Šest političkih opcija odgovara na pitanja o energetici: ‘Trebamo li uopće otkupiti INA-u?‘

Energetska politika među najvažnijim je resorima u svakoj Vladi, a idući mandat nove vladajuće svakako će obilježiti i iskorištavanje sredstava iz fondova EU, namijenjenih dobrim dijelom "zelenim" projektima. Nedavno je, nakon neformalne videokonferencije ministara okoliša o doprinosu okolišnih i klimatskih politika u oporavku od pandemije Covida-19, 19 država EU, među kojima je i Hrvatska, podržalo Inicijativu ministara okoliša EU "European Green Deal central to a resilient recovery after Covid-19". Ovom se Inicijativom zagovara gospodarski oporavak od pandemije Covida-19, temeljen na ciljevima Europskog zelenog plana i njegove okolišne i klimatske komponente. U Hrvatskoj, međutim, dominiraju pitanja državne politike prema Ini i stava političkih stranaka prema privatizaciji Hrvatske elektroprivrede, jer to su tvrtke na kojima počiva naša energetska strategija. Naše sugovornike smo, ne samo zbog posljednjih afera u tom sektoru, pitali i treba li isplaćivati poticaje ulagačima u obnovljive izvore energije.

1. Ako osvojite vlast, hoćete li pokušati otkupiti INA-u od mađarskog MOL-a?

HDZ (Tomislav Ćorić): Što se tiče tematike otkupa dionica INA - Industrije nafte d.d. od MOL-a, to je nešto na čemu intenzivno radimo čitavo vrijeme, no treba imati na umu da se radi o doista kompleksnom poslovnom procesu koji ima svoju dinamiku. Savjet za INA-u, Vladino savjetodavno tijelo koje je osnovano sa zadaćom davanja smjernica, poduzimanja mjera i aktivnosti te predlaganja Vladi odluka vezano uz pripremu, provedbu i financiranje postupka mogućega otkupa, primilo je preliminarno izvješće investicijske banke Lazard o dubinskom snimanju kompanije početkom lipnja. Završno izvješće trebalo bi biti isporučeno u drugoj polovici srpnja, a ono što očekujemo u narednom razdoblju jesu pojačane aktivnosti na tom planu.

RESTART (Branko Grčić): Činjenica je da su Mađari potpuno preuzeli INA-u uz asistenciju HDZ-ovih premijera i ministara. Iz hrvatske perspektive INA stagnira i propada. Rezerve nafte su pale više od 60% i nema novih, dnevna proizvodnja derivata je više nego prepolovljena, rafinerija u Sisku zatvorena, ona u Rijeci se ne razvija, nafta sa slavonskih polja se vozi u Mađarsku i Slovačku na preradu. U INA-i je više od 6000 radnika manje, a jedino što je ostalo od INA-e su benzinske crpke i maloprodaja. Stvari se moraju mijenjati. Mi INA-u vidimo u budućnosti kao integriranu kompaniju koja će ponovno više ulagati u istraživanja, u rafinerije i nove tehnologije za preradu nafte. Hrvatska u ovom trenutku teške krize ne može tek tako pronaći novac za otkup INA-e, a još teže za sve ono što treba financirati u toj drugoj, razvojnoj fazi. Kada preuzmemo odgovornost za državu stavit ćemo pitanje budućnosti INA-e na stol i tražiti realno moguće rješenje.

DOMOVINSKI POKRET (Krešimir Bubalo): Ne. Nakon gotovo 20 godina suvlasništva MOL-a u INA-i nema nikakva ekonomskog i političkog smisla govoriti o njezinu otkupu. Što su sve vlade, od SDP-ove 2002. godine, i početka privatizacije, do HDZ-ove 2016. godine, i priče o reotkupu govorile i obećavale, a što su ostvarile? O tome govore pokazatelji poslovanja: broj zaposlenih, količina prerađene nafte u hrvatskim rafinerijama, udio na tržištu u Hrvatskoj i regiji, ulaganja u istraživanja i razvoj. Sva njihova obećanja i priče su laži i obmane sa samo jednim ciljem, pobijediti na izborima. INA je u završnom činu pretvaranja u klasičnu MOL-ovu trgovačku filijalu. A pogledajte rezultate MOL-a.

Problemi s INA-om počinju njezinom privatizacijom 2002. godine. INA-u je tada trebala kupiti tvrtka koja je osim tržišta tražila i nove proizvodne kapacitete za širenje tržišta. Tada je to bio austrijski OMV koji je u to vrijeme bio idealan partner. On nije imao slobodnih proizvodnih kapaciteta i naše dvije i modernizirane rafinerije su trebale biti baza za širenje tržišta u regiji. S druge strane ugovori potpisani s MOL-om o modernizaciji rafinerija (ali i ostalim poslovnim aktivnostima) su ostali prazno slovo na papiru. Nijedna hrvatska vlada nije štitila hrvatske ekonomske i nacionalne interese kao što mađarska vlada preko MOL-a štiti mađarske ekonomske i nacionalne interese. Nisu nama krivi MOL i Mađarska. Krivi su nekompetentni i korumpirani hrvatski političari koji već desetljećima uništavaju hrvatsku energetiku. Kada bi hipotetski govorili o otkupu INA-e, tada bi trebalo prvo postaviti pitanje: a koji je cilj tog otkupa? Što Hrvatska želi s tom i takvom INA-om? Kada bi npr. takvu INA-u spojili sa slovenskim Petrolom (uz pretpostavku da oni to žele), koji nema vlastitih proizvodnih postrojenja, tada bi ta priča imala ekonomsku logiku. Kada bi se toj novoj kompaniji dodao i JANAF, tada biste dobili respektabilnu regionalnu tvrtku koja bi imala dugoročnu ekonomsku opstojnost. No postojeće političke strukture u Hrvatskoj ne koriste ekonomsku podlogu kod donošenja političkih odluka.

MOŽEMO (Tomislav Tomašević): Ne. Nakon što je HDZ izručio INA-u mađarskom MOL-u, zbog lošeg upravljanja MOL je sveo INA-u na mrežu benzinskih pumpi, a HDZ je dozvolio i da se nafta izvozi na preradu u Mađarsku. Ovakva INA, koja je gotovo ostala bez zaliha ugljikovodika, a istražni kapaciteti su joj devastirani, nema po nama dugoročnu vrijednost da je država otkupi. Nema smisla uložiti milijarde da bi se otkupila maloprodajna mreža, a osim toga to nije u skladu s našim Zelenim planom koji cilja na smanjenje stakleničkih plinova za 65% do 2030. godine.

STRIP/ PAMETNO/ FOKUS (Josip Budimir): Nećemo. Ne vidimo zbog čega bi Republika Hrvatska trebala otkupljivati dionice INA-e u vlasništvu MOL-a. To je, ulagački gledano, besmislena ideja. HDZ ju zastupa, jer na taj način želi sanirati političku štetu koju trpe zbog izdaje nacionalnih interesa davanjem MOL-u svih upravljačkih prava. Hrvatska ne smije biti talac HDZ-ovih političkih interesa. Inzistirat ćemo da INA poštuje hrvatske propise i da Hrvatska kao veliki dioničar ima utjecaj na upravljanje kompanijom primjeren njezinu vlasničkom udjelu.

MOST (Nikola Grmoja): Što se tiče otkupa, to je stvar pregovora i cijene, a Ina je svakako tvrtka od hrvatskog nacionalnog interesa. U situaciji koja je nastala pandemijom Covida-19, što je utjecalo na dodatno zaduživanje i povećanja proračunskog deficita, Hrvatska u sljedećih nekoliko godina ne može, osim dodatnim zaduživanjem, koje će biti sve nepovoljnije, namaknuti novčana sredstva potrebna za takvu transakciju. Dodatno, situacija na tržištu distribucije naftom, kao i transformacije koje su se dogodile u INA-i tijekom razdoblja u kojem je uz činjenicu da je MOL u povlaštenom položaju i može tražiti nerealnu cijenu za prodaju INA-e.

2. Vidite li problem u činjenici da je čelni čovjek MOL-a bjegunac pred hrvatskim pravosuđem?

HDZ: Kako bi INA - Industrija nafte d.d. zaista uspješno poslovala, nužno je kontekst od prije dva desetljeća koji je doveo do prve, a onda i kasnije prodaje udjela te koji je uvelike opteretio njezino funkcioniranje, odijeliti od sadašnjega konteksta. Činimo i činit ćemo sve što je potrebno kako bi se sva tri segmenta poslovanja kompanije razvijala te ćemo u skladu s time i dugoročno promišljati sve naše aktivnosti po pitanju ove problematike.

RESTART: Sve je pošlo krivo kada je Sanader pod sumnjivim okolnostima predao upravljačka prava Mađarima i potpisao onaj famozni ugovor o plinskom biznisu koji je Hrvatsku opteretio s milijardama kuna gubitaka. Do danas ti sporovi nisu riješeni, a INA zbog toga stagnira i propada. Odnosi između Hrvatske i MOL-a od tada su trajno narušeni, a ova situacija s čelnim čovjekom MOL-a sigurno ne pomaže rješavanju situacije. No, razgovori na relaciji Vlada i MOL će se morati nastaviti.

DOMOVINSKI POKRET: Da. Naravno da je to velik problem kako za pravosudni proces koji je tijeku na hrvatskom sudu, tako i za odnose Hrvatske i Mađarske. To također otvara brojna pitanja koja su predmet pred hrvatskim pravosuđem, a na koja, nakon gotovo 10 godina, još uvijek nemamo odgovora. Bilo bi dobro što prije dobiti odgovore da to konačno postane dio povijesti hrvatsko-mađarskih odnosa. Potrebno je naše odnose rastereti tog naslijeđa da bi se oni razvijali bez opterećenja. Potencijala za suradnju je puno. No dok god se čelni čovjek MOL-a ne sasluša i ne donese pravorijek, to neće biti moguće.

MOŽEMO: Naravno da vidimo ogroman problem u sistemskoj korupciji, posebno u ključnoj strateškoj industriji kao što je energetika. Još je veći problem što hrvatsko pravosuđe i država nakon godina sudovanja ne uspijevaju obeštetiti hrvatske građane, kojima je u korupcijskoj pogodbi HDZ-a i MOL-a oteta vrijedna imovina. Valjda je to zato što Mađari nisu kupili samo INA-u, nego i HDZ. Plenković redovito brani Orbana i ima razumijevanja za njegove teritorijalne provokacije i antidemokratske prakse zbog kojih je čak i Europska pučka stranka najavila da će njegovu stranku Fidesz izbaciti iz članstva.

STRIP/ PAMETNO/ FOKUS: Veći nam je problem što hrvatsko pravosuđe još nije procesuiralo domaće aktere te priče koji su radili na štetu Hrvatske.

MOST: Veliki je problem činjenica da je glavni čovjek kompanije, koja je vlasnica velikog gospodarskog subjekta u strateški važnom energetskom sektoru, u statusu bjegunca pred hrvatskim pravosuđem. Itekako su Mađari, odnosno cijela njihova vlada, uložili napore da se Hernádiju ukine međunarodna tjeralica Interpola, što je praktički nezapamćen slučaj u svijetu. Oni snažno štite svoje nacionalne interese, za razliku od Hrvatske, gdje pojedini hrvatski bivši i sadašnji dužnosnici potiho rade za suprotnu stranu.

3. Je li vam prihvatljiva ruska ili kineska kompanija kao strateški partner u INA-i?

HDZ: Republika Hrvatska poželjnoga partnera u INA - Industriji nafte d.d. vidi u kompanijama koje se slažu s našim strateškim ciljevima, a to je razvijanje INA-e kao snažnoga dionika na regionalnom tržištu s uspješnim i vertikalno integriranim biznisom. Ono što je dugoročno važno jest da INA - Industrija nafte d.d. bude uspješna kompanija. A odluke poput investicijske vrijedne četiri milijarde kuna za riječku rafineriju, što je najveće ulaganje u hrvatsku industriju u posljednjih 30 godina te gradnje sisačkoga biorafinerijskog postrojenja treće generacije jesu ono što će njezin biznis učiniti još boljim.

RESTART: Kao što smo rekli, INA-i treba restart, novi početak. U kojem obliku, to ćemo tek vidjeti. Nažalost, nemamo niti dovoljno informacija, pa čak ni one koje dolaze od skupo plaćenih stranih konzultanata, a koje su ovih dana prezentirane samo Vladi na odlasku. Protiv smo da tehnička Vlada HDZ-a bilo što pregovara u naredna dva tjedna, a što su prije neki dan najavili, ili da preuzima bilo kakve obveze po tom pitanju. Ako su mogli tako beskorisno potrošiti tri i pol godine od najave reotkupa INA-e od MOL-a, onda se mogu suzdržati od bilo kakvih akcija i u iduća dva tjedna.

DOMOVINSKI POKRET: Zalažemo se za djelomičnu privatizaciju Hrvatske elektroprivrede, i to do 25%. Na taj način bi se utjecalo na poboljšanje poslovanja (veća efikasnost, transparentna javna nabava i investicije, politika zapošljavanja, širenje poslovanja u regiji…). U HEP-u je problem njegovo upravljanje. Djelomičnom privatizacijom uveo bi se kontrolni mehanizam u političke odluke u sadašnjem poslovanju HEP-a. HEP je tvrtka od strateškog interesa te smatramo da će tvrtke poput HEP-a biti ključne za provedbu ekonomske, energetske, okolišne i infrastrukture politike.

MOŽEMO: Prihvatljive su nam sve kompanije koje će se pridržavati hrvatskih zakona, a posebno propisa o zaštiti okoliša i ciljeva dekarbonizacije, koji će u budućnosti biti još puno stroži nego danas. Od budućeg strateškog partnera u INA-i očekujemo da će manje ulagati u fosilna goriva, a više u zelenu tranziciju. Globalne energetske kompanije su na lošem glasu zbog sklonosti mitu i korupciji te tko god želi poslovati u Hrvatskoj, morat će se strogo držati zakona i klimatskih strateških ciljeva.

STRIP/ PAMETNO/ FOKUS: Prihvatljiv nam je svaki investitor koji će dati čvrsta jamstva da će razvijati INA-u, ulagati u istraživanje novih izvora, modernizaciju rafinerijskih kapaciteta i jačanje tržišnog položaja.

MOST: Usklađenost interesa je primarni indikator za prihvatljivost nekog strateškog partnera. Bitno je da su interesi INA-e zaštićeni i da se interesi strateškog partnera i Republike Hrvatske ne razlikuju. Naravno, treba uzeti u obzir da su sve strateške odluke vezane uz hrvatsko gospodarstvo uvjetovane članstvom u Europskoj uniji, kao i pripadnošću bloku euroatlantskog partnerstva, te je u tom kontekstu potrebno sagledati i ovo pitanje.

4. Hoćete li provesti djelomičnu ili većinsku privatizaciju Hrvatske elektroprivrede?

HDZ: Posljednje smo tri godine stvorili zakonodavni okvir te pripremili i proveli brojne projekte kojima smo iskoračili u smjeru povećanja energetske samodostatnosti. I posljednja je kriza s Covidom-19 potvrdila kako sektorima poput energetike treba posvetiti veću pozornost kako bi bili što otporniji na moguće buduće krize. U tom su nam smislu ključne energetske djelatnosti i infrastruktura od strateškoga interesa, stoga držimo da kompanije poput Hrvatske elektroprivrede d.d., ali i JANAF-a d.d., PLINACRO-a d.o.o. i LNG-a Hrvatska d.o.o. moraju i dalje biti pod ingerencijom države.

RESTART: Nikakva privatizacija HEP-a ne dolazi u obzir. HEP je ostao jedina velika hrvatska energetska kompanija s kojom se može graditi i provoditi održivu energetsku strategiju za budućnost. Energija je strateški resurs. Nažalost, mi danas uvozimo više od 50% ukupne energije, nemamo energetsku neovisnost i sigurnost. Oko HEP-a i s HEP-om imamo puno veći potencijal da taj proces u budućnosti vodimo ka većoj energetskoj samoodrživosti, uključivo i razvoj modernih tehnologija, osobito u području obnovljivih izvora energije (OIE), odnosno zelene energije.

DOMOVINSKI POKRET: Zalažemo se za djelomičnu privatizaciju Hrvatske elektroprivrede, i to do 25%. Na taj način bi se utjecalo na poboljšanje poslovanja (veća efikasnost, transparentna javna nabava i investicije, politika zapošljavanja, širenje poslovanja u regiji…). U HEP-u je problem njegovo upravljanje. Djelomičnom privatizacijom uveo bi se kontrolni mehanizam u političke odluke u sadašnjem poslovanju HEP-a. HEP je tvrtka od strateškog interesa te smatramo da će tvrtke poput HEP-a biti ključne za provedbu ekonomske, energetske, okolišne i infrastrukture politike.

MOŽEMO: Nikakva privatizacija HEP-a ne dolazi u obzir. HEP je naša najvažnija energetska tvrtka i HEP-ove aktivnosti bit će ključne u provođenju hrvatske tranzicije prema zelenoj energiji zbog potrebne elektrifikacije brojnih gospodarskih sektora. Ne dolazi u obzir niti djelomična privatizacija jer bi u tom slučaju glavni cilj HEP-a bio ostvarivanje dobiti za privatne dioničare, a ne zelena, pristupačna i jeftina energija za građane i gospodarstvo. Provest ćemo demokratizaciju HEP-a na način da se poslovanje HEP-a ocjenjuje prema društveno korisnim kriterijima, a da u nadzornom odboru budu zastupljeni i predstavnici fizičkih i poslovnih korisnika usluga.

STRIP/ PAMETNO/ FOKUS: Nećemo provesti većinsku privatizaciju, nego manjinsku, s ciljem privlačenja inozemnih investicija i pozicioniranja HEP-a kao regionalnog lidera. Naime, HEP je praktično monopolist na našem energetskom tržištu i njegova većinska privatizacija bi otvorila mogućnost privatnom kapitalu priliku za iskorištavanje te pozicije na teret kupaca električne energije, što svakako treba izbjeći. Umjesto toga, zalažemo se za privatizaciju manjinskog udjela. Privatni investitor zahtijevat će transparentnije i kvalitetnije upravljanje kompanijom, inzistirati na izboru profesionalnog menadžmenta koji će restrukturirati HEP, smanjiti troškove poslovanja i povećati ulaganja u obnovljive izvore energije. Time ćemo barem dijelom umanjiti hendikep nastao apstinencijom HEP-a od ulaganja u nove proizvodne kapacitete, osobito obnovljive izvore.

MOST: Svjesni smo da postoje pritisci i špekulacije o tome kako je potrebno privatizirati Hrvatsku elektroprivredu, a ponegdje u javnosti se taj proces već doveo u vezu s potencijalnom odlukom o otkupu INA-e od MOL-a. S tim u vezi smatramo da je potrebno naglasiti kako Hrvatska elektroprivreda treba proći proces transformacije i poboljšanja svoje operativnosti i učinkovitosti kako bi se bolje pozicionirala u svjetlu stalnih promjena koje donosi primjena zajedničke energetske politike Europske unije i odgovorila na izazove koji su pred nama u svjetlu potencijalne dodatne liberalizacije usluga na ovom tržištu. Stoga, bez detaljne analize svih poslovnih procesa u Hrvatskoj elektroprivredi ne možemo donijeti rezolutan stav o potrebi privatizacije dijela ili eventualno cijelog sustava.

5. Treba li isplaćivati poticaje ulagačima u obnovljive izvore energije?

HDZ: Otvorili smo prostor za uvođenje premijskoga modela s ciljem da kroz model tržišne premije damo priliku za 2200 megawatta nove snage u obnovljivim izvorima energije. Premijski sustav prvenstveno treba promatrati u okviru razvoja tržišta električne energije. On služi proizvođačima kao osiguranje povrata investicije, ali na način sudjelovanja na tržištu. Ovaj je trenutak uvođenja premijskoga sustava bitan za razvoj energetskoga sustava, posebice tržišta električne energije kako bi se osigurao kontinuitet i potaknula daljnja tranzicija energetskoga sektora prema održivom gospodarskom razvoju.
Otvorili smo prostor za uvođenje premijskoga modela s ciljem da kroz model tržišne premije otvorimo prostor za 2200 megawatta nove snage u obnovljivim izvorima energije. U ovom kontekstu treba podsjetiti na Uredbu o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija koja je usklađena sa Strategijom energetskoga razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu te koja odražava okolnosti kojima se pristupa dostizanju ciljeva razvoja obnovljivih izvora energije za 2030. godinu. Upravo je ovaj trenutak uvođenja premijskoga sustava bitan za razvoj energetskoga sustava, posebice tržišta električne energije kako bi se osigurao kontinuitet i potaknula daljnja tranzicija energetskoga sektora prema održivom gospodarskom razvoju. Premijski sustav prvenstveno treba promatrati u okviru razvoja tržišta električne energije. On služi proizvođačima kao osiguranje povrata investicije, ali na način sudjelovanja na tržištu. Potpora će se moći dodijeliti temeljem javnoga natječaja, a radi potrebe diverzifikacije tehnologija, natječaji će se raspisati za različite tehnologije, i to tako da se na transparentan način određuje gornji limit cijene po kojoj se električna energija može ponuditi.

RESTART: Kao što smo rekli, naša strategija razvoja energetike bazira se na obnovljivim izvorima, na zelenoj energiji. Međutim, da bismo izbjegli situacije kao što su aktualne afere s velikim projektima gdje postoji ozbiljna sumnja na pogodovanje ‘odabranim’ investitorima u vjetroelektrane, važno je da se diverzificiraju ti obnovljivi izvori na veliki broj manjih projekata (sunce, vjetar, male hidroelektrane, geotermalni izvori, biomasa), te da se posebno potiču i subvencioniraju manji projekti za vlastite potrebe (kućanstva, industrija, hoteli, poslovne i stambene zgrade). Za takve projekte moguće je znatno više angažirati i bespovratna sredstva iz EU namijenjena zelenoj tranziciji. A i puno više malih poduzetnika i obrtnika će naći posla u procesu provedbe. S druge strane, vidimo da HDZ opet najavljuje i forsira velike u odnosu na male projekte, i to u omjeru 2:1, što bi opet moglo ići na štetu poreznih obveznika.

DOMOVINSKI POKRET: Ne. Hrvatskoj odnosno njezinim građanima je nepotrebno oteto 15-20 milijardi kuna kroz isplatu poticaja uskom broju poduzetnika. To je klasična pljačka hrvatskih građana. Hrvatska ima dosta hidroenergije i na taj način je zadovoljila uvjete koje je EU propisala o 20 posto proizvodnje energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine. Specifične investicije u obnovljive izvore su se smanjile i do sedam puta u proteklih 10-ak godina. Također Hrvatska uvozi postrojenja za obnovljive izvore. Nepotrebno je prerano i prenaglo ušla u poticanje obnovljivih izvora 2008. godine. Vrlo brzo će obnovljivi izvori biti cjenovno konkurentni fosilnim izvorima.

Uobičajeno, naši političari su dobre projekte iskoristili na koruptivan način koji je ugrađen u hrvatske zakone još od 2008. godine. Umjesto da su se prvo gradili projekti, kao što su elektrane na Savi u kojima je udio domaćeg rada i kapitala više od 90 posto, mi smo odlučili poticati vjetroelektrane u vlasništvu 15-ak poduzetnika od kojih opremu ne proizvodi hrvatska industrija nego je uvozimo. Na taj način smo bespotrebno poticali nešto što je skupo i nije proizvedeno u Hrvatskoj. Već danas obnovljivi izvori postaju konkurentni fosilnim izvorima. Da smo se odlučili krenuti s obnovljivima 2020., a ne 2008. godine, uštedjeli bismo hrvatskim građanima najmanje 15 milijardi kuna. Također je zanimljivo da u razvoju projekata obnovljivih izvora nije sudjelovala perjanica hrvatske energetike, HEP. Ne da nije sudjelovala nego je svoj udio u projektu i prodala. Nitko ne postavlja pitanje - zašto? Također projekt Korlat se gradi bez poticaja. Zašto? Da ne bi kojem odabranom poduzetniku uzela kvote. Kada pogledate nordijske zemlje, vidjet ćete da su lokalne zajednice sudjelovale u projektima obnovljivih izvora s oko 80 posto. Zašto? Pa da bi svi građani imali koristi od tih obnovljivih izvora za koje sami odvajaju dio sredstava kroz sustav poticaja. A tko ima koristi u Hrvatskoj?

MOŽEMO: Nikakva privatizacija HEP-a ne dolazi u obzir. HEP je naša najvažnija energetska tvrtka i HEP-ove aktivnosti bit će ključne u provođenju hrvatske tranzicije prema zelenoj energiji zbog potrebne elektrifikacije brojnih gospodarskih sektora. Ne dolazi u obzir niti djelomična privatizacija jer bi u tom slučaju glavni cilj HEP-a bio ostvarivanje dobiti za privatne dioničare, a ne zelena, pristupačna i jeftina energija za građane i gospodarstvo. Provest ćemo demokratizaciju HEP-a na način da se poslovanje HEP-a ocjenjuje prema društveno korisnim kriterijima, a da u nadzornom odboru budu zastupljeni i predstavnici fizičkih i poslovnih korisnika usluga.

STRIP/ PAMETNO/ FOKUS: Poticaje treba isplaćivati samo za one tehnologije koje ne omogućavaju komercijalno isplativu proizvodnju električne energije. To se, prije svega, odnosi na objekte i tehnologije kojima se ostvaruju dodatni pozitivni efekti. Primjerice, podizanje isplativosti poljoprivredne proizvodnje izgradnjom bioplinskih elektrana, podizanje efikasnosti drvne industrije izgradnjom elektrana na biomasu i ispunjavanje ekoloških ciljeva izgradnjom elektrana koje kao energent koriste deponijski plin.

MOST: Glavni cilj Mosta je razvoj energetike baziran na novim energetskim konceptima koji će trajno pridonijeti da energetika bude u službi gospodarstva kroz poticanje razvoja tehnologije proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, liberalizaciju tržišta, veće zapošljavanje i trajna težnja za energetskom neovisnosti. Most podupire nastojanja da se svim građanima, osobito u ruralnim i otočkim zajednicama, zajamči sigurna, održiva i povoljna energija. Hrvatsku vidimo kao predvodnicu u tranziciji prema niskougljičnoj i klimatski neutralnoj energetici. U ovom je trenutku hrvatski rast proizvodnje iz obnovljivih izvora 2,5 puta sporiji od europskog i 3,5 puta sporiji od svjetskog, što ne odgovara našim realnim mogućnostima niti međunarodnim obvezama.