OVO NIJE LIJEPO Kičaste slike protest su protiv uništavanja javnog prostora

Umjetnica Nina Horvat radove izložene u prizemnoj galeriji NO zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti slika na način na koji su se slikali kičasti prizori mahom krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Onakve kakvi su se nastojali dopasti široj publici, možda završiti i na kakvom goblenu ili na bombonijeri. No, iz ruku nevještih, loših slikara kojima zapravo ne polazi za rukom niti naslikati kvalitetno kakav pastoralni prizor. Kada bi ih se moralo svrstati u povjesničarsko umjetničke ladice, moglo bi se reći kako su na tragu lošeg pokušaja impresionizma.

Autorica je diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, no veći se dio svoje karijere bavi konceptualnom umjetnosti. I namjerno tako interpretira prizore koje slika.

Naime, njezina je izložba, čiji je kustos Tihomir Milovac, muzejski savjetnik MSU, gradski zastupnik te žestoki oponent Milanu Bandiću, kritika novijih gradnji i pojava u javnom prostoru koje su se posljednjih godina dogodile u Zagrebu. Naziv je izložbe pojednostavljen “Ovo nije lijepo”. To su, ujedno, i velika slova ispisana na samom ulazu na izložbu.

Marko Todorov / CROPIX

Udaljenost koju ova umjetnica prelazi na dnevnoj bazi između posla i kuće je ona između Črnomerca i Dubrave. Na dnevnoj bazi promatra čitav grad. Na izložbi je pokazala ono što joj najviše u tom gradu, u kojemu je rođena, smeta.

Na udaru su se tako ovih namjerno loše naslikanih slika nevješta rukopisa našli šatori koji se rijetko miču s Trga bana Jelačića, kafići koji su zauzeli čitav Cvjetni trg pa javni prostor u gradu postoji još samo u tragovima, potom nagurani kafići u Bogovićevoj ulici uz koje se gubi umjetnost grada, poput, primjerice, “Prizemljenog sunca”, karizmatične skulpture Ivana Kožarića, napola dovršen novi stadion u Maksimiru...

Otac je ove umjetnice poznati skladatelj Stanko Horvat, koji je svojedobno bio dekan Muzičke akademije. U intervjuu povodom izložbe rekla da je kao Horvatova kći itekako svjesna potrebe za novom građevinom Muzičkom akademijom. No, staklena građevina arhitekta Milana Šoštariča nije po njezinom ukusu, ne smatra da se uspješno uklapa se u prostor stare gradske jezgre. Kritizira i trg ispred Hrvatski dom likovnih umjetnika očišćen od svih stabala, potez koji je izazvao mnoge javne rasprave.

Patetični prizori, često grad prekriven snijegom, i pojedini prolaznik na ulici, neki su od motiva koje pri tom koristi. Većinom slika svijetlim, prozračnim bojama, no u slučaju od sadržaja ispražnjenog kina Europa koristi tamne tonove, ljudi su zatamnjeni, pretvoreni gotovo pa u mrlje.

Nina Horvat stvara, dakle, figuraciju i apstrakciju i konceptualnu umjetnost. U početku se bavila i muzikom, odlučila se naposljetku za slikarstvo. Pokojnom ocu, skladatelju Stanku Horvatu, posvetila je i jednu svoju “sliku od zvuka”. Izradila je i njegov portret, postavljen u Osoru na Cresu.

Marko Todorov / CROPIX

Na izložbi su i videoradovi, na kojima bilježi nekadašnje prostore za kulturu, danas pretvorene u mahom komercijalna mjesta. Na ta mjesta, krišom, stavlja natpis “Ovo je ružno” i potom ih snima s tim natpisom. Osim toga, u prostoru Muzeja suvremene umjetnosti Nina Horvat izlaže i kante za smeće kako bi ukazala na problem prenakrcanog smeća u gradu, na ove, praktički, svakodnevne gradske prizore kanti u kojima skoro više ništa ne stane. No, problem je da je izložila prazne kante za smeće.

Bilo bi puno efektnije kada bi te kante, izložene u MSU, i same bile prenakrcane smećem. Možda bi to kustoski bio problem, no nije neizvedivo. Podsjetimo, primjerice, kako je Ivan Kožarić, dok je izlagao u pariškom Musée d’art moderne de la ville de Paris, svaki dan odlazio na plac, mjesec dana trajanja izložbe, kako bi kupio povrće za svoju instalaciju.

Ovako su te kante preuredne pa ne ostavljaju onaj dojam koje su poželjele ostaviti.

Pomalo pojednostavljen pogled na svijet, po mom ukusu. Ipak, namjerni kič kako bi se ukazalo na gradski kič pristup je koji nije nezanimljiv i ima potencijala. A i nekad treba ukazati na pojave u prostoru na ovakav, vrlo direktan način, nekada suptilnije nijanse onima kojima je potrebno da se ukaže na probleme javnog prostora niti nisu dovoljne. Izložba “Ovo nije lijepo” može se pogledati do 15. ožujka.