Pomalo nezapaženo u moru vijesti oko Ljubljanske banke i ostavke ministra turizma Veljka Ostojića, u Zagrebu je ovih dana boravio i turski ministar financija Mehmet Simsek. U Hrvatsku je, kako kaže, došao privatno, kako bi nazočio svečanosti ulaska turske brokerske kuće Neta Capital u investicijsko društvo NFD Aureus Invest, koje se sada zove Neta Capital Croatia. U njegovoj su pratnji bili i predstavnici nekoliko jakih turskih banaka, kao i Istanbulske burze.
Posjet Simseka bila je prilika za zajednički intervju koji je dao nekolicini hrvatskih medija. Osim o turskim iskustvima u razvoju i približavanju EU, s kojom je Turska pristupne pregovore otvorila istoga dana kad i Hrvatska, s turskim smo ministrom financija razgovarali i o sve izraženijem interesu turskoga kapitala za ulaganjima u Hrvatsku.
Samo neslužbeno
Što vas dovodi u Hrvatsku?
- Glavni razlog mog dolaska u Hrvatsku je prijam i program vezan uz dolazak turske financijske grupacije na ovo tržište. Turske kompanije pokazuju vrlo velik interes za Hrvatskom. To se vidi i po podacima, po kojima je Turska lani ili predlani bila treći po veličini ulagač u Hrvatsku. Taj je interes posebno jak u kontekstu vašeg skorog ulaska u EU. Stoga se želim susresti s ovdašnjom poslovnom zajednicom.
Primio sam i kurtoazni poziv vašeg ministra financija, s kojim sam imao i plodonosan sastanak. No, ovo ipak nije službeni posjet, već više, na određeni način, privatni. Drago mi je da sam ovdje. Ovo su uzbudljiva vremena i za Tursku i za Hrvatsku. Hrvatska ulazi u EU i drago nam je zbog toga.
O čemu ste razgovarali s ministrom financija Slavkom Linićem?
- Razgovarali smo o mogućnostima jačanja trgovačkih i investicijskih odnosa između Hrvatske i Turske. Ti su se odnosi znatno unaprijedili proteklih godina, no i dalje postoji znatan prostor za njihovo jačanje. Znate, Turska se brzo mijenja, u proteklom se desetljeću jako promijenila i politički i ekonomski. Razgovarali smo i o odnosima u EU i zoni eura, te o bilateralnim odnosima između Hrvatske i Turske.
Jeste li razgovarali i o preprekama s kojima se ovdje susreću turski, kao i drugi ulagači?
- Prednosti ulaganja u Hrvatsku su vrlo jasne. Hrvatska ima puno toga za ponuditi. Mnogi turski ulagači na Hrvatsku gledaju kao na bazu za proizvodnju proizvoda, koje će potom plasirati u EU. Općenito gledano, iskustva turskih poslovnih ljudi u Hrvatskoj vrlo su dobra. Siguran sam da postoji velik interes turskih ulagača za Hrvatskom.
Trebate znati da je Turska od 1980. do 2002. privlačila samo oko 760 milijuna dolara stranih ulaganja godišnje, dok gotovo i nije imala svojih ulaganja u inozemstvu. Turske su kompanije, dakle, tražile strani kapital. No, u proteklih 10 godina to se promijenilo, pa sad turske kompanije godišnje u inozemstvu investiraju oko tri milijarde dolara, dok godišnje privučemo 10 do 20 milijardi dolara. Dakle, tursko je gospodarstvo doživjelo takvu transformaciju da naše kompanije sada ulažu u inozemstvu, a Europa im je prirodna destinacija za to.
Zastarjela percepcija
Hoće li uvođenje viza za turske državljane koji posjećuju Hrvatsku od 1. travnja utjecati na daljnja turska ulaganja u Hrvatsku?
- Uvođenje viza nije bio izbor Hrvatske, već nešto što joj nameću obveze iz članstva u EU. Mi to razumijemo. No, vizni režim mora biti što jednostavniji i fleksibilniji. Uostalom, i mi pregovaramo s EU o pojednostavljenju, a u konačnici i o ukidanju viznoga režima, osobito za profesionalce i studente. To je u interesu Europe.
Na žalost, europska percepcija Turske i dalje je vrlo zastarjela, ona datira iz 18. stoljeća, a danas je to potpuno drukčija zemlja. Primjerice, posljednjih godina imamo povratak Turaka iz Njemačke u Tursku. Zato su strahovi da će Europa biti preplavljena turskim imigrantima preuveličani i nerealni. Turska se jako razvila i sada, zbog svojih poslovnih mogućnosti, privlači mlade Turke iz Njemačke, od kojih mnogi ni ne znaju turski. Razlog tome je što oni u Turskoj imaju veće mogućnosti nego što ih imaju u Njemačkoj.
Turska danas spada među zemlje koje se najbrže razvijaju. Kako ste to postigli?
- Prije financijske krize, imali smo visoke stope rasta. U razdoblju od 2002. do 2007. Turska je imala prosječnu godišnju stopu rasta gospodarstva od sedam posto. Globalna kriza je, naravno, i nas pogodila, ali već u 2010. i 2011. naše je gospodarstvo prosječno raslo po stopi od devet posto godišnje. No, prošle godine smo usporili jer su naši vodeći trgovinski partneri u Europi bili u recesiji, a imali smo i geopolitičke tenzije u regiji, pa nam je rast BDP-a pao na tri posto. Ipak, i to je znatno više od većine drugih europskih gospodarstava. Na duge staze, potencijal rasta turskoga gospodarstva je pet posto godišnje ili više.
Rasprava oko rezova
Za razliku od Turske, Hrvatska je i dalje u dubokoj recesiji. Imate li kakav savjet za nas?
- Za Hrvatsku je važno da nastavi s reformama i da se ne obeshrabri nedostatkom uspjeha u kratkom roku. Mi smo u odnosu na početak prošlog desteljeća prošli golemu preobrazbu. Znam da nije lako, ljudi očekuju brze rezultate, no reforme traže vrijeme kako bi pokazale rezultate. Kad imate kombinaciju dobrih politika i dobrog upravljanja, rezultati neće izostati. To podrazumijeva zdrav makroekonomski okvir i stabilne politiku te strukturne reforme. Nema kratica, kao što nema ni brzih rješenja. No, ako poduzmete prave korake, uspjeh neće izostati. Naravno, nisam stručnjak za hrvatsku ekonomiju, pa vam ni ne mogu davati konkretne preporuke, ali uvijek oko sebe tražite uspješne priče, bilo da je riječ o reformama na tržištu rada, tržištu kapitala ili obrazovanju.
Sada se vodi velika rasprava oko rezova. Ako su proračunski rezovi vjerodostojni, onda donose i uspjeh. No, u isto vrijeme, uz fiskalnu disciplinu, potreban je i višegodišnji, po mogućnosti, trogodišnji program strukturnih reformi. Možda je to i razlog zbog kojeg smo uspjeli.
Hoćete reći da proračunske rezove moraju pratiti i jasno utvrđene reforme?
- Definitivno da. Uzmite kao primjer privlačenje ulaganja. Da biste to mogli učiniti, treba vam dobra investicijska klima i pristup, i to u uvjetima kada se svi bore za privlačenje stranih ulaganja. Mi oporezujemo potrošnju, ali nastojimo smanjiti poreze na korporacije i zapošljavanje. U našem slučaju to je dalo rezultate, iako se građani žale. Svaka zemlja mora naći put, nema jedinstvenog recepta.
Turske kompanije u Hrvatskoj su dosad najviše ulagale u bankarski sektor i turizam. Što bi im još moglo biti u fokusu?
- Točno je da su naše kompanije ovdje najviše privukli bankarski sektor i turizam. No, vjerujem da, ako mogućnosti ulaganja u Hrvatsku budu dobro prezentirane turskim tvrtkama, Hrvatska može privući i turske kompanije iz drugih djelatnosti.