova, spomenika i kostima. Nova “Mulan” je svakako drukčija, ali puno toga duguje filmašima koji su radili na crtiću.

Mulan (Yifei Liu)

Capital Pictures/Film Stills/Profimedia

Ista priča

Kakve su razlike? Priča je manje-više ista, nadahnuta kineskim tradicionalnim pjesmama i kazališnim komadima. Junakinja je djevojka koja se odlučuje javiti u vojsku umjesto svog onemoćalog oca i pretvarati se da je muškarac, što je rizično jer bi je zbog toga mogli pogubiti. Pa dok u crtiću ona odmah odreže kosu, u filmu zadržava svoje bujne pramenove, isprva stegnute u punđu, da bi ih raspustila kad shvati da više nema smisla skrivati tko je.

Najvažnija je izmjena uvođenje drugog glavnog ženskog lika, to je vještica Xian Lang (glumi je velika kineska zvijezda Gong Li), desna ruka osvajača Bori Kana. Ona odmah prozre da je Hua Jun (kako se Mulan prozvala pred vojnom komisijom) zapravo žena i da krije svoj spol kako je ne bi proskribirali. Nudi joj da se udruže, ali Mulan je tradicionalna, odana obitelji i svojoj zemlji te ne želi postati izdajica, čak ni ako ju društvo odbaci.

Ženska strana naglašena je u ovakvoj preradi originalne Disneyjeve priče koja se ionako poprilično udaljila od drevne “Balade o Mulan”. U njoj ratovanje junakinje traje bar deset godina, ona ima stariju sestru i mlađeg brata, ovdje pak ima samo mlađu sestru (u crtiću je jedinica), ali je jedina vična borilačkim vještinama, kontrolira svoj “chi”, bezgraničnu energiju života, i ne treba joj oružje da bi pobijedila protivnika. Kao što se vidi u filmu, dovoljna joj je motka ili dobra ideja. Ovo potonje u ratu je najvažnije.

Dobra režija

Film ne izgleda loše, što je zasluga redateljice i direktorice fotografije, međutim nejasno je što je koštalo toliki novac kad se u većini scena male grupice vojnika bore protiv drugih. Natruhe spektakla valjda su dočarane uz pomoć kompjutora (novozelandska WETA Petera Jacksona tu je pružila obilatu pomoć), a dominira estetizirani vizualni prosede koji zapravo poprilično umrtvljuje cjelinu.

Kad Jetu Liju, najvećoj kineskoj borilačkoj zvijezdi, povjere ulogu ostarjelog cara, uništena je i posljednja nada da će ovo biti uzbudljivi rollercoaster. Da su nekom hongkonškom majstoru povjerili režiju, sve bi to izgledalo drugačije, ovako se samo posuđivalo od klasika te kinematografije (scena u kojoj se Mulan nosi s vjedrima vode direktno je preuzeta iz filma “Drveni ljudi Šaolina” s Jackieom Chanom), a svojevrsni znak je i angažiranje Cheng Pei-Pei u ulozi bračne posrednice.

Ona je šezdesetih bila velika akcijska zvijezda, glumila je u filmovima legendarnog Kinga Hua, a ponovno je zablistala u “Tigru i Zmaju” Anga Leeja. Potonji film najbolje pokazuje što je problem “Mulan” - to je uredno posložena slikovnica, čak i s ponešto stila, dok je onaj prvi kung fu čarolija koju je moguće gledati bezbroj puta. “Mulan”, naprotiv, ima kratki rok upotrebe, a mnogi će se nakon njega radije vratiti istoimenom Disneyjevom crtiću.