U Američkoj Saveznoj Državi New Hampshire, na sjeveroistoku zemlje, ljudi su se već počeli zatvarati u kuće.
Ne izlaze ako ne moraju, ne jedu vani, nego uzimaju “take away” hranu i prestali su gledati u poštanski sandučić. Oprezni su i kad se treba javiti na telefon.
Nije New Hampshirom zavladala ni epidemija niti je FBI dojavio da postoji opasnost od terorističkog napada, ali ovdašnjim stanovnicima ne treba nitko govoriti koje je doba godina i što će se dogoditi u njihovim gradovima. Osjećaju oni to u kostima. Jer, stanovnici New Hampshirea pravi su zoon politikon...
Za stanovnike New Hampshirea, savezne države od samo milijun i pol ljudi, već su, takoreći, počeli američki predsjednički izbori.
Jer, New Hampshire je izuzetno važna država po tome što se početkom svake četiri godine u njoj održavaju preliminarni izbori temeljem kojih vodeće američke stranke – Demokrati i Republikanci - određuju tko će biti njihov kandidat na izborima za predsjednika države.
Iako pobjeda na preliminarnim izborima u New Hampshireu sama po sebi ne garantira kandidaturu, smatra se dobrim indikatorom o tome koji potencijalni kandidati imaju, a koji nemaju dobre šanse na izborima. Nijedan kandidat nije ušao u Bijelu kuću, a da nije osvojio New Hampshire. Ako je ovdje podbacio, kaže prokletstvo New Hampshirea, neće postati predsjednik.
-I zato se u najvećem političkom cirkusu na svijetu, kako se nazivaju američki predsjednički izbori, ovdje svi bore za svaki glas – kažu, ne bez ponosa, u New Hampshireu.
I zato stanovnici više nisu na ulicama - jer ih vrebaju demokratkinja Hillary Clinton i republikanski momci kojih je neobično mnogo i koji bi htjeli vratiti ovu sada demokratsku državu u republikanski zagrljaj.
Ne gledaju u poštanski sandučić jer ih tamo čekaju plakati, razglednice, sličice na kojima su opet isti likovi. Ne sjede u restoranima jer bi se i tamo slučajno mogli naći na nečijem predizbornom skupu, nabasati na nekog previše revnog volontera koji bi ih nagovarao kome da daju glas...
New Hampshire ne samo da je važna država u osvajanju glasova nego i prva po redu koja kreće u izbore. Izborni proces počinje točno u ponoć na dan izbora u mjestu koje ima samo tridesetak birača i koje je uvijek pod opsadom novinara.
Kandidati uvijek strašno veliku pažnju posvećuju ovoj državi, a osim toga, ispričat će mi politikom isfrustrirani stanovnici, od 2008. godine New Hampshire više nije republikanska država, nego je prešla na demokratsku stranu, i time postala – purpurna, izmiješana plava i crvena. Demokratska je bila i u drugom Obaminu mandatu, i zato je danas ovdje opet Hillary Clinton, a Jeb Bush je tu bio već nekoliko puta, i uskoro ponovno dolazi.
Hillary je počela kampanju u subotu, Jeb Bush u ponedjeljak. Ona u New Yorku, on na Floridi. Polako će, jedan za drugim, sve kampanje počinjati i ostali republikanski kandidati koji su do službenog “izlaska iz ormara” skupljali novac kod donatora, i sada su spremni ući u ring. Počinje ono što moje američke kolege nazivaju “praćenjem utrke konja iz konjske utrobe”. Mašinerije su pokrenute, svatko će se utvrditi u svojim pozicijama i početi mahnito putovati po kolebljivim državama ne bi li preoteli glasove konkurentima. Republikanci će bit sigurno žešći jer će se napadati međusobno, ali i navaliti na demokratsku kandidatkinju, ambicioznu, moćnu, snažnu Hillary Clinton.
“Hillary Clinton ima puno jasniju viziju same sebe. Ona vjeruje, gotovo kao da je direktor neke firme, neke korporacije, da ima sposobnost voditi tu kompaniju, a to je SAD, bolje nego bilo tko drugi”, kažu mi na početku njezine kampanje u New Yorku američki novinari koji je prate u stopu i za njih neće biti odmora idućih godinu i pol dana. Ona na pozornici blista od zadovoljstva, pokazuje svoje novo, prijateljsko lice, lice zaštitnice, lice šampionke koja je prolazila u životu kroz puno bitaka, nekad gubila, nekad pobjeđivala, ali nikad nije odustajala. Sada je procijenila da je došlo vrijeme da postane predsjednicom SAD-a...
Nekoliko stotina kilometara sjevernije i dva dana kasnije, stiže u New Hampshire. Istovremeno sam i ja tamo pa pitam stanovnike Concordea, glavnog grada savezne države, je li baš uvijek ovdje takva politička gužva?
“Dok izborne utrke nisu bile tako napete i dok se političari nisu počeli boriti za svaku državu, u namjeri da pobijede, nismo ih previše viđali. A onda su, od prve Obamine predsjedničke kampanje nadalje, u New Hampshireu počeli redati političari, i ne puštaju nas na miru. Moji su prijatelji u svom stanu napravili pravu malu izložbu svih predizbornih materijala koje su pronašli u poštanskom sandučiću tijekom posljednje kampanje. Ispunili su im sve zidovi u kući”, priča mi jedan lokalni aktivist nevladinog sektora koji na politizaciju ove američke savezne države gleda kao na nužno zlo koje se uvijek i iznova ponavlja i to uvijek s novim, sofisticiranim novostima.
Koliko god da ovdašnji stanovnici tvrde kako ih politika zapravo nervira i već su umorni od činjenice što će idućih godinu i pol dana biti prva stanica za svakog kandidata, kad se malo opuste, priznat će mi da New Hampshire nije država koja ima svoj nacionalni sport, niti je u bilo kojemu od njih naročito uspješna, ali zato vole politiku. Prija im to što su traženi, to što im nacionalni političari preskaču ogradu kuće ne bi li im stisnuli ruku i obećali ispunjenje svih predizbornih obećanja i što je New Hampshire toliko politički poseban, tražen i važan.
Prema službenim podacima, ovdje se 30 posto stanovništva izjašnjava republikancima, 30 posto demokratima, a ostali su neodlučni, mada se ozbiljno sumnja na to da je među tih 40 posto stvarno neodlučnih samo 10-ak posto, a ostali su republikanci i demokrati spavači. Ne čudi me da je ova savezna država toliko podijeljena; samo nekoliko kilometara razdvaja škole u kojima djecu dovoze roditelji u robusnim BMW-ima od škole u kojoj nema ni zidova između učionica, nego su dovučeni ormari s knjigama. Puno je useljenika koji rade teške poslove i preživljavaju u okrutnom američkom individualizmu, a s druge strane su oni koji imaju i kojima je dobro, koji su kapitalistički pobjednici. Socijalne su razlike sve veće, nejednakost je postala izraz desetljeća i mali New Hampshire oslikava duboku podjelu koja postoji i u američkom društvu. Oni koji imaju smatraju da su oni koji nemaju sami krivi za svoje stanje.
“Ovdje prevledava filozofija”, ako je netko siromašan, sigurno je sam za to kriv. On sam mora ponijeti svoj teret.
New Hampshire kišovit je i zelen kraj. Za razliku od američkih megagradova, ovdje je najveće mjesto Manchester – koji nije glavni grad, a i tu je samo 110 tisuća stanovnika. Kuće i četvrti su razvučeni, gradovi su udaljeni jedan od drugoga, rašireni, u smeđim tonovima s bezličnim predgrađima i nizovima obiteljskih kuća ispred kojih je parkirano nekoliko automobila. New Hampshire država je u koju svi dolaze kupovati jer ona je porezni raj na sjeveru Amerike. Alkohol, cigarete, odjeća... ovdje je sve jeftinije. Ali, svakodnevica je relativno dosadna.
Ovih je dana New Hampshire nešto živahniji zahvaljujući tisućama bajkera koji su ovamo došli na godišnji festival. Motori su okupirali svaki hotel i motel, ispred njih nabildani bajkeri. Vrijeme im je pomutilo planove jer kiši po cijeli dan. Ovo je jedina američka savezna država u kojoj bajkeri ne moraju nositi kacige, a vozači se ne moraju vezati.
Predizborna kampanja počela je velikim zaoštravanjem. Republikanci se još traže, jer je na njihovoj strani i više kandidata. Hillary Clinton nema konkurenciju. Pitanje je samo koga će odabrati za potpredsjednika. Republikanci su pak u potpunom rasulu jer nijedan kandidat nije istrčao kao favorit. Ali, o početku izborne kampanje nešto kasnije.
Barack Obama, kad završi sa svojim mandatom, sigurno neće izaći iz politike. Još je rano govoriti o tome hoće li osnovati think tank i u kojem će se području angažirati, ali politički analitičari u SAD-u procjenjuju da se novi Obama neće skoro dogoditi Americi. Među njima i velika zvijezda američkog političkog novinarstva Glenn Thrush.
“On je jedan od najtalentiranijih političara koje je Amerika ikada imala. Nitko nije kao Obama. On je došao niotkuda i uspio. Njegov govor na Demokratskoj konvenciji još svi pamte, iz njega je izvirala energija koja je obećavala uzbudljivu budućnost i ostvarenje velikih snova. Ali, ako ćemo biti pošteni, tada je i administracija Georgea W. Busha toliko podbacila da je Amerika zaista trebala nekog novog. Poklopilo se vrijeme i njegov talent. Teško da ćemo nešto slično doživjeti”, kaže glavni novinar Politica koji prati demokratske političare posljednjih desetak godina.
Glenn Thrush prepoznatljiv je po svom smeđem šeširiću i tome što je jedno od najjačih pera američkog Politica. Počeo je u New Yorku, u Brooklyinu, radio je za Newsday i od 2005. godine pratio Hillary Clinton. Kad je krenula u predsjedničku kampanju, Glenn je opet bio tu i izvještavao iz njezine kampanje sve dok nije odustala. Onda je prešao na Obamu i bio dopisnik iz Bijele kuće.
Američke je izborne pobjednike i gubitnike godinama gledao izbliza. Pitam ga za procjenu o republikancima. On ovako razmišlja: “Iako će se pojaviti dvadesetak ljudi koji će željeti dobiti nominaciju, pravih igrača, onih koji su je sposobni osvojiti, bit će pet ili šest vjerodostojnih, a trojica ili četvorica koji stvarno mogu osvojiti nominaciju. Među njima Jeb Bush, zato što ima novac i ima pristup vlasti. Drugi bi bio Marco Rubio. On ima retoričke sposobnosti u rangu Obame, ali nema dovoljno novca za kampanju i dva puta, kad je bio u centru pažnje javnosti, nije dobro reagirao, propustio je svoj trenutak. Čak i unatoč tome, jedini oko kojega su zabrinuti i Bushevi ljudi i ljudi Hillary Clinton, to je upravo Marco Rubio jer se pribojavaju da bi on mogao zbiti redove i krenuti u ozbiljnu kampanju.”
Zanimljivo, Glenna sam vidjela prvo u Washingtonu, a onda i u New Yorku, na Roosevelt Islandu, službenom početku kampanje Hillary Clinton. Govorio mi je da će ona napraviti zaokret ulijevo i očito je bio dobro brifiran. Ovako je to objasnio: “Ljudi, birači u SAD-u, umorni su i nepredvidljivi. Čak su i iziritirani. Paradoks ovih izbora bit će u tome što nikad nije bilo toliko novca za kampanje, a toliko ljutitih birača. Ovo su jedni od rijetkih izbora koji se ne događaju u vrijeme krize – naravno, vjerujemo da će tako i ostati, da se neće nešto iznenada dogoditi – a američko biračko tijelo, zbog posljedica financijske krize, pomalo je skrenulo ulijevo. Zato je pitanje s kojim se sada Hillary Clinton susreće ono u kojoj mjeri, dokle može ići prema ljevici, a da ne izgubi svoje birače. To je klišej, ali mi smo zemlja desnog centra. Republikanci su napravili dobar posao govoreći o tome da su Demokrati stranka oporezivanja, stranka slabe nacionalne obrane, stranka stagnacije, i to su vrlo moćne poruke koje su odjekivale kroz američku javnost”, kaže Glenn.
Naslovnice lokalnih novina u New Hampshireu, Concord Monitor, posvećene u bajkerima i početku predizbora za predsjedničku nominaciju. Objavljuju slogan Jeba Busha – Jeb! 2016 – koji u našem dijelu svijeta izaziva salve smijeha i komentara, i zaključuju da se iz njega jasno vidi da se republikanski kandidat odlučio odmaknuti od prezimena Bush koje mu je trenutačno veći teret nego li prednost. Ponovno će za koji tjedan doći na turneju u New Hampshire, spreman uvjeravati ljude da glasaju za njega. Dok to komentiramo, konobarica u lokalnom kafiću koluta očima. “Uvijek isto”, kaže i okrene novine na drugu stranu. “Pogledajmo radije hoće li ova kiša uskoro prestati...”
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....