IZLOŽBA NOVIH RADOVA

BORIS BUĆAN Humor i erotika u najboljem ciklusu do sada

Novi je ciklus, navodi Vera Horvat Pintarić, nastavak kronike svakidašnjice. Bućan pamti i bilježi ono što je vidio šetajući Ilicom i Britanskim trgom
 Neja Markičević/CROPIX

Zašto bi netko slikao ista vrata, neprekidno, ispočetka?/ Slikala je u stvari svoju svakodnevicu. Da, slikala je ista vrata svoje kuće, no svaki su put bila različita, svjetlost je bila različita, njezino raspoloženje također, vidjela je nešto novo svaki put/Tebi je to u redu, da slika ista vrata više od jednog puta?/Zašto onda ne bismo sve radili samo jednom, zapalili cigaretu samo jednom, vodili ljubav samo jednom, gledali zalazak sunca samo jednom...

Zašto ovaj dijalog koji u trećoj sezoni serije “Breaking Bad” Jesse Pinkman vodi sa svojom djevojkom na izložbi Georgije O’Keeffe, u uvodu teksta o izložbi Borisa Bućana?

Velikim umjetnicima ne trebaju velike geste, putovanja, životne prekretnice. Oni prizore, koje svojim djelima čine velikima, pronalaze u svakodnevici. U konkretnom slučaju, riječima povjesničarke umjetnosti Vere Horvat Pintarić: “Boris Bućan nastavlja s kronikom svoje svakidašnjice. Promatra svijet oko sebe, zaustavlja se, gleda i pamti ono što je vidio. Tako je svakog dana kada prolazi Ilicom ili se zadržava na Britancu. Ovdje je njegova osmatračnica: tu su različiti ljudi koji prolaze, stolovi, predmeti, voće i povrće, ukratko sve što se može vidjeti i što se događa na svakoj tržnici”.

Ideje iz dokolice

Boris Bućan i Vera Horvat Pintarić poznaju se još od sedamdesetih godina, kada se on izražavao i konceptualnim radovima, u to je doba umjetnost zaposjela ulice. Ona je njegovu kvalitetu odmah prepoznala i pisala o tome. Posljednjih se godina njihova suradnja intenzivirala. Bućan radi na svojim narativnim slikama; prvo sjedeći na kavi na placu i promatrajući prizore oko sebe sve bilježi u mali notes, a zatim odlazi u atelje koji je u neposrednoj blizini. Ako prolazite za lijepog dana, u ranijim prijepodnevnim satima, placom po Britancu, vjerojatnost da ćete ga vidjeti kako sjedi na crnim rešetkastim stolcima lokalnog kafića vrlo je velika. Više ideja, često ističe umjetnik, dobije u dokolici, nego stojeći pred praznim platnom. Slikarstvo, uostalom, nije fizički rad. Ipak, slika koje nastaju u godinu dana, koliko je u posljednje vrijeme razmak između Bućanovih izložbi, mnogo je. Najbolje za izlaganje odabire Vera Horvat Pintarić, on se prepušta njezinom stavu s punim povjerenjem.

Pretapanje oblika

Treći je put zaredom tiskana mala, četvrtasta knjižica, izvrsno dizajnirana, s izborom umjetnikovih novih radova i uvodnim tekstom ove velike povjesničarke umjetnosti.

Poveznica sve tri knjižice je i crno-bijela slika na naslovnici, iako nisu svi radovi u svim ciklusima crno-bijeli. Prve dvije knjižice izdala je nakladnička kuća Vuković&Runjić, a sada su nakladnici Skaner studio i Umjetnička galerija Dubrovnik. A kao i proteklih godina, u proljeće, Bućan u Gliptoteci HAZU izlaže najnovije radove. Datum otvaranja je 10. travnja.

Što je novo vidio Bućan? Formula je ista, naslikan je prizor iz svakodnevice koji podsjeća na neki posve drugi prizor, u umjetnikovoj se mašti oblici pretapaju. Preko slike rukopisom je ispisan njezin naziv, pomalo i kao pojašnjenje slike-zagonetke. Sa slike “Oči Picassa” promatraju nas intenzivne, tamne oči - oblik je očiju španjolskog umjetnika Bućan pronašao u volanu bicikla. Podsjetimo kako je Picasso, pak, u volanu bicikla vidio “Bika”.

Bućan, nadalje, slika prizor uobičajen za rano, promrzlo zagrebačko jutro - smetlari kupe smeće, i u tom jutarnjem sivilu njihov se auto, s jarkim akcentima narančaste boje, čini kao da bliješti; no umjetnik u tom prizoru ne vidi smetlare, već konja koji jede travu, i u tu nas stvarnost uspijeva uvjeriti.

Žar umjetnosti’

Duhovit je “Akt Šestinčanke”, prikazan kao - crni trokut na crvenoj nošnji, a i slika na kojoj se grudnjak žene bujnog poprsja pretvara u krila leptira. Sliku na kojoj je užareno crveno kamenje na ispruženoj, žutoj ruci, naziva “Žar za umjetnošću”. Sjedeći na spomenutim crnim mrežastim stolcima na Britancu, on promatra crveni automobil, no iz neobične perspektive, pa se čini da auto stoji na susjednom stolu. Na slici “U javnoj kući” (javna kuća je u stvari zatvor) crvenom su bojom naslikani pozadina i kuća (potezi nalikuju plamenu).

Nekoliko je slika na kojima je tema ženska odjeća. “Gospođo, slikate?”, pak, prizor je žene pri povratku s placa; odjevena je u jarkocrvenu bluzu i crvene hlače ukrašene trokutastim, zelenim i ljubičastim motivima. U crvenoj mreži nosi crvene naranče, a u drugoj ruci vrećicu žute, plave i crvene boje.

Anegdote, pripovijedanje, neposredno opažanje, erudicija... Bućan svoju izoliranu poziciju jasno pokazuje radovima koji se ne uklapaju niti u jedan trend. I, ovo je, treba reći, najjači Bućanov ciklus do sada, formula se nije još iscrpila.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. rujan 2024 04:22