Otac mi je pričao kako mu je Rodin poklonio jednu svoju skulpturu. No, u Francuskoj postoji zakon koji propisuje da ako u određenom roku ne preuzmete umjetninu koja vam je poklonjena, nećete je niti dobiti. I tako je skulptura ostala u Francuskoj, a želio ju je pokloniti hrvatskom narodu. No, došao je rat, pa komplikacije u obitelji... - priča Mate Meštrović, sin Ivana Meštrovića.
Riječ je o skulpturi “La Voix Intérieure”, odnosno “Unutrašnji glas”.
Velika nada
Izložba Ivana Meštrovića u pariškom Muzeju Rodin otvorit će se na jesen i trajat će puna četiri mjeseca. Bit će to dijalog dvojice kolega koji su se uvažavali i cijenili te međusobno podržavali, unatoč generacijskoj razlici. Upoznali su se u Beču 1902. Meštroviću je tada 19 godina, Rodinu 62. Rodin je u tom trenutku najveća kiparska zvijezda Pariza i Europe.
Nakon što je, dakle, slavni francuski umjetnik vidio u Beču Meštrovićevu izložbu, nazvao ga je “najvećim fenomenom među umjetnicima danas”. Kad je Meštrović naknadno došao u Pariz, želio je da se druženje nastavi te je po preporuci otišao u Rodinov atelje. Prema pisanju tadašnjeg Obzora, Rodin je za Meštrovića izjavio: “Njegovi su radovi genijalni, unatoč tome što vanjski izgled skulpture trpi od načina na koji Meštrović predočuje formu”.
Dvojica umjetnika izmijenila su i niz pisama. Dio je arhive izgubljen, no sačuvano je šest pisama, koja će također biti izložena u Muzeju Rodin, uz esej koji je Meštrović napisao nakon Rodinove smrti. Prepiska se čuva i u pariškom muzeju i u Zagrebu u Ateljeu Meštrović, zajedno s više od tri tisuće pisama koje je hrvatski umjetnik razmjenjivao s umjetnicima i s političarima. Pisma su vlasništvo Mate Meštrovića, ali su na trajnoj posudbi u Arhivu. Rodinova su pisma uglađena i kratka: “Moje poštovanje Vama i Vašoj supruzi. Nadam se da ćemo se uskoro sresti”, stoji tako u jednom. Meštrović je u svojim pismima starijem kolegi puno rječitiji i često ga moli za savjet o pojedinoj skulpturi.
12 skulptura
Izložba Ivana Meštrovića u pariškom Muzeju Rodin već je jednom bila prije četrdeset godina, a sada se otvara u sklopu Dana hrvatske kulture u Francuskoj. Kroz 12 radova, dio kojih će biti postavljen i u vrtu muzeja, nudi se novo čitanje međusosbnog utjecaja dvojice umjetnika. Meštrovićev “Timor Dei”, izrazito ekspresivna skulptura modelirana od niza izlomljenih tijela, koja je pokazana na izložbi bečke secesije 1905., usporedit će se sa Rodinovim izmučenim likovima na “Vratima pakla”.
I ‘Zdenac života’
Izložit će se i model “Zdenca života”. Na njemu je izrazito vidljiv Rodinov međunarodni utjecaj, no lica su lokalna: “Često je portretirao lica ljudi koje je poznavao, prijatelja i obitelji, tu prepoznajem lica moje majke, susjeda...”, kaže Mate Meštrović o svojem ocu.
U neposrednoj blizini “Mislioca” (1902.), jedne od najvažnijih Rodinovih skulptura, izložit će se “Job” (1946.) koji se smatra remek-djelom. Riječ je o radu koji je nastao na temelju Meštrovićeva neposrednog iskustva: skica je napravljena u zatvorskoj ćeliji u koju su ga smjestile ustaške vlasti, kada se 1941. odlučio skloniti u Španjolsku. Meštrović je četiri i pol mjeseca proveo u zatvoru i tamo je čekao smrtnu presudu. Pomilovan je na intervenciju Vatikana, no boravak je ostavio neizbrisiv trag u daljem njegovom radu.
Osim u Beču i Parizu, dvojica su se umjetnika susreli u Rimu. U Rimu je Meštrović bio gost obitelji Signorelli, u čijem su se poznatom rimskom salonu okupljale važne ličnosti kulturnog i političkog života. Rodin je 1914. godine pozirao u ateljeu našeg umjetnika koji se nalazio na Piazza dell’Indipendenza.
Zajednički mecena
Meštrović je napravio dva Rodinova portreta, na jednom ga je prikazao u stvaralačkom zamahu, na drugom je naslonjen na svoje ruke i zagledan u daljinu (nedavno smo ga mogli vidjeti na izložbi Stečevine Ateljea Meštrović). Jednu je skulpturu obitelj Meštrović poklonila 1999., a drugu sam umjetnik 1952.
Mate Meštrović podsjeća i kako su Rodin i Meštrović dijelili zajedničkog mecenu, bio je to bečki industrijalac Karl Wittgenstein, otac filozofa Ludwiga Wittgensteina.
Meštrović je posredovao pri kupnji Rodinove skulpture L'homme qui marche (Čovjek koji hoda), za koju je poznati kolekcionar izdvojio 14.000 francuskih franaka.
“Izložba u Muzeju Rodin prilika je da se baci novo svjetlo na dijalog između dvojice umjetnika. Ističem jako dobru suradnju s pariškim muzejem, koji ima stotine tisuća posjetitelja”, kaže Andro Krstulović Opara, ravnatelj Muzeja Meštrović.
Dani likovne akademije Izložba u Gliptoteci HAZU, 12. lipnja
Ostavština Meštrovićeve vjerne muze Ruže Klein
U Gliptoteci HAZU, u sklopu proslave 105. godišnjice Likovne akademije, 12. lipnja otvara se izložba Ivana Meštrovića iz donacije Ruže Klein, po tumačenjima mnogih biografa velike ljubavi našeg umjetnika. Bit će izložena 21 skulptura koja se čuva u depoima Gliptoteke, a u vlasništvu su Akademije likovne umjetnosti. Akademiji je, sačuvano je u darovnici, radove darovala umjetnica i Meštrovićeva prva supruga Ruža Klein. Riječ je o gipsanim modelima, dakle, originalima, od kojih su se u pravilu odljevale tri do pet skulptura.
Stan Ruže Klein nalazio u neposrednoj blizini umjetnikovog. To je prva kuća do Ateljea Meštrović, koji je na mjestu nekadašnjeg kiparevog stana.
Manje forme
Dvoje su se umjetnika rastali, on se ponovno oženio, no cijeli su život živjeli u blizini.
Na onodobnim fotografijama može se vidjeti kako se u Ružinom stanu nalaze brojni radovi koje ćemo moći vidjeti i na zagrebačkoj izložbi, među njima je i kiparski portret umjetnice, kako ju je doživio Meštrović.
Prema riječima kustosice izložbe Lide Roje Depolo iz Gliptoteke HAZU, na Ružinom se grobu na Mirogoju nalazi reljef ”Isus i Samarićanka”, čiji se original čuva u Gliptoteci (reljef je nastao u specifičnoj tehnici urezivanja na debelu gipsanu ploču). Rad datira u 1913. godinu i vrlo je vrijedan. Jedan od odljeva ovog reljefa nalazi se i u londonskom Victoria&Albert muzeju.
U bečko razdoblje Ivana Meštrovića datira “Vaza dugog vrata”, većina ostalih skulptura koje ćemo vidjeti nastala je tijekom Meštrovićeva boravka u Parizu.
Uoči Drugog svjetskog rata nastaju Meštrovićeva djela religiozne tematike, kao što je “Polaganje u grob”, rad koji će također biti izložen. U to doba Meštrović radi u stilu art decoa. Naime, u trenutku stradanja i rata napušta dotadašnju monumentalnost te se priklanja intimnijim temama, također i radi niz reljefa.
Verzija u Londonu
Skulptura “Portret Engleskinje”, kaže kustosica Roje Depolo, vrlo vjerojatno je portret Lady Cunard, koja je u Londonu držala umjetničke salone u koje su, u svoje doba, dolazili poznati pjesnici i umjetnici, među njima i Meštrović, koji ju portetira s knjigom.
Izložit će se i umjetnikov Autoportet iz 1915. godine.
Verzija ovog autoporteta nalazi se i u muzeju u Londonu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....