Nikada do sada neki hrvatski premijer nije imao presicu na sam Badnjak, nekoliko sati prije Božića. Već sama najava da će se to dogoditi baš ovog Badnjaka, kada je u ranim poslijepodnevnim satima poziv došao na redakcijske mailove, ukazivala je da se dogodilo “nešto veliko”. Andrej Plenković, umjesto da je bio u svom domu u krugu obitelji, odlučio se obratiti hrvatskoj javnosti, okružen cijelom svitom svojih najbližih suradnika.
Cijelo to popodne u Banskim dvorima bilo je krajnje dinamično. Ne dramatično, jer očito je dogovor kakav će se scenarij događati postignut ranije. Trebalo je povući potez kojim bi se izrazito loša vijest, gubitak međunarodne arbitraže s Mađarima, preokrenula u dobru. Ono što se kolokvijalno zove “okretanje pile naopako”. A, prema Globusovim izvorima, vijest o gubitku arbitraže došla je do Zagreba ipak prije Badnjaka. I to najmanje dva dana prije, kao što se hrvatska strana spremala za ovaj potez najmanje mjesec dana prije nego što je predočen hrvatskoj javnosti.
Izbor tajminga
“Da će biti takva odluka arbitraže, moglo se naslutiti još prije mjesec dana. S tim su, koliko znam, bili upoznati i u hrvatskom državnom vrhu, a po mojim informacijama vijest o gubitku arbitraže došla je dva dana prije Badnjaka”, potvrdio je našem listu jedan izuzetno dobro obaviješteni naftni stručnjak. Tako su se Vlada i njezin novi šef imali vremena pripremiti za sve što je javnosti saopćeno baš na Badnjak.
Za neke je izbor tajminga vrhunski spin hrvatskog premijera, kako bi se činjenicom što su blagdani amortizirao prvi nalet reakcija. Drugima je opet krajnje nejasno zašto je baš izabran Badnjak za objavu ove važne vijesti, kada je sve ionako dogovoreno već prije.
Ostaju otvorena i mnoga pitanja. Prvo, koliko će nas koštati gubitak arbitraže? Kako sada stoje stvari, radi se o 140 milijuna kuna, što naposljetku i nije katastrofalno.
Drugo, razmišljaju li Mađari uopće ozbiljno o prodaji? Jedan visoki hrvatski diplomat nam je potvrdio da nikada u kontaktu s Mađarima do sada nije čuo da oni žele prodati dionice INA-e, iako je Viktor Orban dao naslutiti da bi pristao na tu soluciju. Tako je osim Rusa i za vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića bilo zainteresiranih, prije svega jedna grupacija koja je imala prisne veze s hrvatskim poslovnim krugovima.
Treće, je li argument za prodaju činjenica da je Mađarima dosadilo poslovanje u “neprijateljskom okruženju”? Teško, jer tako posluju već punih šest godina. Nije im bilo ugodno ni za vrijeme Vlade Jadranke Kosor, pogotovo ne za Milanovićeve, ali ni za Oreškovićeve. Kako ni sa Zsoltom Hernadijem više nije bezizgledna situacija, ostaje jedino argument za prodaju da se postigne krajnje visoka cijena, a onda i hrvatski planovi padaju u vodu.
Trumpov utjecaj
I četvrto, nimalo nevažno. Donald Trump u izuzetno je dobrim, gotovo prijateljskim odnosima s Viktorom Orbanom. Iako njegovi suradnici imaju zabranu da u ovoj fazi kontaktiraju sa stranim dužnosnicima, jedino se mađarska veleposlanica dva puta probila do Trumpa. Nije onda nelogično pitanje hoće li potencirano američko-mađarsko prijateljstvo ojačati i poziciju Mađara u ovom dijelu svijeta, a nova američka administracija pokazati zanimanje za mađarske energetske poslove u regiji. Ili im dati vjetar u leđa kako bi realizirali ono do čega im je stalo.
Andrej Plenković, koji je sve ove dane uoči Božića igrao ulogu “Andreja Mraza”, dijeleći božićnice, više plaće, porezne olakšice za mnoge zaposlene, na kraju je zasad ipak poentirao i u ovoj situaciji s gubitkom arbitraže. A činjenica je da sa svime time i nije imao nikakve veze, osim što posljedice kao aktualni premijer mora snositi. Naslijedio je tu neugodnu priču koja se vuče još od Ive Sanadera, sa svim političkim konotacijama kojih je itekako bilo i u godini koja prolazi, da bi gubitak arbitraže preokrenuo u priču o otkupu dionica. Bez obzira na to što je zec još duboko u šumi. Ali javnost je Plenkovićevo obraćanje na Badnjak primila s većim zanimanjem nego uobičajenu poslanicu kardinala Bozanića.
Za Plenkovićevu Vladu, kada je riječ o INA-i i Mađarima, drama ipak tek predstoji. Iako je sam premijer rekao da je mađarska strana upoznata “na najvišoj razini” s odlukom Hrvata da se upuste u vraćanje vlasništva nad INA-om, što bi podrazumijevalo da je on razgovarao s Viktorom Orbanom ili Stier s Peterom Szijjartom, detalji nisu objavljeni. Kao što ni Mađari nisu odmah reagirali i saopćili kakva je njihova odluka.
“Možda će vam izgledati čudno, ali bolje je da smo izgubili ovu arbitražu. Da smo je kojim slučajem dobili, Mađari bi se žalili, odugovlačili, ali i dalje vodili kompaniju na način kao do sada, s novim negativnim posljedicama za Hrvatsku. A onda bi i rafinerija u Sisku bila najvjerojatnije ugašena”, tvrdi naš sugovornik, koji je uvjeren da će Hrvatska dobiti onu drugu arbitražu koja se vodi u Washingtonu, gdje je MOL tužio nas. “I financijski bi za nas bilo znatno gore da smo izgubili tu arbitražu u Washingtonu jer bismo morali platiti 2,5 milijardi kuna. Ovako, nakon gubitka ove arbitraže, morat ćemo možda platiti samo troškove koje su imali Mađari. Drugih financijskih posljedica neće biti”, govori sugovornik Globusa.
U danima koji slijede, ako se Mađari oglase spremnošću da prodaju svoje dionice, ostat će naravno najbolnije pitanje vrijednosti INA-e. Treba podsjetiti na riječi Zorana Milanovića koji je u vrijeme dok je bio premijer jednom rekao kako Hrvatska “nema tri milijarde eura” za tu transakciju, a hrvatski naftni stručnjaci kategorični su da MOL-ov udio u INA-i u ovom času vrijedi između 800 i 900 milijuna dolara. “Kod naftnih kompanija točno se može procijeniti njihova vrijednost, jer to ovisi o rezervama, tržištu i mnogim drugim faktorima. Nema govora da je vrijednost MOL-ova udjela u INA-i dvije milijarde dolara, ali Mađari su majstori u poslovanju i sigurno neće biti lako doći do dogovora.”
Cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju novog Globusa
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....