"Rafael - na ishodištu mita" naziv je velike izložbe, sa stotinu deset grafika, koja se u Muzeju za umjetnost u suradnji s Talijanskim institutom Zagreb, otvara 24. travnja, a koju prvi predstavljamo u Jutarnjem listu. Riječ je o izložbi, jednoj od mnogih europskih, kojom se obilježava pet stoljeća od smrti jednog od najvećih umjetnika renesanse, Raffaella Sanzia iz Urbina, koji je živio između 1483. i 1520. godine. Doduše, s malom odgodom, zbog potresa i Covida.
Predstavljaju se radovi mnogih autora od 16. do 18 stoljeća koji su svojim umjetninama (grafike, majolike, slike, crteži) svjedočili veličinu i značaj njegova umjetničkog stvaralaštva. Izloženi predmeti nadahnuti su remek-djelima slikara i arhitekta visoke renesanse. Ovom međunarodnom izložbom, navode iz MUO, predstavlja se ogromno umjetničko naslijeđe Rafaelove umjetnosti i njegov snažan utjecaj na daljnju povijest umjetnosti. Riječ je ujedno i o jednoj od posljednjih izložbi u MUO jer će se muzej na jesen zatvoriti na neko vrijeme radi nužne obnove, a oni sele urede na novu lokaciju za to vrijeme.
O svemu smo razgovarali s ravnateljem MUO Miroslavom Gašparovićem, koji kaže: "Prošle se godine obilježavalo pet stotina godina od smrti ovog velikog umjetnika, a tad smo i započeli pregovore. Nažalost, pandemija je spriječila mnogo toga, pa se u Rimu otvorila velika istraživačka izložba posvećena ovom autoru, koja se potom i zatvorila. Nama je život zakomplicirao i potres, no ovo je bio projekt od kojeg nismo željeli odustati, Rafael je bio jedan od najvećih umjetnika u povijesti", kaže Gašparović, koji je u suradnji s Talijanskim kulturnim institutom već pokazao i izložbe Caravaggia i Guercina. Izložba se održava u suradnji s Musei Fondazione Brescia, i temelji se na izložbi "Raffaello. L'invenzione del divino pittore", koja je u Italiji bila pokazana krajem prošle godine. Kako dalje objašnjava Gašparović, "riječ je prije svega o umjetnicima koji su se oslanjali na Rafaela. Bili smo u pregovorima za jednu Rafaelovu sliku, no to se za sada, u ovim uvjetima, pokazalo previše komplicirano. Naziv je talijanske izložbe invencija jer je Rafael bio jedan od umjetnika koji je bio svjestan vrijednosti grafike u svoje doba. Predvidio je razvoj ove grane koja je u 16. stoljeću poprimila nevjerojatne razmjere. I danas će se u mnogim kućama naći grafike s temama koje je slikao Rafael, a mnogi teoretičari složit će se kako dio svoje popularnosti duguje upravo grafici. Naime, on je bio među prvima koji su počeli koristi grafiku intenzivno, za promicanje svojeg umjetničkog stvaralaštva. Ova se izložba upravo time i bavi, reakcijama i proširenjem značenja Rafaelova ostvarenja kroz medij grafike. I njome se svrstavamo u krug kulturnih centara koji obilježavaju ovu za povijest umjetnosti izuzetno važnu godišnjicu".
Izložba, govori, nije jeftina, kako zbog organizacije, tako osiguranja, no "praktički nam je poklon Talijanskog kulturnog centra. Bit će otvorena do 6. lipnja. Nakon nje, od većih izložbi otvaramo retrospektivu Milana Vulpea i završavamo sa sezonom u ovom prostoru". Gašparović govori kako ova izložba pokriva razdoblje od 16. do 19. stoljeća, a od poznatijih se imena spominje Nicolas Dorigny i Marcantonio Raimondi.
Raimondi je svakako jedno od najpoznatijih imena na izložbi, čovjek iznimno burnog života. On je, naime, rođen u Sjevernoj Italiji. Smatra se najpoznatijim talijanskim bakrorezcem, a bio je jedan od prvih koji je počeo širiti ovu novu tehniku. Možda je najpoznatiji po svojim radovima koji su prikazivali motive Rafaelovih slika. Marcantonio Raimondi izrađuje 16 bakropisa prema erotskim skicama Giulia Romana koje je objavio 1524. pod imenom I Modi. Osuđen je na zatvorsku kaznu 1524. godine, a prijatelj i pjesnik Pietro Aretino uspijeva ga izbaviti iz zatvora. Aretino je, inače, 1527. godine objavio djelo "Pohotni soneti" (Sonetti lussurios") koje je stavljeno na listu zabranjenih knjiga Katoličke crkve, Index librorum prohibitorum. On je ujedno bio i Rafaelov suvremenik. Među zanimljivijim je imenima i Giovita Garavaglia, koja je umrla u mladim godinama, dok je radila na jednoj od kopija po slici Guida Renija. Nicolas Dorigny je bivši pravnik, koji se umjetnosti okrenuo nakon što je oglušio, i nije se više mogao baviti svojim temeljnim zanimanjem.
Iz Brescie, pak, vezano uz izložbu, navode: "Više je puta naglašavano - možda i pretjerano - kako je Rafael igrao aktivnu ulogu, ako ne i potpuno svjesnu, u lansiranju procesa masovne proizvodnje grafičkih kopija putem kojih je svojim izumima osiguravao geografsku rasprostranjenos i trajanje u vremenu. Iako ne postoje dokumenti koji bi mogli dokazati priču Giorgia Vasarija prema kojoj je Rafael doveo Marcantonija i druge grafičare u svoju radionicu, povjeravajući im reprodukciju vlastitih crteža te zadajući Bavieru de' Carrocciju, zvanom Baviera, zadatak tiskanja i popularizacije grafika, zaviještajući nakon svoje smrti prihode od te prodaje uzdržavanju svoje voljene Fornarine, pitanje odnosa majstora i kruga umjetnika koji su se prvi upustili u grafički prijevod njegovih invencija, ostaje tema velike fascinacije, kojom se znanstvenici i dalje bave."
Koje god bile Rafaelove namjere i postupci, produkcija Marcantonija Raimondija, Marca Dentea i Agostina Veneziana sugerira ideju o živahnoj i masovnoj proizvodnji slika. "Svakako ta proizvodnja nije bila strana logici tržišta, te je licencirala djela na kojima se visoki nivo formalne i koncepcijske rafiniranosti usuglašavao s potrebom njihove funkcionalnosti i jednostavnije distribucije. Neke od ovih listova - one koji su pravljeni prema ad hoc crtežima, koje su njihovi autori potpisali i za koje postoje dokumentacija o velikim nakladama, kao što je primjerice slučaj s Parisovim sudom - možemo promatrati kao prave Rafaelove originale. Stoga ne smijemo izgubiti iz vida utjecaje ovih modela po proizvodnju predmeta primijenjene umjetnosti, često velike formalne vrijednosti i neporecivo dragocjene. Od zlatarstva do majolike, od gliptike do tapiserija, europska produkcija od šesnaestog do osamnaestog stoljeća vrvi proizvodima inspiriranim grafikama proizašlima iz Marcantonijeve radionice".
U doba u kojemu je živio Rafael, naime, već se pojavljuju neki radovi, pokazani i na ovoj izložbi. "No, iznimna era grafičke proizvodnje rođena 'pod znakom' Rafaela zaključuje se majstorovom smrću i bijegom njegovih suradnika u različite zemlje nakon pljačke Rima. Uslijedio je potom period zbrke, u kojem je proizvedena obimna postumna naklada otisaka, replika i anonimnih kopija, varijanti i derivacija, koji govore o neporecivoj komercijalnoj eksploataciju rafaelijanskih izuma, iz koje je polako izronila figura umjetnika reprodukcija".
Nakon što su majstorovi crteži, na koje su se većinom oslanjali grafičari koji su gravitirali radionici, uglavnom izgubljeni, u drugoj polovici šesnaestog stoljeća direktni uzor su postali slikarski originali, a tad se prelazi iz čisto grafičkog korištenja bakroreza, na grafike koje karakterizira istraživanje slikarskih efekata.
Počevši od sredine stoljeća, izrada grafika po Rafaelu dosegla je značajne dimenzije i u Francuskoj, usporedo sa širenjem klasicističkog duha i u svjetlu odnosa razmjene sa suvremenom slikarskom produkcijom u stilu Poussina. Aktivnost francuskih grafičara poput Nicolasa Dorignyja, Gérarda Edelincka i Gérarda Audrana, a koje se također pokazuju na izložbi, predstavljaju među ostalim direktnu vezu s krugovima rimskog klasicizma, koji je bio omiljen i pri osnivanju Francuske akademije u Rimu 1665. Grafike s rafaelovskim motivima u ovom su periodu postajali sve službenije, čemu svjedoči prisustvo posveta istaknutim ličnostima političke i kulturne scene, kao i često dobivanje kraljevskih ili papinskih ovjera. Raste i njihova kvaliteta.
U stoljeću je Brescia preuzela aktivnu ulogu - zahvaljujući prisustvu djela, umjetnika, poznavatelja i kolekcionara - u velikoj pređi izgradnje mita o Rafaelu.