Bilo je to koncem kolovoza 2019. u kući Jagode Buić na dubrovačkoj Kolorini. Sjedili smo poslije ručka na terasi, omamljeni od jela i diskretno dolazeće jeseni koja se slutila u zraku i tišini nad Šulićevim kupalištem. I kad se to jednom dogodi, započela je Jagoda, zastala i onda s malom korekcijom ponovila, ako se to jednom dogodi, ako umrem, ti ćeš mi napisati nekrolog. Pogledao sam je krajičkom oka i šutio, znajući itekako dobro da je to samo početak ili uvod u svojevrsnu klopku kakve je postavljala sa sebi svojstvenom inteligencijom. Ali prije nego što eventualno umrem, ponovila je s malom cezurom, o meni ćeš napisati knjigu. Nije se dogodilo prvi put da vodimo takav razgovor, zapravo, nije me čudilo da je spomenula knjigu. Ali ako me je išta...