"Ima tu i Vidovića i početka 20. stoljeća", kaže slikar Igor Rončević o novoj seriji radova koju premijerno prikazuje na svojoj samostalnoj izložbi koja se otvara večeras u 19 sati u Gliptoteci HAZU.
Nove Rončevićeve slike nastale su tijekom posljednje dvije godine u Zadru gdje taj sedamdesetogodišnji umjetnik, akademik i profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti pred mirovinom već neko vrijeme živi. Svoj recentni ciklus radova Rončević, "najapstraktniji u generaciji hrvatskih postmodernista", naslovio je "Zlato i srebro Zadra" prema zbirci sakralne umjetnosti u crkvi sv. Marije, odnosno u njezinu benediktinskom samostanu u Zadru. Kako ističe autor izložbe Milan Bešlić, riječ je o zbirci koja je, osim što memorira i čuva nacionalnu povijest i identitet u europskom kulturnom kontekstu, potaknula Igora Rončevića na odluku da svoj zadnji ciklus pokrije tim imenom i da - tek asocijativno, ali ipak - proširi njegovu značenjsku vrijednost kršćanskom duhovnošću.
Rončević pak kaže kako je naziv uzeo iz razloga što mu se činio atraktivan. U samim slikama se ne referira na zadarsko blago. To su, kaže, serijalne slike i posvuda se na njima javljaju motivi koji podsjećaju na "tipke" zadarskih Morskih orgulja. "Historijski je naziv izložbe jer smo na neki način u historijskom trenutku za slikarstvo. Ono silazi sa pozornice zbivanja". Već smo se, slaže se Rončević, puno puta oprostili od njega, ali sad, smatra, u slikarstvu se više ne događa ništa: "Sve su to neka stara trabunjanja. I razlozi za neke velike i značajne slike su nestale. Zato što se svijet radikalno promijenio. Ovaj svijet je toliko složen da slika koja je o njemu uvijek znala govoriti, više to ne može", kaže Rončević koji niti sebe ne štedi. "Ovo moje je više borba za slikarstvo, nego slikarstvo".
Jedan od naših vodećih predstavnika "nove slike" 80-ih godina prošloga stoljeća kojeg je Achille Bonito Oliva uvrstio u pregled transavangarde, danas više ne vjeruje u moć slikarstva. "Tad smo bili u postmoderni, a sad smo u postpostmoderni. A o tome nitko ništa ne zna. Rado bih ostao transavangardnim umjetnikom. Talijanski transavangardisti su se svi oslanjali na slikarstvo svojih starijih kolega od De Chirica na dalje. Mi smo pak radili što smo inače radili, ali bitno je bilo biti zaokupljen slikarstvom. Danas više ništa nije radikalno jer je sve već viđeno", zaključuje Rončević.
Pa ipak, iako je sve viđeno, Rončevićeve su slike zadržale svoju prepoznatljivost. Način slikanja špahtlom apstraktnih, "šahovskih" motiva koji se ponavljaju u različitim odnosima i varijacijama svih mogućih boja osigurali su mu vrlo čvrsto mjesto na danas vrlo heterogenoj sceni.
"To je zapravo moja potraga za nekom ljepotom. Krajnji mi je cilj postići ljepotu".
Izložba će nakon Gliptoteke HAZU biti postavljena u Gradskom muzeju Bjelovar od 3. - 30. studenoga 2021. te u Sveučilišnoj galeriji u Mostaru od 10. prosinca 2021. do 10. veljače 2022. godine.