DAVOR MATEKOVIĆ: 'Mijenjam izgled Zagreba i čini mi se da mi dobro ide'

S arhitektom Davorom Matekovićem, čiji je studio Proarh izradio mnoge aktualne građevinske projekte, našli smo se po velikoj vrućini, u rano popodne, na jednoj zagrebačkoj terasi. Jedva da se išta moglo, disalo se na škrge, ali kad je u pitanju razgovor o arhitekturi, Davor Mateković nema problema s ekstremnim uvjetima. Lako se unese u temu, rekla bih da arhitekturu živi non-stop. Rado je tako tijekom našeg razgovora diskutirao o nekim urbanističkim temama Zagreba ili novitetima u tehnologiji gradnje... Po njegovim projektima, točnije projektima njegova studija Proarh, upravo se planira gradnja Kampa HNS-a na Sveticama, džamija u Osijeku, vila na Visu, vrtić u Topuskom i drugo. Iza Proarha je nedavno završeni projekti nebodera u Strojarskoj ulici u Zagrebu, vila Materada (koja je osvanula na naslovnici specijalnog izdanja Dom i dizajna s najljepšim kućama za odmor u Hrvatskoj), stambena interpolacija kod Britanca, vrtić Kustošija, osnovna škola Alojzija Stepinca na Vrbanima... A Proarh je izveo i rekonstrukciju nebodera na Trgu bana Jelačića.

Mnogo gradite po Zagrebu, često po centru, mnogo je poslovnih zgrada, radili ste novi neboder na Trnju i svojim građevinama stvarate novu sliku grada. To je velika odgovornost. Kako se nosite s time?

- Kad vjerujete u svoj rad i kad ste mu maksimalno posvećeni, onda odgovornost koju spominjete nije breme koje opterećuje. Ona je, prije svega, obveza prema klijentu i javnosti, ali istovremeno i privilegija da stvarate vizualni identitet grada. U svakom slučaju autorska savjest mora uvijek biti vodilja i korekcija u procesu stvaranja.

Neboderi u Strojarskoj ulici na Trnju koji svijetle noću mnogima se dopadaju. U kvartu ih zovu Lego neboder zbog kockica na pročelju.

- Nisam znao, ali sviđa mi se ime. Željeli smo stvoriti novi urbani reper grada. Htjeli smo eksces u prostoru, jer taj je prostor okružen Gredeljem, Autobusnim kolodvorom i željeznicom vapio za suvremenim izričajem. Investitor je imao svoje zahtjeve, ali mislim da smo izvukli maksimum iz te priče.

Vaše poslovne zgrade imaju određeni odmak od uobičajenog korporativnog “looka”, no ipak vidimo u tome i određenu crtu generičke, predvidljive arhitekture. Kako balansirate u tom seg­mentu? Je li najteže uvjeriti naručitelja da pristane na nešto drukčije?

- Istina je da se danas poslovne zgrade rade s namjerom da se, prije svega, ostvari komerecijalni maksimum, prostori za prodaju i najam. Prema tome, u samom startu ste ograničeni nekim brojkama i zahtjevima od kojih ne možete pobjeći. Pozicija iz koje krećete je zadana i onda pokušavate napraviti odmak pritisnuti različitim kompromisima. To je neminovna situacija s kojom se susreću gotovo svi arhitekti, samo je pitanje koliko ćete biti uspješni u tome da se nosite s tim ustupcima, a da pritom ne izgubite osnovnu ideju. Projekt u Strojarskoj je primjer gdje se u idejnom projektu našeg natječajnog rada napravio značajan odmak od generičkog, ali kroz razradu i niz kompromisa s investitorom taj individualni karakter dolazi do izražaja onoliko koliko smo prvotno zamislili.

Što vam je veći izazov, obiteljske kuće ili poslovne zgrade?

- Objekti kojim se bavimo nisu samo obiteljske kuće i poslovne zgrade, naši projekti su različitih namjena i tipologija. Pravi izazov ne leži u kvadraturi ili namjeni. Veća kuća nije automatski i veći izazov. Kreativnost se razvija kroz rješavanje problema iz zadatosti programa, specifičnosti lokacije, zakonskih ograničenja... upravo ti ograničavajući faktori su ono što daje karakter i što predstavlja izazov arhitektima da na njih odgovore na inovativan način. Stone house, kuća od 150 m2 i stambeno-poslovni kompleks u Strojarskoj, od gotovo 80.000 m2, s najvišim neboderom u Hrvatskoj, bili su jednaki izazov, kreativan i zahtjevan, bez obzira na veličinu.

Mislite li da će kriza u hrvatskom nogometu imati utjecaj na realizaciju projekta kampusa na Sveticama?

- Kriza, ako to možemo uopće tako nazvati, hrvatskog nogometa generirana je iz sveopće hrvatske društveno-političke situacije, ali kao takva ne bi trebala imati utjecaj na nešto što doprinosi sveopćem dobru, sportaša i građanstva. Ne bi se smjelo zanemariti pravu vrijednost ovog projekta, a to je da bi HANC trebao biti generator kvalitete urbanog življenja građana, a ne samo sportaša. Iako se čini da nam projekt nije suđen s obzirom na količinu prepreka kojima je obilježen od završetka natječaja, vjerujemo da realizacija projekta nije upitna.

Opišite nam malo projekt Kampa.

- To nije kamp, nego je Hrvatski atletski centar koji samo u dijelu koristi HNS i koji služi i građanstvu. U njemu su javni sadržaji kao hostel, teretana, konferencijska dvorana, fizioterapeutski centar, lokali... Bilo bi suludo graditi kamp za nogomet u središtu grada. Objekt rješava i pitanje atletske dvorane i ne bi se trebao gledat samo kroz HNS. Izgledom ima napetu formu, koja izlazi iz sportske napetosti, iz bavljenja sportom.

Volite sport?

- Zapravo sam kao mladić sanjao postati profesionalni nogometaš. Kasnije se nešto prelomilo u životu, jer volio sam i crtati i imao sam izrazit osjećaj za doživljaj prostora i tako se upisao na arhitekturu. No i danas mi je sport ispušni ventil.

Jedan od najboljih vaših projekata je kuća Hiža u Kumrovcu.

- Hiža je u svojoj priči jednostavna i iskonska - to je stara zagorska kuća, renovirana u suvremenom duhu, s tradicionalnim materijalima, asketski, ali na način da omogućava komforan boravak prilagođen modernom načinu života. Nismo očekivali da će jedan tako mali projekt privući toliko pažnje, ali očito je ta reinterpretacija arhitektonske baštine prepoznata kao kvalitetna, ne samo od struke nego i od javnosti. Tu su ideja i inspiracija čitke i jasne, što pridonosi boljem razumijevanju i prihvaćanju. Hiža je najbolji primjer projekta ne okrznutog kompromisima, izvedenog kao što je zamišljen. Iako je kuća izrazito fotogenična, tek se uživo dobiva potpuno iskustvo simbioze i bogatstva arhitekture i prirode Hrvatskog zagorja.

Zanimljiv je i projekt vile na Visu, primjera landscape arhitekture, kuće špilje, s kompletnom šemom samokorištenja prirodnih energetskih resursa.

- Vila u suradnji s prirodom, samoodrživa, dakle nešto skroz novo. Na divnom će se mjestu sagraditi. Na poziciji je da kada je bura da se iz nje vidi Italija i ima pogled na čitavo Viško polje.

Tko je investitor, koji profil ljudi naručuje tako progresivnu vilu?

- Pa općenito biznismeni građanskog duha, oni od njih koji i sami promišljaju suvremenu arhitekturu.

Upravo s s tim projektom kandidati ste za prestižnu svjetsku nagradu WAF (World Architecture Festival). Što vam to znači?

- WAF jedna je od najvećih globalnih arhitektonskih manifestacija na kojoj ove godine prvi put sudjelujemo. Finalisti smo u tri kategorije. Pohvala i priznanje struke uvijek su dobrodošla posebno od neovisnih, inozemnih stručnih tijela koji ocjenjuju vaše projekte bez opterećenja i predrasuda. Kad projekt nosi sam sebe i biva prepoznat kao kvalitetan, onda je to vrlo zahvalan i poticajan moment, posebno kad ste u konkurenciji najvećih imena svjetske arhitekture.

Mnogo arhitektonskih ureda nije preživjelo ovu krizu ili su bili primorani uveliko smanjiti opseg svojih ureda. Studio Proarh sjajno radi i u ovom razdoblju. Kako to?

- Istina je da kriza i dalje traje, a ekonomska situacija je takva kakva jest i arhitektura je direktno pogođena, što se vidi i po broju i kvaliteti projekata. Proarh postoji već više od 20 godina i kroz sve te godine iskustva uspjeli smo se profilirati kao jedan od zapaženijih i produktivnijih ureda u Hrvatskoj. To je ured koji je multidisciplinaran, širokog spektra interesa i područja rada i kao arhitekti tražimo izazove u nekim novim tipologijama, zadacima i programima. Svojom produkcijom pokušava ostvariti kontinuitet održavajući kvalitetu. Smatram da je obaveza biti dosljedan i profesionalan u pristupu projektu bez obzira na to kolika je naknada za njega i jeste li njome manje ili više zadovoljni. Klijenti prepoznaju taj stav, pristupaju nam s povjerenjem znajući da dajemo maksimum a to nam osigurava konkurentnost, konstantan dotok poslova i mogućnost da opstanemo na tržištu. Uslijed nedostatka šireg spektra investitora, zadnjih godina smo se više orijentirali na javne natječaje, na kojima ostvarujemo zavidne rezultate, koji u konačnici rezultiraju dobivenim poslovima.

U tijeku je ishođenje građevinske dozvole za džamiju u Osijeku, gradnja bi mogla početi za pola godine. Kako ste pristupili tom projektu?

- Bilo nam je zanimljivo jer smo htjeli naučiti nešto novo. Islamski centar s džamijom bio je veliki izazov s obzirom na namjenu i različite obavezne smjernice. Kompleksnost projekta i upoznavanje funkcionalnih i tradicijskih elemenata islamske kulture bili su zahtjevni ali i ispunjujući. Iako smo se nadali dobrom rezultatu, pobjeda je bila iznenađujuća s obzirom na konkurenciju i veliki broj pristiglih radova.

Vaše je djelo rekonstrukcija nebodera na Trgu bana Jelačića. Kako danas, nakon nekoliko godina, gledate na taj projekt? Neki detalji nisu izvedeni do kraja, kao zeleni krov koji bi ublažio korporativni izgled zgrade.

- Uf... neboder na Trgu zapravo je bio težak kompromis. Između uprave grada, konzervatora, investitora i arhitekata. A zelenilo na krovu? Žao mi je što nije ostvareno, investitor je odustao, a zakon ne obvezuje da se projekt izvede do kraja.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: