AUTOR 'SHAZAMA ZA ART' GOVORI ZA JUTARNJI: 'Vaše komercijalne galerije nisu još dovoljno razvijene'

Magnus Resch u Zagrebu će u prostoru Trinoma održati predavanja na temu “Uvod u tržište umjetnina”, 15. studenoga, u organizaciji ZŠEM-a, Poslovne akademije.

S Reschom sam razgovarala uoči njegova gostovanja, Odgovarajući mi na pitanja, sam mi je napisao i svoju biografiju. Pa evo kako se vidi: “34-godišnji doktor znanosti je poduzetnik na polju umjetnosti i profesor je na Columbiji u New Yorku. Artsy ga je nazvao ‘najkontroverznijim svjetskim ekonomistom’, FAZ ‘Velikim Gatsbyjem umjetničkog svijeta’, New York Post ‘komadom umjetničkog svijeta’.

Strani tisak

Prije dvije godine pokrenuo je aplikaciju koja je nešto poput Shazama u umjetničkom svijetu, a ove godine kao investitor i savjetnik pridružio mu se Leonardo di Caprio. Predaje i na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa tečajeve iz menadžmenta u umjetnosti”. Dodajmo i da je Resch pokrenuo Larry’s List, bazu podataka umjetničkih kolekcionara, te da je autor dviju knjiga koje je objavio izdavač Phaidon, “Upravljanje likovnim galerijama”, koja je na Amazonu bestseler, i “The Art Gallery Report.

O njegovu su radu, među ostalim, pisali The New York Times, Bloomberg, Financial Times, Observer, FAZ... Za New York Times je rekao i da su prije njegove aplikacije “mnogi ljudi bili isključeni s tržišta koji su imali potencijal kupiti umjetninu”.

Na početku našeg razgovora pitam ga o podršci Leonarda di Caprija.

Naime, početkom godine Vanity Fair prvi je izvijestio, a kasnije su drugi mediji prenijeli, da je glumac uložio u njegovu umjetničku aplikaciju. Koliko mu je to značilo u prepoznavanju njegove aplikacije?

Odgovara: “Leo je jako zainteresiran za umjetnost. On je važan kolekcionar umjetnosti. Kad smo se prvi put susreli u New Yorku, prije nekoliko godina, satima smo razgovarali o stanju na tržištu umjetnina i kako moja aplikacija može pomoći da tržište umjetnina bude veće i bolje. Uz njegovu podršku, možemo doprijeti do šire publike. Vjerujem u umjetnost za sve. Moja aplikacija pomaže da umjetnost bude dostupnija”.

Njegov je osobni interes za svijet umjetnosti počeo u njegovim dvadesetim godinama. “Otvorio sam galeriju kako bih financirao svoj studij u Švicarskoj i na Harvardu. Tri godine vodio sam galeriju i pisao doktorat na temu preplitanja umjetnosti i ekonomije. Fascinira me svijet umjetnosti i kako on funkcionira”, kaže.

Kako je naziv njegova najnovija predavanja “Uvod u tržište umjetnina”, pitam ga koje temeljne stvari zainteresirani pojedinci moraju naučiti o umjetničkom tržištu danas. Odgovara: “Tržište umjetnina nije niti približno toliko atraktivno kao što izgleda. Zapravo je u groznom stanju. Mnogi umjetnici i mnoge galerije ne zarađuju.

Tržištem dominira nekoliko najmoćnijih igrača, deset galerija, jednako toliko muzeja, dvadeset i pet umjetnika. Oni zarađuju novac, drugi se bore da prežive. Moji studenti, među ostalim, o tome uče, da imaju nepristran, realističan pogled na to tržište i kako da se snalaze na njemu”.

Cijene Picassa

S Reschom sam već jednom razgovarala, prije četiri godine, kada je počeo predavati u Zagrebu, a aplikacija koja ga je proslavila bila je tek u ideji. Prati hrvatsku scenu, izdvojio je tada Silvija Vujčića, Dinu Rončević i Lonca. Sada, na moje pitanje o sceni u Hrvatskoj, o umjetnicima koje prati i čiji radovi mu se sviđaju, odgovara: “To su Julije Knifer i Ana Mušćet. Njihov je rad nevjerojatno čist i lako mu je pristupiti. No, ključ je rada oboje umjetnika tema koja je visoko intelektualna i zahtijeva dobro školovano umjetničko oko. Oboje su jako puno rada uložili u svoju umjetnost, bez kompromisa”.

On spominje autore suvremene umjetnosti. No, hrvatsko tržište umjetnina, osim što je nesređeno, favorizira i umjetnike moderne. Zašto, prema njegovu mišljenju, ljudi kupuju većinom moderne autore prve polovice 20. stoljeća, pitam našeg sugovornika? “Ja vidim dva glavna razloga. Prvi je da postoji tržište za modernu umjetnost, što znači da umjetnine imaju i tu vrijednost da se ponovno mogu prodati. Ako kupujete nešto, što je među ostalim luksuzni proizvod, želite znati je li to dobra investicija. Drugo, komercijalne galerije na tržištu umjetnina u Hrvatskoj nisu dovoljno razvijene, i dovoljno se ne bave suvremenom umjetničkom scenom”.

A što je sa svjetskim tržištem, cijenama koje ljudi plaćaju za Picassa (Les Femmes d’Alger, 185 milijuna dolara) ili Modiglianija (Nu couché, 170 milijuna), i tako dalje? “Jeste li znali da se 90 posto umjetničkih djela na tržištu nudi po cijeni manjoj od deset tisuća dolara? Dok visoke cijene nose sa sobom fascinaciju umjetničkog svijeta, veći dio tržišta umjetnina sastoji se od tih 90 posto. Postoje dva umjetnička svijeta. Onaj koji je na vrhu, ali je sićušan, i ostatak. Problem je sljedeći: vrh dobiva svu pozornost. A to je, kao što sam rekao, uvijek istih dvadeset i pet umjetnika. Njihova djela zauzmu 50 posto prihoda od aukcija za suvremenu umjetnost. Milijuni drugih umjetnika ostanu neprimijećeni. Biti umjetnik je teško”.

Milijun korisnika

Spomenuli smo aplikaciju koju je u suradnji sa stručnjacima izumio, koja nosi njegovo ime Magnus, a baza je podataka za likovni svijet. Na njoj je, kaže, oko deset milijuna umjetnina. A koliko imaju korisnika? “Približavamo se brojci od milijun korisnika, koju ćemo dostići do kraja godine”.

Reschova knjiga “Menadžment u umjetničkim galerijama” bestseler je na Amazonovoj listi. Za knjigu je intervjuirao osam tisuća vlasnika galerija u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Americi, dakle na zapadnom tržištu. Postoji li neki opći, zajednički nazivnik na ovu temu? “Iznenadilo me da sve galerije čine isto. U osnovi su identične kada je riječ o načinu na koji vode svoj posao. Dok umjetnost koju izlažu može varirati, način na koji je promoviraju je jednak. I tako već pedeset godina.

Umjetnički je svijet otporan na promjenu, no vrijeme je za nju i potrebni su nam ozbiljni inovatori”. Je li očekivao takav uspjeh knjige “Nisam očekivao takav uspjeh. Na početku knjigu nitko nije želio niti objaviti. Sada je već izašlo treće izdanje knjige, prodana je u više od dvadeset tisuća primjeraka, svoje ponude za prijevod poslali su mi već izdavači iz Kine, Rusije, Južne Koreje i još nekoliko zemalja. Možda jednom bude i hrvatsko izdanje”.