Je li fer da nam podvaljuju proizvode ako misle da smo neurotici?

Pitate se čemu služe oni silni i zabavni kvizovi na društvenim mrežama kojima se ispituje tko bi bili da se ponovo rodite ili kojoj ste estradnoj zvijezdi najsličniji? Njima se prikupljaju podaci o različitim, najčešće psihološkim karakteristikama populacije i pojedinaca, koji se poslije koriste u prodajnim i političkim kampanjama, uglavnom personaliziranima.

Poslije, na osnovi prikupljenih podataka, politički kandidati, ali i velike kompanije, potencijalnim sljedbenicima, korisnicima i kupcima šalju personalizirane poruke, prilagođene njihovim psihološkim profilima, a ne samo demografskim karakteristikama (star, mlad, muško, žensko, obrazovan, neobrazovan). Poruke se šalju putem oglasa na internetu, društvenih mreža, e-mailom ako je dostupan.

Na primjer, kad se jedan američki političar natjecao za Senat, jednoj je grupi glasača slao poruku da je 'sigurnost građana njegov politički prioritet', drugoj je obećavao da će 'omogućiti da ekonomija funkcionira', a trećoj obećao da će 'urazumiti političke diskusije'. Ljudi pritom nisu klasificirani samo prema interesu za politiku, ekonomiju ili osobnu sigurnost, nego i prema psihološkim karakteristikama kao što su – kooperativan, savjestan, neurotičan.

Jesu li nas korektno i pošteno procijenili, pita se MIT Tehnološka revija? Odnmosno, kad dobijemo pismo od neke velike kompanije, što ona misli o nama, da smo neurotični, psihološki slučaj, osoba kojoj je potrebna pomoć i s kojom treba oprezno?

Prije spomenutu političku kampanju oblikovala je računalna tvrtka Cambrodge Analytica iz Londona, koja je – prema riječima njihova inženjera Alexa Taylera – psihološki profilirala 190 milijuna američkih glasača, praktički cijelu Ameriku. S obzirom na činjenicu da se većina glasača stabilno opredjeljuje, ovisno o prethodnim glasanjima, rasi, dobi, imovinskom statusu, računalni stručnjaci im nastoje pronaći slabe točke putem kojih bi ih mogli privoliti da se opredijele za kandidata za kojeg rade.

Mnogi su znanstvenici skeptični prema mogućnostima tog pristupa. Analiza osobnosti zasniva se na desetljećima staroj klasifikaciji koja psihološke karakteristike dijeli u pet kategorija: otvorenost, savjesnost (poštenje), ekstrovertiranost, kooperativnost i neurotičnost. Uobičajena pitanja psihološke profilacije o tome koliko ste zabrinuti, sklapate li lako prijateljstva, vjerujete li drugima i koliko maštate, nerijetko su uklopljena u atraktivne i zabavne kvizove i ankete. Ako na te kvizove i ne odgovarate, računalo vas prepoznaje po sličnosti s onima koji su ih ispunili.

Još bolje ako su to učinili vaši prijatelji. Pritom, ne koriste se samo podaci sa socijalnih mreža i interneta općenito, nego se u trgovačkim i drugim kompanijama oni uparuju o podacima o tome na što trošite, prometu na kartici i drugim osobnim podatcima koje te baze sadrže. Još je dobro ako nas procijene pozitivnim karakteristikama, da smo kooperativni ili da lako sklapamo prijateljstva, no je li malo odiozno ako nas kompanija koja nam prodaje sapun ili politički kandidat koji traži našu potporu ocijeni neurotičnom i nestabilnom osobom? A onda to hladno upotrijebi.

U istraživanjima, najčešće na testnim grupama, ispituje se koliko osobne karakteristike utječu na financijske odluke pojedinaca ili njegovu sklonost da bude zadovoljan poslom koji preuzme. U Kanadi su istraživači ustanovili da 'otvorene' osobe tendiraju glasati za ljevicu, a 'savjesne' za desnicu.

Kandidati koji žele povećati izlaznost svojih potencijalnih glasača najbolje je da ih uvjeravaju primjerima njihovih bližnjih i poznatih koji glasaju. Ljudi su slabi na pritisak okoline. Iako je one koji su procijenjeni kao 'emotivno stabilni' i 'otvoreni' teže pritisnuti, bilo da kupe određeni proizvod ili iziđu na izbore. Neke se kampanje, prodajne i političke, fokusiraju na one koje je lakše nagovoriti, druge love najteže slučajeve, računajući da će emotivno manje stabilni poslije sami prići.

Naravno, psihološke klasifikacije nisu jednom zauvijek uklesane u kamenu, i same se razvijaju ovisno o okolnostima.Raspoloženja se mijenjaju. Prilično je represivno ako se uznemirene ljude u teškim vremenima klasificira kao neurotične, iako zapravo imaju pravo na bijes, psihološki izraz nerijetko adekvatan situaciji, zaključuju autori članka u Tehnološkoj reviji Sveučilišta Massachusetts. (Piše Željko Ivanković)