Sanaciju banaka platili smo 12,9 mlrd. kn, a ne 80!

Hrvatska je za sanaciju banaka potrošila znatno manje nego što se to u javnosti obično iznosi, dok su koristi od cijelog tog procesa bile kudikamo veće nego što se misli. Zaključak je to s okruglog stola “Sanacije banaka u Hrvatskoj: 15 godina poslije”, koji je jučer organizirala Hrvatska udruga banaka (HUB).

Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike, napravio je prvu analizu sanacije banaka i izračunao da je izravni fiskalni trošak sanacije šest velikih banaka od 1995. do 2000. iznosio 12,9 milijardi kuna. Radi se o sanaciji PBZ-a, Dubrovačke, Splitske, Riječke i Slavonske, te Croatia banke.

Tržišni temelji

Čak i kada se u računicu uključe i troškovi velikih obveznica za sanaciju gospodarstva i stare devizne štednje, što se ne može smatrati troškom sanacije banaka, nego cijeloga hrvatskog gospodarstva u uvjetima raspada Jugoslavije, rata i tranzicije, te reguliranje obveza s Londonskim i Pariškim klubom, sveukupni troškovi tih transakcija ispod su 50 milijardi kuna. To je, poručio je Šonje, znatno manje od 80 milijardi kuna, svote kojom se licitira u javnosti kada se govori o troškovima sanacije banaka.

Istodobno, Hrvatska je od prodaje banaka uprihodovala oko sedam milijardi kuna. Novi su vlasnici morali i dokapitalizirati banke, a njihovo poslovanje postaviti na nove, tržišne temelje. Rezultat toga je da privatizirane hrvatske banke, za razliku od onih koje su ostale u državnom vlasništvu, posluju pozitivno. To je ujedno, smatra Šonje, i najbolji odgovor onima koji se i danas pitaju je li banke trebalo privatizirati.

Fond za redistribuciju

- Hrvatska danas ima jedan od najstabilnijih bankarskih sustava u EU. U proteklih šest godina Hrvatska nije morala pomagati banakama - naglasio je Šonje.

No, situacija je na prijelazu iz ‘80-ih u ‘90-e godine bila dijametralno suprotna. Zbog kolapsa socijalističke ekonomije gubici banaka već su 1989., pokazala je revizija, bili dvostruko veći od njihova kapitala. S obzirom na raspad bivše Jugoslavije, rat i tranziciju, oni su se u godinama koje su uslijedile samo povećavali. Bankarsko poslovanje u Hrvatskoj toga vremena bilo je, ocijenio je Borislav Škegro, bivši potpredsjednik Vlade i ministar financija, daleko od onoga kakvo je trebalo biti.

- PBZ, primjerice, 1992., bez pomoći HNB-a, nije mogao pokriti ni svoje dnevne obveze. To zapravo nije ni bila banka u klasičnom smislu riječi, nego fond za redistribuciju. Imao je klijente poput Ine, koja je bila država u državi i nije vraćala kredite, ali i HEP-a, HŽ-a, brodogradnje, PIK-ova - prisjetio se Škegro, opisavši tadašnji PBZ kao “ubožnicu”.

Bitno drukčije nije bilo ni u drugim hrvatskim banakama. Stoga je i sanacija tih banaka bila puno više od toga, jer su sanirani i njihovi veliki klijenti, odnosno tvrtke.

Raspisani natječaj

- Kada je bio raspisan međunarodni javni natječaj za prodaju PBZ-a, osobno sam razgovarao s nekim velikim njemačkim, austrijskim i britanskim bankama, ali one nisu pokazivale neki veći interes. Na kraju je na natječaju pobijedio talijanski BCI, današnja Intesa. Mi smo tada očekivali oko 120 milijuna eura za prodaju 66 posto dionica PBZ-a, a dobili smo oko 300 milijuna eura i taj je novac sjeo u proračun dva dana prije mog odlaska iz Ministarstva financija - pohvalio se Škegro.

I dalje rasprave

Iako su se sudionici okruglog stola složili da je sanacija, a potom i privatizacija banaka bila jedan od ključnih lijekova za ozdravljenje hrvatskog bankarskog sektora, upozorili su da se u Hrvatskoj i dalje vode rasprave o tome da je bankarski sektor prodan strancima. Ipak, banke koje su ostale u državnim rukama imaju puno ozbiljnijih problema od onih koje su privatizirane, rekao je Ljubinko Jankov iz HNB-a. Podsjetio je i da sanaciji banaka pribjegavaju i druge zemlje.