GOSPODARSTVO: Propast Vrdoljakove industrije obećanja

Hrvatsku treba reindustrijalizirati – povikao je 2013. godine HNS-ov ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak pa kemijskom olovkom parafirao ugovor koji je trebao preporoditi proizvodnju.

Letjela su obećanja.

Domaći proizvođači će tijekom dvije godine na svoje račune, ako se prijave i ispune uvjete, dobiti 48 milijuna kuna namijenjenih za razvoj prerađivačke industrije i inovacije, zaposlit će nove ljude, kupiti strojeve, povećati obujam proizvodnje i znatno podebljati prihode.

Tako je to barem bilo predviđeno takozvanim Jamstvenim fondom za prerađivačku industriju i inovacije, kojim je Ministarstvo gospodarstva, u skladu s propisima Europske unije, izravno planiralo pomoći da gospodarstvenici iscrpljeni recesijom dođu do kakvog kapitala i barem donekle unaprijede svoj biznis.

I dok druge zemlje Europske unije na slične načine novac poduzetnicima odobravaju već godinama, projekt je napokon trebao stići do Hrvatske kako bismo im po kratkom postupku pokazali da se i uhodane priče mogu sabotirati čim ih se dohvati hrvatska birokracija.

Pa su rezultati sljedeći: od predviđenih 48 milijuna kuna za prerađivačku industriju, mi smo u dvije i pol godine gospodarstvenicima i obrtnicima uspjeli podijeliti točno 2,62 milijuna kuna, novac su dobila samo četiri najupornija poduzetnika, a iskorištenost fonda zaostala je na razini od mizernih 5,5 posto.

Dosta loše čak i za poduzetnički neambicioznu zemlju poput naše.

Nije baš da nije bilo interesa poduzetnika – štoviše, mnogi su bili spremni proći mukotrpnu birokratsku proceduru i dobiti kredite s vrlo povoljnim uvjetima otplate te relativno niskim kamatnim stopama, ali ispostavilo se da nitko drugi osim poduzetnika i županija nije imao prevelikog interesa da cijela priča u konačnici uspije.

To su - nakon što su im dvije godine otišle u vjetar - shvatili čak i u HNS-ovu Ministarstvu gospodarstva pa ovih dana traju analize i rasprave što s navedenim fondom nije valjalo, gdje je zapelo, može li ga se nekako poboljšati i povećati iskorištenost novca.

Sudeći prema odgovoru koji je Globus dobio iz Ministarstva gospodarstva, proizlazi da su za lošu iskorištenost bili krivi svi, osim poduzetnika.

Na prvome mjestu, naravno, poslovne banke kojima se očito nije dalo trošiti vrijeme na kreiranje zasebnih kreditnih linija, potrebnih za financiranje putem ovog programa.

Potom je programom bila predviđena previsoka kreditna kvaliteta poduzetnika koju je rijetko koji mogao ispuniti.

Ako bi je neki i ispunio, onda bi se susreo s novim problemom: za novac iz fonda prvenstveno su bili zainteresirani mikropoduzetnici, ali na natječaj se, prema strogim pravilima, takvi nisu mogli prijaviti.

Veći poduzetnici, pak, nisu imali previše razloga prolaziti proceduru – iznosi pojedinačnih jamstava, naime, nisu bili pogodni za investicijske projekte veće od milijun kuna pa je bilo pravo čudo što se uopće pronašao kakav gospodarstvenik koji je u fondu vidio smisao.

“Smatramo da nema potrebe raspravljati o tome tko su krivci zbog slabe neiskorištenosti programa, nego kako riješiti nepovoljne okolnosti u kojima se trenutačno nalazi cjelokupno gospodarstvo i kako umanjiti negativan utjecaj ovih okolnosti na realizaciju programa”, stoji u poduljem odgovoru koji su nam uputili iz Ministarstva gospodarstva.

Realizacija novca iz fonda trebala je ići na sljedeći način: Ministarstvo je potpisivalo ugovore sa zainteresiranim županijama (njih 11 u 2013. i 17 u 2014. godini), potom bi im na račune doznačilo novac, a one bi, pak, sklapale ugovore s potpornim institucijama, odnosno jamstvenim i razvojnim agencijama.

Do današnjeg dana samo su četiri gospodarstvenika iz dvije županije uspjela dobiti novac: tri iz Istarske te jedan proizvođač iz Krapinsko-zagorske županije, koji su među rijetkima uspjeli pravila ispoštovati do kraja.

Najveći je problem, objasnili su u Ministarstvu gospodarstva, nastao po pitanju zadovoljavanja izrazito visoke kreditne kvalitete poduzetnika koja je bila utvrđena na razini kreditnog rejtinga Hrvatske u vrijeme dogovaranja ovih programa.

Dakle, kreditni rejting bio je utvrđen minimalno na razini “dovoljna sposobnost plaćanja”, što je trebala ocjenjivati poslovna banka kojoj se poduzetnik obrati za kredit koji bi se, pak, realizirao jamstvom iz Vrdoljakova fonda.

Međutim, otprilike u prosincu prošle godine Ministarstvu gospodarstva počela su pristizati izvješća županija i njihovih potpornih institucija o realizaciji: ispalo je da ih većina ima veliki problem prilikom ugovaranja s poslovnim bankama, i to uglavnom zbog previsoko postavljene tražene kreditne kvalitete gospodarstvenika.

Konkretnije, nedugo nakon ugovaranja Jamstvenog fonda kreditni rejting zemlje pao je na razinu nižu od one propisane Vrdoljakovim programom (hrvatski rejting pao je na razinu “sposobnost plaćanja osjetljiva na nepovoljne okolnosti”), a kako je razina kreditnog rejtinga poduzetnika u programu bila propisana na višem nivou, malo je bilo onih koji su taj uvjet uopće mogli ispuniti.

Jedan od rijetkih među njima bila je tvrtka Big Toys d.o.o. iz Potpićna, koja se bavi proizvodnjom stolaca i stolova.

Riječ je o tvrtki koja zapošljava 56 radnika, a 99 posto njihovih proizvoda odlazi u izvoz, većinom u Europu.

Namještaj koji proizvode je “custom made” i tvrtka nema vlastite dizajnere.

Njezin član Uprave i direktor Mauro Ukušić za Globus je ispričao kako je realizacija novca iz fonda bila iznimno komplicirana, trajala je godinu dana, a išla je toliko daleko da se od poduzetnika tražilo da na uvid podastre i statistike koje se više uopće ne koriste.

“Na primjer, tražili su da im predamo tromjesečno izvješće o poslovanju koje više uopće ne radimo jer ga je zamijenilo godišnje financijsko izvješće. Država je pod izlikom da tako od nas traži Europska unija zakomplicirala sve što je zakomplicirati mogla, a sam program je postavljen tako da kompletan rizik snosi samo jedan sudionik: poduzetnik”, rekao je Ukušić.

Procedurama usprkos, tvrtka Big Toys na kraju je kroz program uspjela dobiti državno jamstvo u iznosu od 664 tisuće kuna.

Ugovor su sklopili u lipnju prošle godine, a novac uložili u nabavu opreme za moderniziranje proizvodnje.

Ukušić mi priznaje da je kredit, jednom kada ga poduzetnik uspije dobiti, i više nego povoljan, no malo je onih koji su do tog stupnja stigli.

U Istarskoj županiji to su uspjela još samo dva proizvođača – Obrt Kras, također iz Potpićna, koji se bavi preradom, savijanjem i rezanjem metala i koji je kroz jamstveni fond dobio 500 tisuća kuna kolaterala, a još 700 tisuća kuna jamstva otišlo je u istarsku tvrtku G. I. I. Tube d.o.o. za kupnju hale za modernizaciju proizvodnje cijevi i profila. U Krapinsko-zagorskoj županiji posrećilo se proizvođaču proizvoda od pluta i slame Carpona Pack d.o.o. Oni su dobili jamstvo u iznosu od 750 tisuća kuna.

“Taj novac nam je itekako dobro došao jer je vrijeme povrata puno dulje i jako su dobri uvjeti, no, nažalost, jako malo ljudi u državi zna kako postaviti stvari i kako funkcionira tržište. Naša je županija zapravo bila jedini sudionik koji je doista odradio posao kako spada i pomogao nam realizirati sredstva”, napominje Ukušić.

Kako bi na sva zvona najavljivani Jamstveni fond ipak zaživio, Ministarstvo gospodarstva predložit će Ministarstvu financija da se revidiraju neki od uvjeta realizacije jamstva, poglavito oni koji se odnose na razinu kreditne sposobnosti poduzetnika kojima je fond namijenjen.

Štoviše, to je Ministarstvu financija već jednom bilo predloženo, ali ono je ipak preporučilo da se s programom nastavi pod starim uvjetima, smatrajući da bi se jamstva, ako se smanjuje razina kreditne sposobnosti, mogla shvaćati kao dodjeljivanje državne potpore.

Ovako je valjda pametnije: novac nije državna potpora, ali ga nitko ne koristi jer se na natječaj ne može prijaviti. I svi sretni.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: