Umjetnost ima moć, uvjeren je Miloš Glavurtić, čovjek koji zadnjih desetak godina ima pred sobom jasan cilj - od jednog u najmanju ruku osebujnog i neshvaćenog umjetnika kakav je bio Vladimir Dodig Trokut napraviti svjetsko ime. Nedjelja je poslijepodne i upravo se ljestvama spustio s visokog postolja ispred HNK na kojem stoji tri metra visoka krletka s gigantskim pištoljem. Ideja za ovu neobičnu instalaciju nazvanu "Imagine" kao pjesma Johna Lennona je Trokutova, produkcija njegova. Obišla je ta krletka u zadnjih pet godina svijet, u Zagreb je došla nakon Beča gdje je stajala na krovu Albertine pola godine. Vidjelo ju je oko deset milijuna ljudi, kaže Glavurtić koji sebe ne smatra galeristom, iako godinama drži galeriju u Hvaru u koju često svrate i neke svjetske face. A izložio je u njoj svojedobno i Picassa, što nije bila priča za medije, ali je na kraju tako ispalo.
"Ne smijete me nazvati galeristom. Galeristi su trgovci, ja to nisam. Trošim vrijeme i novac da pričam o slobodi. Ima galeriju preko koje promoviram hrvatsku umjetnost i mlade umjetnike, pomažem im da nešto zarade. Nisam trgovac jer kad ste trgovac, morate nešto prodati. Nikada nikome nisam rekao kupite ovo ili ono, samo pričam o tome", govori Glavurtić koji iza sebe ima i organizaciju nekih zvučnih izložbi poput Goye u Splitu i Giacomettija u Dubrovniku.
Što ga je privuklo Trokutu?
"Ponekad se bavim istraživanjima kojima se nitko ne bavi", odgovara. Za Trokuta se, kaže, zainteresirao zbog njegova projekta Antimuzeja. Ako je zaintrigirao najvećeg kuratora na svijetu Haralda Szeemanna, gdje ne bi njega.
"Moja je djelatnost složena, bavim se i teorijom i praksom. Mnogi miješaju moj osobni, umjetnički rad s Antimuzejem, no oni nisu povezani", govorio je Trokut. Instalacija "Imagine" temelji se na jednom njegovom ranijem radu s početka devedesetih godina "Poj ptica pjevalica" iz 1991., kojim je osnivač Antimuzeja želio "pokloniti pticama slobodu", zatvorivši u krletku pištolj kao simbol rata i nasilja.
"Kada sam ušao u njegovu zonu, rekao sam mu: Ti si proživio svoj život, nisi sistemski, niti jedan sistem te ne može prepoznat, nisi uspio sebe ispričat, molim te ka boga ova mala ćiba, u stvari krletka s pištoljem, ja vjerujem u nju, vjerujem da je remek-djelo, daj mi slobodu da je ja ispričam", prisjeća se Glavurtić. "Onda sam ga pet godina u to uvjeravao, da pusti mene, bez ali. Imaš sto tisuća radova, pusti mi jedan. U jednom momentu kaže mi Trokut, Šjor Glavurtić, u redu."
Izvorni rad bio je, međutim, otkriva Glavurtić, triptih.
"Rekao sam da preostala dva rada mora maknuti sa strane i da rad s pištoljem pretvorimo u antiratnu poruku. To je jedna univerzalna poruka, za jučer, danas i sutra. Priča o slobodi", kaže Glavurtić koji Trokutov kavez s pištoljem uspoređuje s Picassovom "Guernicom". "Picasso je napravio univerzalnu osudu nasilja u tom svom djelu, nije spomenuo nikoga. U Madridu sam promatrao tu sliku danima i uvjeren sam da Trokutova ćiba ima istu poruku, to je ista visina, isti ton."
Isto tako, objašnjava Glavurtić, original je velik tridesetak centimetara, što teško može ikoga impresionirati u dojmu. "Nitko neće na to reći - vau. Tako da sam osmislio projekt, da povećamo taj rad te da istodobno napravimo sedam kodiranih djela, sedam krletki, od kojih jedan za Split, a jedan za Zagreb pa za Albertinu u Beču, za Kunsthaus u Zürichu i Tate Modern u Londonu ili Reina Sofia u Madridu. Ako imate pet radova u pet svjetskih muzeja, onda i ona preostala dva nešto vrijede na tržištu. Inače, Albertina je prihvatila donaciju, Split i Zagreb nisu."
Isto tako, dodaje Glavurtić, dugo su raspravljali o postavljanju predmeta u krletku. "Taj smo proces i fenomen nazvali ćibizam 2016. godine. Nedavno je Antimuzej u staroj Ledani postavio izložbu Ćibizam".
Prvi kavez postavljen na Šolti 2018. godine neposredno pred Trokutovu smrt, bio je improvizacija, priznaje Glavurtić. "Da bismo dobili kavez kakav je danas, proučili smo 35 povijesnih kaveza." Postavljanje instalacije u Albertini dogovorio je, prisjeća se, između dva seta Roland Garrosa. "Napisao sam poruku direktoru Albertine, Klausu Albrechtu Schröderu koji je jako moćan u svijetu umjetnosti, postoji li mogućnost da se rad izloži u Beču bez pretenzija da to bude Albertina. Odgovorio mi je: ‘Oduševljen sam‘".
U Splitu nije išlo tako glatko. "Trebale su mi tri dozvole, uspio sam u godini dana dobiti samo jednu." Instalacija je postavljena 22. veljače 2022., par dana prije izbijanja rata u Ukrajini. "Trokut je inače bio zaluđen mističnim brojem 22", tumači Glavurtić. Ali stajala je samo sat vremena, došla je i policija, čak tri policijske patrole, zanimalo ih je o čemu se tu radi. Cijela zbrka je nastala, no Glavurtić je uspio ipak u svojoj namjeri da postavi i fotografira Trokutovu krletku s pištoljem na Peristilu koji je prekrio zlatnom folijom. Kako su reagirali Splićani? "A ludo, svi su me pitali zašto nije stajala dulje."
Vladimir Dodig Trokut, umjetnik, šaman i sakupljač umjetnina za sobom je ostavio brojna djela, kako svoja tako i tuđa, u nadi da će jednog dana zaživjeti njegov Antimuzej. Za života taj san nije ostvario, a danas se njegovi radovi pojavljuju i predstavljaju kroz razne inicijative koje, među ostalim, poduzima i Fondacija Vladimir Dodig Trokut. Tako će neki od Trokutovih radova u vlasništvu Fondacije biti izloženi u srijedu u povodu inauguracije instalacije "Imagine" u zagrebačkom HNK.
A prema riječima povjesničarke umjetnosti Ive Körbler, bez obzira na neke slične ideje i koncepte povijesne Dade i europskih nadrealista, dosad niti jedan umjetnik nije napravio tako jednostavan, a porukom snažan nadrealistički objekt s ready-made elementima, odnosno gotovih, pronađenih predmeta (kavez, pištolj) koji su uklopljeni u novi smisao.
"Marcel Duchamp je 1921. godine složio slavni ready-made ‘Why not Sneeze, Rrose Sélavy?‘ (anagram imena: Eros, c‘est la vie) od pronađene ptičje krletke koju je obojao u bijelo, 152 mramornih kockica koje glume šećerne kocke, sipine kosti (za pticu koje nema) i termometra, ali sasvim drukčijeg umjetničkog značenja i poruke, koja je vezana uz temu neispunjene seksualne želje. Kasnije će brojni nadrealisti koristiti tu Duchampovu ideju s objektima u kojima koriste ptičje kaveze, životinjske kosti i termometre/toplomjere, ali u mnogo hermetičnijem kontekstu (Giacometti, Dalí). Nitko se nije sjetio napraviti djelo od tako jednostavna dva predmeta, a tako snažne poruke. To je, međutim, prepoznao direktor bečke Albertine Klaus Albrecht Schröder".
Po načinu umjetničkog razmišljanja i djelovanja Trokut je, smatra autorica predgovora, "hrvatska varijanta" umjetnika Josepha Beuysa i Hermanna Nitscha, bez da je ikada na bilo koji način njih konceptualno kopirao kao uzore.
"Za senzibilnije promatrače istinski utopist u najboljem značenju toga pojma, Trokutovo djelo ne može nas niti danas ostaviti ravnodušnima, možda više nego ikada u ovom poljuljanom svijetu. To je značajan uspjeh za jednog hrvatskog konceptualnog umjetnika, no Trokutovo djelo nije od ranije nepoznato uglednim švicarskim, njemačkim i austrijskim kolekcionarima i galeristima, na čemu je predano radio njegov prijatelj, zagrebački odvjetnik Silvije Hraste, koji je prezentirao Trokutov opus Čedi Komljenoviću (Monty Shadowu), a koji ga je zatim predstavio na poznatom švicarskom trijenalu skulpture Bad RagARTz-u."
"On je bio i ostao", zaključuje autorica, "revolucionar bez metka". "Što upravo svjedoči njegova instalacija ‘Imagine‘ - koji se skriveno nadao da će pomiriti oštricu Dade, Jospeha Beuysa i Dimitrija Bašičevića - Mangelosa s ezoterijskom tradicijom Europe, elementima pučke kulture, mistikom hrvatskih planina i tajnim energetskim silnicama koje leže ispod svakog grada Europe - kroz što se sve provlači velika tema osobne i univerzalne slobode."