"Nogomet je sljedeći na redu u našoj istrazi. Na sport više nitko neće gledati na isti način"

Jednog zimskog poslijepodneva malo poznati restoran u Wimbledonu okupio je neočekivano društvo. U takvom okruženju svaki istinski ljubitelj sporta mislio bi da sanja. Za istim stolom našli su se veslač Sir Steven Geoffrey Redgrave - dobitnik pet olimpijskih medalja, slavni obrambeni igrač Arsenala Sol Campbell i legenda kriketa Gordon Greenidge. Olimpijac lord Sebastian Coe čavrljao je s bivšim nogometašem kluba Crystal Palace Markom Brightom, a kriketaš Phillip Defreitas nazdravljao je ministrici sporta Helen Grant.

To možda nije bio veliki dan za sport, budući da je osim dvadesetak uzvanika, pozvanih uglavnom kako bi financirali kampanju ministrice, malo tko znao za ovaj ručak s velikim sportašima tog običnog kišnog četvrtka. No sport sam po sebi je velik, a tko to bolje zna od Britanaca koji su te godine ugostili Olimpijske igre i pokazali se ne samo kao senzacionalan domaćin nego i kao vrhunski sportaši sa rekordnih 65 medalja, od čega 29 zlata. Toga dana lord Coe je slavio sport kao fundamentalni stup pravih vrijednosti jedne nacije – rada, postignuća, upornosti i patriotizma. U atmosferi redanja sportskih uspjeha bilo je sjajno biti lord Coe, čelna osoba britanskog Olimpijskog odbora, okupljeni aristokrati i važni biznismeni željeli su mu biti blizu, tapšali su ga po ramenu i vukli ga u zagrljaj za sliku na zaslonu iPhonea.

Dan je bio u znaku sporta i na drugom dijelu Velike Britanije. U jednom zatamnjenom sobičku koji je vibrirao u ritmu kompjuterskih tipkovnica novinar Sunday Timesa Jonathan Calvert i njegova kolegica Heidi Blake radili su na priči koja će eksplodirati u najveći skandal u modernoj sportskoj povijesti. Kad sam ga srela u pauzi od posla, bio je iscrpljen, s distanciranim pogledom nekoga tko živi ispred ekrana. Djelovao je paranoično dok se nervozno okretao na pogled svakog slučajnog prolaznika. “Nakon ovoga na sport više nitko neće gledati na isti način”, rekao je.

Poslije mi je priznao da ni sam nije mogao vjerovati u kojem će se obujmu priča o FIFA-i, napisana na temelju brojnih tajnih dokumenata iz anonimnog izvora, dokazati da su glasovi najmoćnije nogometne organizacije ustvari tržišna roba koju sportski i politički prevaranti prodaju i kupuju. Održavanje svjetskog prvenstva u Kataru bilo je kupljeno, a klupko FIFA-inih prevara je odmotano. Opsežni, gotovo opsesivni rad ovog sjajnog novinarskog dvojca indirektno će dovesti do smjene Seppa Blattera s pozicije predsjednika FIFA-e.

Jonathan Calvert, koji upravo radi na još jednoj velikoj sportskoj priči, u ovotjednom razgovoru za Globus mi govori: “Bili smo šokirani kad smo otkrili način na koji varaju vodeća sportska tijela. No, mislim da je još puno gori skandal onaj koji je uslijedio, o dopingiranju atletičara. On je pokazao da su nas naši sportski heroji cijelo vrijeme varali”, govori.

Skandal dopingiranja u atletici i biciklizmu te namještanje teniskih utakmica za njega je prekretnica u načinu na koji doživljavamo sport. “Cijelo smo vrijeme imali povjerenje u sportaše i sportske organizacije koje ih kontroliraju. Pokazalo se da su nam ustvari svi lagali. Kad netko ostvari veliki sportski rezultat, više ne možemo sa sigurnošću reći je li on stvaran”, govori.

Jonathan Calvert vjeruje da je ovo tek početak. “Iduća velika stvar mogao bi biti nogomet. Ako se pokaže da nogometne utakmice nisu ono što mislimo da jesu, to će biti najveće razočaranje do sada, pogotovo za nogometnu naciju kao što su Britanci”, govori Calvert.

Veliki skandali i velike prevare koji iz tjedna u tjedan dolaze na vidjelo, uglavnom kao rezultat sjajnog novinarstva, zaprepastili su sportom zaluđene Britance. “Stalno dobivam pisma od ljudi koji se pitaju možemo li više ikada vjerovati sportu i sportašima. Jesu li rezultati postignuti u prošlosti, i oni koji će tek biti postignuti, ustvari samo rezultat toliko dobro osmišljenog dopinga da ga ni testovi ne mogu dokazati ili pak nečije velike zarade?”

Reći da sport Britancima više nije važan, bila bi hiperbola, ali činjenica je da bi ručak u Wimbledonu danas bio u znaku drukčije atmosfere. Neki od prisutnih u međuvremenu su prozvani u skandalu dopingiranja. Lord Coe trenutačno je pod istragom zbog optužbi da ga je dopuštao, možda čak i poticao. Sumnjam da bi se ugledni biznismeni s tolikim entuzijazmom danas s njime slikali.

Calvert smatra da je čitava nacija godinama bila toliko zaslijepljena svojim sportskim herojima da se nisu obazirali na niz nelogičnosti. U engleskom jeziku, kaže, za to postoji izraz “starstruck” – u doslovnom prijevodu pogođeni zvijezdama. Dok ovo pišem, Jonathan Calvert i njegovi kolege vode kampanju da se postrože zakoni i dopingiranje i namještanje rezultata tretira kao kriminal. Samo tako vratit će se ugled sportu, inzistira. To je njihova nova borba. Jer postoji još jedan izraz u engleskom jeziku – “watchdog”, pas čuvar, koji se u britanskoj školi novinarstva ističe kao novinarova glavna uloga.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE: