U nedavno provedenoj anketi u kojoj smo pitali čitatelje podržavaju li suvremenu arhitekturu u središtu Zagreba ili bi radije odabrali retro stil interpolacije, kao, recimo, onaj s kraja 19. stoljeća, iznenađujuće mnogo glasova, čak 89 posto, prednost je dalo starinskom stilu, a samo 11 posto suvremenom. Glasalo je 20.000 posjetitelja naše web stranice.
To je bilo izričito ne suvremenom stilu interpolacija, a kad je postotak tako visok on se može shvatiti protestnim, odnosno veći je od projekta na jednoj lokaciji i odražava općenito nezadovoljstvom građana stanjem u prostoru. I suvremenom arhitekturom koja danas podrazumijeva sve i svašta, osobito ako se gleda cijeli Zagreb. Kao i umjetnost, arhitektura ne mora biti svima prihvatljiva, ona može biti provokativna i rubna, samo što je ovaj visoki postotak u korist starinskog stila - alarmantan. Čini se da građani nisu sretni transformacijom gradskog centra u posljednjih nekoliko desetljeća.
- Postotak glasova govori u kojem smjeru treba ići novogradnja u starim jezgrama, a za to je potreban studij klasične arhitekture i urbanizma. U Europi na ovu temu postoje samo ljetne škole. To je potreba stanovništva koja je zanemarena - komentirao je Goran Žurić, mladi arhitekt koji je pokrenuo ovu raspravu.
Sa ovim se smjerom upoznao na kraju studija kroz rad Léona Kriera, a kasnije Sebastiana Treesea.
- Shvatiš da je stari grad zapravo ‘15-minutni grad‘ koji danas svi spominju kao idealni model - smije se.
No vezano za retro stilove, nismo toliko entuzijasti jer kod nas i s našom regulativom to može biti jako sklisko područje. Ne tako davno i javnost i struka borili su se protiv tornjića, balustrada i lošeg stila gradnje na ovom prostoru krajem 90-ih i početkom 2000-ih godina. Ipak, očito je nešto i dalje krivo, prevelik je jaz u ovom za što se izborilo i onoga što se događa s novogradnjom u središtima mnogih gradova...
Zahvaljujući ustupljenom projektu starinskog stila arhitekta Žurića i suvremenog koji nam je ustupio poznati studio Ivanišin.Kabaši.arhitekti, mogli smo provesti ovo istraživanje koje se poklapa sa sličnim anketama provedenim u nekim zemljama zapadne Europe. Doduše, tamo je rezultat bio blaži za suvremeni stil arhitekture, oko 30 posto u njezinu korist, odnosno 2/3 za tradicionalniju gradnju. O temi naše ankete razvila se ovih dana rasprava na društvenim mrežama, a za Žurićev su projekt uglavnom građani koji nisu iz arhitektonske struke. Komentirali su kako je suvremeno rješenje "lijepo i moderno, ali u novom naselju, a samo retro solucija može i smije biti u centru grada". Kada je o tome raspravljala struka, uglavnom se govorilo da je takva arhitektura "kao da se netko želi trajno voziti kočijom umjesto automobilom".
Arhitekt Miro Rajić podijelio je svoje razmišljanje o dobivenim rezultatima. "Slažem se da je sveprisutna pojava loše arhitekture koja neuko oponaša modernu arhitekturu. Kao da je shiftan trend groteskne ‘urbane vile‘ u grotesknu nazovi modernu apstraktnu formu. Loša arhitektura je loša bez obzira na stil, te je pitanje kompleksnije...", napisao je Rajić.
Ipak, raditi historicizam u 21. stoljeću da bi bilo ljepše, prilično je groteskno. "Ne nastupam pritom s fanfarama umočenim u salon i akademizam", dodaje Rajić koji je pohvalio suvremeni pobjednički rad studia Ivanišin.Kabashi, za koji kaže kako je izvrstan i rijedak primjer da je nagrađen najbolji rad na natječaju.
No, ovo i nije bilo istraživanje na razini projekta jednog objekta, nego da bi se dobio osjećaj kako građani dišu po pitanju interpolacija suvremenog stila kojih je sve više u središtu Zagreba, ali i zbog posljedica potresa te pritiska tržišta nekretninama.
"Jednostavno je žalosno, koliko je i za shvatiti ljude koji su ogorčeni lošom arhitekturom kojoj naročito u RH svjedočimo, pa je za opravdati te iste ljude da u očaju zazivaju povijesne epohe izričaja", napisao je Rajić s kojim smo jučer i razgovarali o ovoj temi.
Treba jasno razdvojiti, smatra, što je kvalitetna suvremena arhitektura, kao što je ona koja je pobijedila na natječaju za Langov trg, od općenite novogradnje kod nas koja pokušava biti "apstraktna". Smatra i da je povratak trenda starinskog stila posljedica vremena u kojem živimo.
- Mislim da je otužno kako se uslijed neke globalne krize intelekta, poglavito nestanka ljevice koja se pretvorila u militantni far right s wokeom, to sve prelijeva i na umjetnički izraz pa se mladi okreću nekom neokonzervativizmu, što je vidljivo i u arhitekturi - rekao je Rajić.
Poznati arhitekt Dinko Peračić, šef Katedre za arhitektonsko projektiranje Fakulteta građevinarstva i arhitekture u Splitu, koji je donedavno slovio za mladog progresivnog arhitekta te je dobitnik brojnih nagrada, smatra da je ovo istraživanje bitno jer pokazuje osjećaje ljudi, što struka ne smije zanemariti.
- Moramo graditi suvremeno, najbolje i najnaprednije što možemo. To između ostalog znači i odgovoriti na vrijeme u kojem živimo, a koje traži i veze s prošlošću, i gustoću detalja, i potrebu da stvari budu poznate i predvidljive, a ne nove - istaknuo je Peračić.
"U tome moramo stvoriti nove prostore, kuće i ulice koji prezentiraju nove vrijednosti. Moramo stvarati grad koji je poticajan i odiše suvremenim životom. Sasvim načelno, bez da komentiram konkretnu lokaciju i projekt, za koje vjerujem da će u konačnoj materijalizaciji biti vrlo dobar, rješenje nisu apstraktne geometrijske kompozicije bez odnosa prema kontekstu jednako kao ni nekritičke kopije tradicionalnih stilova. Arhitektura treba uključivati brojne poglede", smatra.
Razgovarali smo i s arhitekticom Dinkom Pavelić koja smatra da nesigurna vremena proizvode želju za utočištem u prepoznatljivosti prošlih oblika.
- Ovdje se radi o već entoj iteraciji nostalgije na vremenskoj spirali koja bi se mogla nazvati pseudohistoricizam. Razumijem da po principu klatna postoji svojevrsna "pobuna" protiv kasnomodernih odjeka internacionalnog stila koji vlada već skoro stotinjak godina. Utjelovljena je u idejama zaklade kralja Charlesa koji se već više od 30 godina zauzima za "zamrzavanje" stila gradnje 19. stoljeća. Te tendencije stvaraju lažnu sliku vremena u kojem živimo - kaže Pavelić.
Jedan od slikovitijih primjera je "novopreobraženi" centar Skoplja prepun karton-gipsanih štukatura koje prekrivaju postojeće moderne zgrade te forsiranje novog stila, "makedonizma" inspiriranog pseudoklasikom. (A to se ovdje kao i u regiji može dogoditi kada se starinske stilove proglasi poželjnima jer nema mehanizama, zakona i kontrole gradnje kao u zapadnim zemljama, op. a.).
- Odbijam pomisliti da nismo u stanju stvoriti autentičnu arhitekturu ovog doba, i da je to smjer u kojem trebamo ići - ističe Dinka Pavelić.
Komentirala je i ideju glasanja i "većinskog ukusa" kao arbitra.
- Većinski ukus na koji se mladi kolega poziva je proizvod kolektivnog nesvjesnog koje barata već viđenim, poznatim oblicima iz okoliša. Na arhitekturi kao i umjetnosti jest da inovira, iznalazi nove relacije: prostorne, simboličke, oblikovne, te da reflektira i u svojoj moći unaprjeđuje postojeće društvene odnose. Taj stvaralački proces ne može biti inherentno demokratičan ni populistički, on pripada autoru - naglašava D. Pavelić.
Akademik Mladen Obad Šćitaroci, smatra da rezultat ove ankete može biti i odgovor na situaciju kad se pretjera sa sterilnosti u starim jezgrama grada. Navodi Vitićeve interpolacije kao primjer arhitekture koja i danas ima šarma i duh, te je u dijalogu s okolišem.
- Naravno, da ne možemo raditi replike historicističkih zgrada. Dakle ne dekoru, ali u ovom konkretnom slučaju čini mi se, na prvi dojam, da je volumen i geometrija predložene "starinske" zgrade bolja prema okolnim zgradama - kratko je komentirao.