KRAJ BRIGAMA:Nema posla u Hrvatskoj? Ima u EU

Kao što nitko na svojoj koži još nije osjetio statistički zabilježeni minimalni rast BDP-a, tako je i s pozitivnim trzajem u domaćem građevinskom sektoru koji je registrirala statistika za posljednjih nekoliko mjeseci. Prerano je. U pitanju su tek neke naznake, čak niti trend, građevinci se još ne usude reći ni da se dižu s dna, a kamoli da izlaze iz krize.

Riječima direktora Viadukta Joška Mikulića, lani i ove godine oni su sklopili velike i važne ugovore, ali ocjena tržišta je: stagnacija. U proljetos objavljenom financijskom izvještaju ta je tvrtka širenje na strana tržišta naglasila kao stratešku odrednicu. To bi se moglo kopirati i zalijepiti pod komentar većine hrvatskih građevinara (jer u Europi je građevinska aktivnost u porastu). Jedino što su neki, poput Dalekovoda ili Zagreb montaže, već dobrano iskoračili izvan granica budući da im je to uvjet opstanka.

Dalekovod, primjerice, kaže nam voditelj marketinga Ivan Jurković, ove godine očekuje prihod od 1,2 milijarde kuna, a 70 posto doći će iz inozemstva. Nabraja tako sklopljene velike ugovore u Poljskoj i Norveškoj, te nekoliko njih u Ukrajini i na Kosovu (ukupno su teški čak 242,5 milijuna eura), a pred njima je još “velik broj natječaja za izgradnju dalekovoda u Europi, svaki u iznosima od nekoliko desetaka milijuna eura”.

“Nalazište” iz kojeg danas snagu crpi Dalekovod je pozamašno, oni se čine sigurni u svoj razvoj i stoga ne spadaju u zabrinuti dio građevinskog sektora iako su još 2013. bili u predstečajnoj nagodbi, a prošla godina im je donijela promjenu većinskog vlasnika (dokapitalizacijom koju je proveo Konsolidator, tvrtka iza koje stoji šibenski građevinski poduzetnik Vlado Čović i fond Nexus) i uprave tvrtke. Bacili su oko na poslove u Finskoj, čak pet tendera u Norveškoj, nekoliko u Poljskoj i Ukrajini, te na Kosovu i Albaniji. Procjena je da će u idućih deset godina u izgradnju i obnavljanje europske elektroenergetske mreže biti uloženo astronomskih 150 milijardi eura.

Jedina mogućnost rasta je na inozemnom tržištu, naglašavaju građevinci, a vlasnik Zagreb montaža grupe Vlado Čović kaže nam kako bi, da nema vanjskih poslova, teško i opstao. Ovako planira prihod 2015. godine od oko 700 milijuna kuna, a svi kapaciteti su zaposleni. Na stranim gradilištama njegove tvrtke je trenutno oko 800 radnika angažiranih na deset mostova, među kojima ističe one u Edinburghu i Rotterdamu, za koje rade čelične konstrukcije. Ostvaruje gotovo dvije trećine prihoda u inozemstvu, a nije baš optimističan oko domaćeg oporavka jer nema velikih projekata ni investitora. Tu upravo završava radove na mostu na Dravi, vrijedne 120 milijuna kuna, a ima i ugovore s Janafom na Krku te rafinerijom u Rijeci vrijedne ukupno 200 milijuna kuna.

U sektoru se neki ipak nadaju da će pomaka uskoro biti i na domaćem terenu – zahuktavanje projekata financiranih iz europskih fondova i Junckerovog investicijskog plana trebalo bi im, računaju, početi donositi značajnije prihode. Jedan od njih je direktor Viadukta Joško Mikulić, koji kaže da je perspektiva u javnim natječajima za infrastrukturne projekte. Koliko je to bitno, barem za početak puta prema gore, govori inventura domaćeg građevinskog sektora nakon šest godina recesije. Fizički obujam radova (odrađeni sati radnika na gradilištu) pao je od 2008. do 2014. čak 43 posto, a vrijednost izvedenih radova u domaćem građevinarstvu je u prošloj godini iznosila tek 12,48 milijardi kuna. One zaista izvanredne, predkrizne godine vrijednost je bila skoro dvostruka, a neto dobit sektora zamamnih 1,4 milijarde kuna. Gradilo se tri puta više stanova, a država je bila aktivni i veliki naručitelj. Otkako je to stalo, posao je izgubilo 56 tisuća radnika.

Pomaci u građevinskoj aktivnosti koje sada bilježi statistika još uvijek su, praktički, na razini statističke greške, čak se ni ministar gospodarstva još nije uhvatio na tu udicu, nego je, štoviše, komentirao kako BDP dižu rast izvoza i industrijske proizvodnje “unatoč stanju u građevinarstvu”. Poslovično optimistični potpredsjednik Vlade Branko Grčić ipak je primijetio da se vidi pomak u investicijama, a da zasluge za to idu i građevincima. Svakako, oporavak je zasad skoro pa gatanje. Zvonimir Savić, direktor Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize u HGK, napominje da većina pokazatelja građevinske aktivnosti početkom ove godine “pokazuje naznake oporavka, ali intenzitet oporavka ovisit će i o korištenju fondova Kohezijske politike EU, ali i korištenja investicijskog, Junckeroovg plana za Europu”. Po njemu, ako se iskoristi dobro taj plan, to bi za Hrvatsku moglo značiti rast BDP-a do 0,9 posto bodova godišnje.

Neke građevinske tvrtke su zaista i počele osjećati efekte novih natječaja potaknutih novcem EU i Junckerovim planom. Recimo, Viadukt je potpisao ugovor o radovima na mostu kopno – otok Čiovo s pristupnim cestama i instalacijama, a vrijedan je 161,9 milijuna kuna. Također, tvrtke KFK Tehnika i Kamgrad su potpisale ugovor za pristanišnu zgradu u Zračnoj Luci Dubrovnik vrijedan 476,5 milijuna kuna. Za Viadukt je, međutim, najveći posao onaj u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb, gdje je ujedno i koncesionar. Upravo realizira ugovor o radovima u vrijednosti od čak 390 milijuna kuna. Ta tvrtka radi i u Njemačkoj – na mostovima na tri autoceste, podzemnoj željeznici u Nürnbergu, te visokogradnji u Hamburgu, a rade i u Alžiru, gdje grade most Menar, te čekaju nove natječaje. Mikulić se nada i mogućim poslovima u Turkmenistanu (potencijal je u cestama i objektima oko 200 milijuna dolara), spominje i ruske partnere s kojima bi se prijavljivali na natječaje, ali zasad je glavnina prihoda Viadukta s domaćih gradilišta. Tu se pak pokušavaju širiti u vodoprivredne projekte koji su trenutno “in”, a iskustvo su stekli radeći sustave odvodnje u sklopu radova na cestama.

Zagrebačka Tehnika optimistično u ovoj godini očekuje rast poslova od 24 posto, te ukupne prihode od 115 milijuna eura, velikom većinom u Hrvatskoj. Iako taj trend zvuči dobro, treba znati da je 2008. ukupni prihod te ugledne građevinske tvrtke bio 1,6 milijardi kuna, dakle dvostruko veći. Početkom ove godine imali su podbačaj, kako je u financijskom izvješću tvrtke rekao direktor Filip Filipec, ali ipak imaju ugovoreno 80 posto planiranog pa su još uvijek optimistični. Među ugovorenim poslovima je i onaj s Hotelima Dubrovačka rivijera Anđelka Leke, splitski West Gate, pripremni radovi za novu Belupovu tvornicu i drugo. Do ispunjenja plana potkraj travnja im je još nedostajalo radova u vrijednosti 21 milijun eura. Utrka traje.

Skeniranje tržišta pokazuje da nekad razmahani IGH, sada u većinskom vlasništvu Sergeja Gljadelkina, nakon predstečajne nagodbe ide dalje u projektantskim vodama i većinu prihoda ostvaruje kod kuće. U prvoj polovici ove godine imali su ugovorena 352 milijuna kuna poslova, te nove ugovore u proceduri, ali i njihove su oči uprte u inozemstvo. Zasad su to Kosovo, Crna Gora i Srbija, ali najviše očekuju od Rusije, gdje bi novi vlasnik trebao otvoriti vrata za preostalih 600 radnika. Kako je on ušao i u Hidroelektra niskogradnju, koja je također prolazila predstečajni postupak, te dvije domaće tvrtke krenut će u inozemstvo i “ruku pod ruku”, što je Gljadelkin nedavno najavio u intervjuu za Forbes, kad se na natječaju bude tražilo projektiranje i građenje.

Oporavak? Ni Gljadelkin ga još ne vidi, ali mu se u Hrvatskoj sviđa, a kako ima dovoljno snage, može čekati bolja vremena koja će doći za dvije-tri godine, procjenjuje.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: