Zbog definiranih kriterija, za neka ugledna imena nije bilo mjesta na listi

Za razliku od nekih drugih ljestvica koje je Forbes objavio u minulih 16 brojeva, ova je za promjenu već na početku imala - konačan broj. Ukupno 246 dionica navedenih u evidenciji Zagrebačke burze. Temelj za izračun liste bio je popis deset najvećih dioničara za svaku dionicu ponaosob (što je iziskivalo poduži data mining proces), i to stanje na dan 9. ožujka tekuće godine (koje djeluje vrlo pregledno na portalu www.mojedionice.com).

INFOGRAFIKA: Interaktivna ljestvica najbogatijih Hrvata

Ako koga zanima, deset najvećih dioničara u prosjeku kontrolira čak 79% vlasničkog udjela, dok se u slučaju najvećih pet dioničara prosjek tek neznatno spušta, na 72,3%, iz čega bi se mogao izvući (možda pomalo paušalan) zaključak o vrlo skromnom free floatu i iznimno koncentriranoj vlasničkog strukturi domaćih izdanja. U svakom slučaju, disperzirana vlasnička struktura kao, primjerice, u slučaju Vajde, gdje je deset najvećih dioničara kontroliralo svega 18% vlasničkog udjela, uistinu je prava rijetkost.

Uostalom, deset najvećih dioničara ne kontrolira više od polovice vlasničkog udjela tek u slučaju 10% ukupnog broja dionica koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi. A tome još valja pridodati i podatak kako svega 1.400 dioničara kontrolira devedesetak milijardi kuna tržišne kapitalizacije, što se doima prilično skromnim, čak i za zemlju od samo 4,5 milijuna stanovnika. Za utjehu tek može poslužiti činjenica da dio tih milijardi otpada na obvezne mirovinske fondove, pa onda posredno i na radno sposobno stanovništvo Lijepe naše. Uzgred budi rečeno, uvjerljivo najveći pojedinačni dioničar na domaćem tržištu kapitala je Unicredit (Zagrebačka banka), s vlasničkim udjelom teškim nešto manje od 14 milijardi kuna, nakon čega slijedi Deutsche Telekom i 13,3 milijardi kuna teška pozicija u Hrvatskom telekomu.

U svakom slučaju, brojka od otprilike 1.400 dioničara bila je vrlo bitna da bi se uopće iskobeljali iz te šume podataka, a potom i izdvojili najveće igrače. Naravno, prethodno je s popisa valjalo izbaciti državne institucije, ranije spomenute obvezne mirovinske fondove, sve ostale institucionalne investitore, strane fizičke i pravne osobe, a na kraju i skrbničke i zastupničke račune, koji najčešće ne nose ime i prezime. Ili barem ne upućuju jasno u smjeru fizičkih osoba, što je bio krajnji cilj.

Značajan su problem predstavljali najrazličitije cross-holding odnosi, koje nije nimalo jednostavno pohvatati, osobito kada je riječ o društvima s ograničenom odgovornošću koja se nerijetko pojavljuju u vlasničkoj strukturi hrvatskih dionica. Upravo zbog toga smo i postavili prag od 50% kako bi ograničili beskonačno zbrajanje, uzimajući u obzir i status tvrtke. Da budemo konkretni, Ivica Todorić je premoćno zauzeo prvo mjesto na ljestvici putem 70% vlasničkog udjela u Agrokoru, kojim posredno posjeduje vlasničke udjele u osam kompanija, vrijedne gotovo četiri milijarde kuna (prema istom se principu na listi našao i Dragutin Drk iz Vindije). Međutim, nekolicini najvećih dioničara Adris grupe nismo pridodali i odgovarajuće udjele koje rovinjska kompanija posjeduje u drugim tvrtkama (poput Tiska ili Maistre), najprije stoga što nitko od njih nema više od 50% vlasničkog udjela u Adrisu, u potom i zato što bi to vlasništvo po svakoj logici trebalo biti ukalkulirano u tržišnu cijenu dionica Adrisa.

Na kraju smo morali uzeti u obzir i kriterij likvidnosti, koji je u ovoj priči, moramo priznati, prilično - nategnut. Naime, uvažavajući anemičnu sliku domaćeg tržišta kapitala, u obzir smo udjele vlasničke udjele u tvrtkama čijim se dionicama trgovalo na burzi barem jednom u protekla tri mjeseca. Zbog toga su, uvjetno rečeno, zakinuti dioničari Brodomerkura i Infosistema (da spomenemo samo neke), a na ljestvici nije bilo mjesta za, primjerice, Branka Roglića (Croatia baterije) ili Gorana Štroka (Hotel Excelsior). U konačnici smo, eto, dobili određenu varijantu ljestvice najbogatijih koja nipošto nije potpuna, jer obuhvaća samo pozicije na tržištu kapitala (a domaći korporativni sektor je puno više od toga), ali je nedvojbeno rezultat posve egzaktnih brojki.