Izložba "Američki san u Splitu - Od Olympije do Male Floramye" Muzeja grada Splita posjetiteljima će dočarati boravak američke krstarice Olympije u Splitu. Iako se u gradu kratko zadržala, ostavila je traga na živote građana poratnog Splita.
Ovu je anegdotalnu razglednicu iz života najvećeg dalmatinskog grada splitski skladatelj Ivo Tijardović uključio u svoju kultnu operetu "Mala Floramye" te operetu "Spli'ski akvarel", a spomenuta je i u komediji Milana Begovića "Amerikanska jahta u splitskoj luci" te u "Velom mistu" Miljenka Smoje.
Izložba će pokušati predstaviti društveni i kulturni život Splita obojen dolaskom Amerikanaca s ciljem očuvanja mira na, u to vrijeme, geopolitički turbulentnom prostoru.
Od Muzeja grada Splita i autora izložbe Darke Perko Kerum i Mije Kragujević te Mladena Cukrova, dobili smo uvid u duh grada u poratno doba te informacije koje daju sliku suživota Splita i američkih mornara između 1919. i 1921. godine.
Olympia u Splitu
Split, koji je u to doba imao oko 25 000 stanovnika, po završetku Prvog svjetskog rata, ušao je u Državu Srba, Hrvata i Slovenaca, no budući da su Talijani držali dio Dalmacije, a u zraku je bilo i pitanje razgraničenja između nove države i Italije, savezničke su sile, u svrhu nadzora istočne obale Jadrana, u mirovnu misiju poslale svoje ratne brodove. U splitskoj su se luci prvi usidrili Francuzi. Potom su pristigli Englezi i Talijani, a zatim je uslijedio i dolazak američke krstarice Olympije na čeku s admiralom Niblackom, na čije je mjesto uskoro došao Philip Andrews. Olympijin boravak u Splitu započeo je u veljači 1919. godine, a trajao je naredne dvije godine, s povremenim pauzama. Brod je bio usidren na vanjskom dijelu jugoistočnog lukobrana ispod Katalinića briga, na nezgodnom mjestu, no razlozi su bili strateške prirode. Namjera mu je, naime, bila kontrola talijanskog broda Puglije.
Kako navode: "Otvoreno pitanje granica duboko je podijelilo i same Splićane. Zagovaranje ujedinjenja s ostalim južnoslavenskim narodima ili pak ujedinjenja s Italijom često je rezultiralo incidentima. List "Novo doba" 25. veljače 1919. pisao je o neredima proizašlim iz sukoba talijanaša i preostalog naroda. Domaći su Talijani željeli organizirati manifestaciju sa zastavama ususret dolasku antantinih admirala u Split, što je izazvalo promptnu reakciju Vlade te zabranu, ali i odmazdu naroda. Novinski je članak pozivao na smirivanje jer je "nered išao u prilog Talijanima i propagandi koja je Splićane prikazivala kao barbare".
Kako bi uspostavili kontrolu nad novonastalom situacijom, saveznici su poslali ophodnju. Iste večeri talijanski oficiri su na Narodnom trgu gotovo izazvali sukob pa je sljedećeg jutra, 26. veljače, američki admiral Niblack donio proglas o zabrani demonstracija, pjevanja domoljubnih pjesama, okupljanja te isticanja zastava".
Krstarica Olympia, koja je nakon Prvog svjetskog rata u Split dovela američke mornare, zgotovljena je 1892. godine u San Franciscu. Ime je dobila po glavnom gradu američke savezne države Washington. Slavu joj je donijela pobjeda njena admirala Georgea Deweyja u Bitci kod Manile 1898. godine.
Olympia, istražili su kustosi, nije bila jedini američki brod koji je boravio u Splitu. Bili su tu i torpedni lovci na podmornice koji su čuvali dva razoružana austrougarska broda usidrena u Poljudu do okončanja mirovnih pregovora. U Splitu se nalazilo dvjesto američkih mornara s torpednih lovaca, a među njima bio je Robert Rufus Ryman, čije pismo sestri svjedoči o teškim uvjetima u Splitu. Izvijestio ju je kako usprkos snijegu na obroncima obližnjih planina ljudi nemaju ni cipele, naveo je i cijene cipela te astronomske cijene nekih živežnih namirnica.
Vladavina neimaštine, nedostatak osnovnih životnih potrepština, od prehrambenih namirnica do plina i ugljena, bili su veliki teret za Split i Dalmaciju.
Oskudica te skupoća robe i namirnica mogle bi objasniti interes Splićanki za američke mornare i život u "Novom svijetu."
Jedan se splitski humoristični list višestruko rugao splitskim nevjestama koje je pogodio odlazak Amerikanaca.
Autor izraza "Nima Splita do Splita" i prvi ravnatelj Muzeja grada Splita, Marko Uvodić Splićanin prepričavao je susret jednog Splićanina s Filipincem koji je oženio njegovu kćer te je potom odveo na Filipine. Također, u "Velom mistu" pojavljuje se dijalog na Voćnom trgu koji spominje Margitu koja se udala za Filipinca, no ne zna se je li sporni prizor odraz priče iz stvarnog života.
Amerikanci su bili skloni darivanju, što je kod naroda izazvalo simpatije prema američkim mornarima. Amerika je pomagala Splitu u hrani i potrepštinama. Slali su goleme pošiljke brašna, masti, slanine te haljine za bolesnike, čarape, operacijske ogrtače, povoje. U Splitu su djelovale dvije američke humanitarne organizacije: protestantska YMCA, usredotočena na sport te katolička Knights of Columbus, a pomoć je slao i američki Crveni križ.
List "Novo doba" pisao je o darežljivosti američkih mornara prema djeci. Dana 27. svibnja 1919. admiral Andrews posjetio je splitsku realku gdje je svakom učeniku udijelio čokoladu. Istu je gestu ponovio i nekoliko dana kasnije kada je u posjetu slikaru Viriglu Meneghelu Dinčiću naišao na djecu koja su ga dočekala uz povike: "Živila Amerika! Živio Wilson! Živio admiral!" Andrewsa je entuzijastični doček ganuo pa je obećao da će djeci poslati čokolade.
Navedeni je list izvijestio kao su jednom prilikom djeca, koja su se igrala i dobacivala kamanje, slučajno tim kamenjem pogodila Amerikanca koji je prolazio automobilom. Isprva se naljutio, no saznavši da se radi o djeci, odmahnuo je uz riječi: "All right! Never mind!"
5. svibnja 1919. godine američki su mornari organizirali zabavu u Općinskom kazalištu za djecu na koju je došlo toliko djece i roditelja da svi nisu uspjeli niti ući. Svi su se zajedno zabavljali, a na kraju su Amerikanci djeci podijelili čokolade. Njihova darežljivost je prepoznata pa je za blagdan svetog Duje po završetku svečanosti cvijećem s procesije okićen prostor u Dioklecijanovim podrumima u kojem su Amerikanci boravili.
Split se, dakle, suočavao s mnogobrojnim teškoćama, no olakšanje gospodarstvu, a time i kvaliteti života, donio je razvoj obrtništva. Obrtnici, koji su činili trideset posto stanovništva prema popisu iz 1929. godine, građanima su po mjeri izrađivali namještaj, šivali odijela i haljine, pravili i popravljali cipele, čistili odjeću i slično. Frano Baras u "Sjećanjima na splitske dućane" navodi da je u Splitu bilo otvoreno oko osamsto dućana.
Dvadeset i pet posto stanovništva činili su težaci i oni su se bavili poljoprivredom, prije svega vinogradarstvom. Splitske vinograde spominjao je i američki mornar s Olympije, dvadesettrogodišnji farmer iz Iowe, Lloyd Thomas O'Kelly, koji se, prema riječima Vjekoslava Perice, divio urednosti loze dok je maštao o svojoj zaručnici Jessie Lee.
U Splitu se živjelo na mediteranski način; na ulicama i trgovima. Glavna okupljališta bili su Narodni trg i Riva. Narodni je trg bio središte upravnog života jer se u današnjoj Staroj gradskoj vijećnici nalazila Općinska uprava, nasuprot koje je bila kavana Central, središte neformalnog javnog života. U nju su zalazili ugledni građani, kulturnjaci, studenti koji su se školovali u inozemstvu te turisti. Na Narodni se trg išlo u dućane, banke te novinsku redakciju "Novog doba". Šetnje Narodnim trgom te boravak u kavani Central prikazane su u "Velom mistu" te detaljnije opisane u novelama splitskog književnika Marina Bege.
Osim u kavanu Central odlazilo se i u kavanu smještenu u prizemlju hotela Bellevue na Prokurativama te u još pet drugih kavana. Kavane Central i Bellevue posjećivali su isključivo bogati građani, dok su težaci, obrtnici i radnici zalazili u gostionice i konobe.
Novine su redovito pratile zgode američkih mornara. Spominju se, među ostalim, zgoda upadanja u more. Dok su među sobom dodavali loptu, jedan je Amerikanac pao u more, što je zabavilo prisutne. Ta anegdota svjedoči o američkom načinu života koji se počeo prelijevati na splitske ulice te sportske terene. Split je bio sportski grad poznat po nogometnom klubu Hajduk, veslačima iz Gusara i Adrie, gimnastičarima iz Sokola i drugima, a dobro su prihvatili i američki utjecaj u vidu bejzbola.
Uskoro su u Splitu osvanuli ulični bejzbol timovi poput "Mosora", "Marjana", a sportskim društvima "Hajduk" i "Borac" pridodane su bejzbol sekcije. Andrews je klubovima darovao opremu te je poticao podučavanje pravila sporta, no 1925. je sva ta oprema u barakama Hajduka, nažalost, izgorila. Sačuvana je jedino bejzbolska palica s ugraviranim imenom čikaškog bejzbol kluba "Cubs", koju je prema iskazima Mladena Cukrova jedan dječak dobio od dvojice mornara s krstarice Olympia.
Osim bejzbola i potrepština, Amerikanci su u Split donijeli i boks, koji je u Splitu bio u povojima, te zvukove nove glazbe koja je tijekom organiziranih plesova odzvanjala palubom.
Bilježe se zabave organizirane u čast američke mornarice, kao i razne druge kulturne manifestacije u gradu. Admiral Philip Andrews često je prisustvovao raznim kulturnim događanjima te je imao priliku upoznati grad i njegove stanovnike. U pismu zapovjedniku Bensonu govori o "lijepo odjevenim, inteligentnim, rafiniranim i očito kulturnim ljudima iz jugoslavenske publike", koje je sreo na koncertu Kraljeve garde iz Beograda u svibnju 1919.
Izložba u Muzeju grada Splita
Olympia je Split napustila u ljeto 1921. godine, a već u jesen odana joj je velika počast – na njezinu palubu prevezen je Neznani junak, simbol palih boraca u Prvom svjetskom ratu. Svi koji žele saznati više o vremenu u kojem je Olympia boravila u Splitu imat će priliku temu dublje istražiti od 5. svibnja do kraja rujna u prostorima Muzeja grada Splita.
Kustosi izložbe, dalje, pišu: "Od originalnih predmeta s Olympije u Splitu sačuvana je samo bejzbolska palica koju su dva mornara poklonila jednom Splićaninu, a sada se nalazi u vlasništvu Muzeja sporta u Splitu. U arheološkim iskapanjima jugoistočne Dioklecijanove kule kod Pazara pronađena je i ljekarnička bočica za koju se pretpostavlja da je s Olympije s obzirom da su Amerikanci u Split i Dalmaciju donosili humanitarnu pomoć u vidu hrane i lijekova. Također, postoji puno dokumentarnih fotografija nepoznatog autora koje prikazuju krstaricu, admirala Philipa Andrewsa i druge zanimljivosti.