Biti voditelj Galerije Forum u Teslinoj uvijek mi se činilo kao zanimanje iz snova, imati na raspolaganju za umjetnost najljepši izlog i lokal u centru Zagreba. No, to su neka moja mladenačka razmišljanja, zasigurno daleko od romantiziranja kao i svaki posao, ima svoje prednosti i mane. Ali scena na dane otvorenja izložbi, kada se stvori predvečer ta neka posebna atmosfera u galeriji i ispred nje, jedna mi je od dražih slika grada...
Feđa Gavrilović voditelj je tog kultnog gradskog mjesta za izložbe. Rođen je 1986. godine, diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Povjesničar je umjetnosti, likovni kritičar te asistent na predmetu Povijest oblikovanja vizualnih komunikacija na Algebri. Objavio je nekoliko knjiga i monografija o suvremenoj umjetnosti.
Posjetili smo ga u centru grada, u sobi u kojoj privremeno živi. Stan nema, kao i mnogi njegove generacije, jer nije to lako, uvjeti na tržištu nekretnina su nemilosrdni, no, kaže, pokušava ga kupiti...
ŠTO JE ZA TEBE DOM?
"Protočni radni prostor, jako malo planiran. Svako uređenje dolazi organski samo po sebi."
TVOJ ZAŠTITNI STILSKI ZNAK?
"Nikad se nisam volio oblačiti previše obično, ali niti otići u pretjeranost. Ne treba ući u vulgarnost običnosti ni u vulgarnost ekstravagancije. Nikad nisam volio ništa prosječno i dosadno. Ali, s druge strane, kult individualizma je rak zapadnog društva. On se manifestira kroz divljačku proizvodnju i potrošnju koje uništavaju i ljudsku psihu i ljudsku okolinu. To je ono što je Marx točno nazvao fetišizmom robe, oblik otuđenja u kojemu predmetima dajemo osobine s kojima se i sami počinjemo identificirati."
TO SE ODNOSI I NA PREDMETE KOJE POSJEDUJEMO....
"Na koncu i ja sam plod zapadnog društva, ne malo kontaminiran njegovim ideologijama. Teško je naći mjeru između onog što nam treba, što obogaćuje neki prostor i onoga što je obijest. Više volim second hand predmete, nije mi mrsko ni kopati po glomaznom otpadu, a također volim otići na buvljake, recimo na Britanac, rjeđe Hrelić."
KAD TE OVAKO SAD SLUŠAM, ČINI MI SE DA TO DRUŠTVO SRLJA U PROPAST...
"Naša grabežljivost i neumjereni rast će nas dovesti do propasti. Ipak, moramo vjerovati da će se sistem transformirati u neki humaniji i održiviji. Ali to se neće desiti unutar liberalno kapitalističkog sustava, niti kroz kult individualizma, niti kroz licemjerne apele ličnosti poput Grete Thunberg. Vjerujem da će ljudski duh naći drukčiji put. Toksični imperativ samousavršavanja koji govori kako bismo trebali čitati i ići u teretanu još je jedna varka ovog sistema koji nam usađuje stalno nezadovoljstvo sobom i stalnu želju za nečim većim kako bi se taj sistem održao i kako bi čovjek ostao u sizifovskom krugu rada i konzumacije. Oslobodimo se toga! Ako vam se ne čita, ne čitajte, ako vam se ne vježba, ne vježbajte! Dobri ste kakvi jeste, bavite se onim što vas zanima! Vjerujem u propast zapadne civilizacije i priželjkujem je jer se veselim idućoj civilizaciji, za koju se nadam da će biti sagrađena na temeljima održivosti i solidarnosti."
IMAŠ LI U STANU NEŠTO POSEBNO ŠTO SI TAKO NAŠAO NA GLOMAZNOM OTPADU?
"Igrom slučaja, baš na moj 24. rođendan, na smeću sam našao prvo izdanje ‘Podravskih motiva‘ Krste Hegedušića, iz 1933., s poznatim Krležinim predgovorom, numerirano i s Hegedušićevim potpisom. Nije mi ta knjižica draga zbog njezine eventualne kolekcionarske vrijednosti, nego zbog toga što volim Hegedušića i značajan mi je taj Krležin tekst. Ne vjerujem u bogove ni u zagrobni život, ali volim zamišljati da su mi se tako njih dvojca obratili. Takvo zavaravanje obogaćuje mi život."
SKUPLJAŠ LI NEŠTO ?
"Volim stare stvari koje me podsjećaju na djetinjstvo, pa tako kupujem na sajmovima stare igračke, imam recimo ovdje jednu kutiju s pikulama. Volim i Inkerovo posuđe s plavim rubom i još neke takve zanimljive uporabne predmete, ali čekaju da se preselim. I češere skupljam, recimo kad odem na Venecijanski bijenale, uvijek uzmem neki veliki i lijepi iz Giardina."
NAJDRAŽA SLIKA U SOBI?
"Imam dosta slika mojih prijatelja umjetnika. Drag mi je autoportret Domagoja Rogine sa sjenom. Podsjeća me na neki neistraženi i nespoznati dio čovjekove ličnosti koji može biti i destruktivan i konstruktivan ili i jedno i drugo istovremeno. On je možda ta stvarnost iza naše uloge. Tu je i 3D print ‘Krelca‘ Ivana Fijolića. To je skulptura koja odlično simbolizira zapadnog čovjeka, nesretnog debeljka koji uvijek teži za nečim većim."
A PORTRET?
"Portret je naslikao Stipan Tadić početkom 2010., kada je radio posvete starim majstorima."
NAJBOLJA KNJIGA I ŠTO SAD ČITAŠ?
"Najdraža knjiga su mi ‘Zastave‘ Miroslava Krleže. Možda to nije najbolje njegovo djelo, ali u njemu je opisao ovo naše podneblje bolje nego itko. Sad čitam ‘Oil!‘, roman Uptona Sinclaira po čijim je motivima snimljen film ‘There Will Be Blood‘. Jako dobra, gorko satirična analiza američkog kapitalizma."
ŠTO SI ZADNJE KUL GLEDAO?
"Recentnu epizodu ‘South Parka‘ u kojoj princ Harry radi ovo što ja sad tu radim s tobom, brendira se (smije se). Sjajna satira ljudskog karaktera i toga kako i slavni i obični ljudi uživaju u svojim personama i koliko se vežu uz te laži koje izmišljaju o sebi."
VIDIM TU KOD TEBE DVIJE ISTOČNJAČKE FIGURE.
"To je Nandi, kravica iz indijske duhovne tradicije. Proučavam malo istočnjačku duhovnost."
KAKO SPOJITI DANAŠNJI SVIJET I DUHOVNOST?
"Pokušavam se ne vezivati uz iluzije o svome ‘ja‘, uz predmete, događaje, status, iskustva. Možda je bitno osvijestiti da je sve ovo samo uloga koju igramo. Treba uživati u toj ulozi, dakako, ali nikada ne zaboraviti da je to uloga."
NAJDRAŽA ZGRADA U ZAGREBU?
"Potres je potvrdio da zgrade nisu jača strana Zagreba. A i prije potresa bile su oronule. U Zagrebu su mi puno fascinantnije, parafrazirat ću arhitekticu Renatu Waldgoni, praznine između zgrada koje imaju potencijal za male komunalne prostore. Nažalost, i one su uglavnom pretvorene u parkinge. Kao i cijeli ovaj grad. Žalosno je proći Gornjim gradom koji je pun automobila, dok je centar pun odvratnih terasa s vječno otvorenim suncobranima i staklenim stijenkama. Takve terase su najveći znak naše provincijalnosti. Najljepše mjesto u Zagrebu trenutačno mi je prazan prostor ispred slastičarnice Zagreb koji je gradska vlast oslobodila od ružne terase i ondje posadila stablo. Tu sudbinu želim svim zagrađenim terasama u centru Zagreba."
HRELIĆ VS BRITANAC?
"Uh, teško pitanje. Britanac mi je bliži i češće idem na Britanac jer sam lijen. Hrelić je uronjeniji u stvarnost i pun je potresnih socijalnih scena, prizora sirotinje koja prodaje smeće koje je nakupila i Normabele. Nije to hipstersko ni šminkersko izletište. Hrelić je Emil Zola, Britanac je Huysmans."
NAJDRAŽA IGRICA?
"U djetinjstvu Grim Fandango, od novih Disco Elysium. Zanimljiva mi je i bizarna estetika igrice Scorn, koja me podsjeća na nadrealizam Mediale. No, to je svijet koji sam tek površno zagrebao. Inače, nisam tehnofob. Kao u odličnom filmu ‘Her‘, tehnologija ne znači samo otuđenje, nego sadrži i potencijal koji nas može povezati sa svijetom, pa čak i s osjećajem više stvarnosti. Možda smo još daleko od toga, ali svaki se alat može koristiti s mjerom i zloupotrebljavati. Naš odnos s tehnologijom trebao bi biti odnos pun poštovanja i umjerenosti, kao i odnos s prirodom."
ŠTO MISLIŠ O GENERATORU SLIKA UMJETNE INTELIGENCIJE?
"Ta je tehnologija još u povojima, ali ima potencijala. A taj potencijal će se pokazati kad umjetna inteligencija izađe izvan okvira onoga što je zadano. Kad je, recimo, na naslovnici Cosmopolitana objavljena nedavno takva ilustracija, nastala je, ipak, odabranim naredbama. Kad AI jednom u par sekundi pregleda sve dosadašnje naslovnice i sadržaje Cosma te kad iz toga sama kreira provokativni i drugačiji dizajn, onda će to biti prava stvar. No, moguće je da to onda urednica neće htjeti objaviti na naslovnici (smije se)."
NAJDRAŽE PUTOVANJE?
"Dragi su mi gradovi u kojima sam doživio lijepe trenutke… Venecija, Dubrovnik…"
ŠTO SE SAD MOŽE VIDJETI U GALERIJI FORUM?
"Izložbu četvorice odličnih grafičara: Igora Čabraje, Marija Čaušića, Marija Matokovića i Mirana Šabića."