NASLJEDNIK VELIKOG KIPARA UZEO SVOJ DIO OSTAVŠTINE Meštrovićev unuk iz muzeja odnio 10 remek-djela

Godine 2006. među djecom i unucima, nasljednicima Ivana Meštrovića, dovršeno je razvrgnuće suvlasničke zajednice, čime se trebalo stati nakraj kompliciranim odnosima među njima. Naime, darovnicom iz 1952. godine, deset godina prije svoje smrti, kipar je dio umjetnina poklonio svom narodu. Ostali dio podijeljen je među djecom. Riječ je o više od četiri stotine umjetnina.

Na inicijativu Rumjane Meštrović, supruge kipareva sina Mate, dogovoreno je da trideset najvažnijih umjetnina, među kojima su, primjerice, Karijatide, ostane zajedničko vlasništvo. Ostale umjetnine podijeljene su na četiri dijela, koliko je djece imao kipar sa suprugom Olgom, pa je svaki od nasljednika dobio oko stotinu umjetnina.

Međutim, autorska prava za svaku od tih umjetnina i dalje se dijele na četiri dijela. To znači da, iako je jedan sadreni model pripao, primjerice, Mati, sve se četvero djece mora potpisati da bi se izradila skulptura od tog modela. Treba spomenuti i da je kipar zapravo zabranio odljeve svojih skulptura nakon svoje smrti, no samo onih koje je poklonio narodu.

Obračun s djedom

Među četiri stotine naslijeđenih umjetnina većinom su Meštrovićeva djela, minimalan postotak nasljedstva umjetnina radovi su drugih autora, primjerice Becića ili Bukovca.

Dio umjetnina nalazi se u pohrani u Gliptoteci HAZU, dio u Muzejima Meštrović, čije je sjedište u Splitu.

Četvero nasljednika su dvoje živuće Meštrovićeve djece, Mate i Marica, te unuci: Olga, koja je kći preminule Marte i danas živi u Americi, te Stjepan. Stjepanov otac Tvrtko navodno je počinio samoubojstvo, a brat Domagoj je preminuo. Stjepan također sa svojom djecom živi u Americi, gdje je ugledni sveučilišni profesor, a u Hrvatskoj je poznat po svojevrsnom obračunu s djedom, po njegovoj verziji nadasve dvojbenim obiteljskim čovjekom, koji smo mogli čitati u knjizi “Srce od kamena”. No, Stjepan Meštrović ovih dana nije u Americi, nego u Hrvatskoj.

Naime, on je, kako doznajemo, odlučio uzeti pet umjetnina svoga djeda koje stoje u pohrani Gliptoteke HAZU te pet umjetnina iz Ateljea Meštrović u Zagrebu. Iz Gliptoteke je uzeo reljefe i manje skulpture. Jedna od njih je “Glava anđela” koja se nalazi u Mauzoleju Račić u Cavtatu. Iz Ateljea Meštrović jučer ujutro uzeo je djela koja su u stalnom postavu, crteže “Anđeo”, “Skica za reljef svetog Roka”, “Studija tri ženska akta”, “Kentaur” i “Zaruke svete Katarine”. Osim toga, jučer je iz Ateljea uzeo i izuzetno vrijedan portret Ivana Meštrovića, djelo Vladimira Becića, koji je bio izložen kao centralni dio postava.

Doznali smo da je Stjepan Meštrović u zagrebački Atelje Meštrović trebao stići upravo onih dana, kada i švedska kraljevska obitelj koja je ondje otvorila izložbu Carla Millesa, no odgodio je svoj dolazak za ovaj tjedan, pa se pojavio jučer.

Te umjetnine po zakonu njemu i pripadaju. No, osim što ne može napraviti odljev bez suglasnosti rodbine, a pitanje je žele li kolekcionari sadrene modele, pred njim je još jedan problem: i djela koja su na pohrani u Gliptoteci i ona koja su u Muzejima Meštrović zaštićena su kulturna dobra. To zapravo znači da on te umjetnine ne može iznijeti preko granice, što mu u principu i ne bi trebalo predstavljati problem jer će Meštrović veću cijenu postići kod nas. Također, prije nego što izađe na tržište, on umjetninu prvo mora ponuditi hrvatskoj državi. Osim toga, mora uvjeriti stručnjake da će kiparev rad čuvati u uvjetima koji su za njih prihvatljivi.

Država kupuje

U tomu će mu pomoći i njegova galeristica Jasna Mrakovčić iz galerije Grubić, koja se nada da će djela što ranije vratiti na ista mjesta s kojih su skinuta. Pravo prvokupa definira se kao 30 plus 30 dana, što je ukupno 60.

Ako bi se odlučilo da te umjetnine kupi država, djela bi vrlo vjerojatno pripala Muzejima Meštrović.

- Apsolutno se nadam da ćemo ta djela uspjeti otkupiti. Stalni postav nam je prioritet, a odmah potom slijede djela koja su u pohrani kod nas, jer je riječ o dijelu naše mentalne baštine - kaže Andro Krstulović Opara, ravnatelj Muzeja. Iz Ministarstva kulture navode da su sukladno otkupnoj politici koju je 2008. godine usvojilo Hrvatsko muzejsko vijeće u protekle tri godine izdvojili više od tri i pol milijuna kuna za djela iz pohrane. Navode da s ravnateljem Muzeja Oparom izrađuju prioritete za daljnji otkup ostavštine Ivana Meštrovića, te zaključuju da je “ostavština Ivana Meštrovića među važnijim prioritetima i lista otkupa odnosi se i na 10 umjetnina u pohrani, a u vlasništvu Stjepana Meštrovića”.

Dakle, inicijalni interes za otkup postoji, no kolika je vrijednost tih skulptura već je teže pitanje. Za taj su segment angažirani neutralni sudski vještaci za umjetnine. Meštrović je na aukcijama znao doseći i do 250 tisuća dolara, no riječ je o vrhunskim komadima i aukcijskim cijenama. U ovom slučaju nije riječ o prijelomnim djelima.

Stjepan, ugledni profesor i sociolog, sin je Meštrovićeva starijeg sina Tvrtka. Prema nekim je interpretacijama umjetnika teško pogodila smrt sina Tvrtka u nikad razjašnjenim okolnostima. Meštrovićeva prva žena bila je Ruža Klein, također umjetnica, no ona nije mogla imati djece, pa je nakon nje upoznao Olgu. Iako je živio s Olgom koja mu je rodila četvero djece, Ruža je živjela nekoliko kućnih brojeva dalje od njih i njihova je veza bila neraskidiva.

Žudnja za sinom

Prvo dijete Olgi i Ivanu bila je kći Marta koja je rođena 1924. godine, a umjetnik, kako bilježi i njegov biograf Duško Kečkemet, nije krio koliko želi sina. Tvrtko se rodio godinu dana poslije, zatim Marica. Budući da Olga i Ivan, kada su se djeca rađala, nisu bili u braku, on je prema ondašnjem zakonu morao potpisati tutorstvo nad djecom. Zatim je odlukom Kraljevskog sudbenog stola svako od njegove djece postalo zakonito.

Situacija se dodatno komplicira. Kako neslužbeno doznajemo, upravo je stigla nepravomoćna presuda u tužbi koju je Mate Meštrović, koji je jedini kiparev sin rođen u braku, podigao protiv Ivane Stankomb, kćeri Marice Meštrović. On ju je tužio zbog nelegalnih odljeva, a spor je, navodno, dobio.

Isto tako, u zraku ostaje sljedeće pitanje: za sada je riječ o nekoliko skulptura, no što će biti kada se sukcesivno počnu prodavati njih četiri stotine?