Ako imate predrasude prema odlasku k psihologu, razumljivo je, imala sam ih i ja. No, to je bio jedini način da popravim probleme u odnosu s partnerom, a ono što sam putem otkrila pružilo mi je sasvim neku drugu perspektivu na život, odnos sa samom sobom i odnose s drugima.
Kod nas i u regiji još uvijek postoji svojevrsna stigmatizacija psihoterapije, bilo da je riječ o individualnoj ili partnerskoj. No, u zapadnim zemljama, posebice SAD-u, ona je dio mentalne higijene te tamo gotovo svaki čovjek redovito ide kod psihologa ili psihoterapeuta.
Moram priznati da sam i ja imala predrasudu prema psihoterapiji, dok me okolnosti nisu natjerale na to jer sam shvatila da će mi se život raspasti ako konačno ne počnem raditi na sebi. Moj sadašnji partnerski odnos prolazio je kroz krizu koju ni partner ni ja nismo znali riješiti. Upali smo u vrtlog svađa koje su se ponavljale na dnevnoj bazi i najčešće oko istih pitanja s kojima se nikada zapravo nismo pošteno pozabavili.
On je vidio izlaz u partnerskoj psihoterapiji dok sam joj se ja odupirala jer sam mislila da "ionako znam sve o našim problemima te ne vjerujem da bi mi psihoterapeut mogao pomoći". Oh, kako sam bila u krivu! Ne vidjevši drugo rješenje, pristala sam pa smo zakazali termin kod psihoterapeutkinje koja ima bogato iskustvo u tom poslu.
Odmah na prvom susretu tekle su suze kad smo ispričali zašto smo uopće došli, s čim se borimo i što želimo popraviti. No, psihoterapeutkinja je vidjela da naši problemi zapravo imaju puno dublji korijen te su vezani uz nesigurnosti, toksične stavove i neriješene traume koje vučemo još iz djetinjstva i odnosa s roditeljima. Zbog toga nam je preporučila individualnu terapiju na kojoj ćemo prvo riješiti odnos samih prema sebi pa će i naš međusobni odnos moći procvjetati.
Prvo moramo upoznati sami sebe
Koliko je zapravo važno prepoznati što nam nedostaje kod samih sebe, ispričala nam je mr.sc. Andreja Kostelić-Martić, magistra specijalistica kliničke psihologije, psihoterapeutkinja kognitivno-bihevioralne terapije i EMDR terapeutkinja.
"Ako smo tužni, depresivni, ne volimo sebe, imamo problem s ovisnošću i agresivnim ponašanjem, ne znamo se nositi sa svojim neugodnim emocijama i ne znamo zadovoljiti svoje potrebe na adekvatan način, komuniciramo na pasivan ili agresivan način, teško ćemo moći dobro funkcionirati u partnerskom odnosu, zadovoljiti svoje potrebe i potrebe partnera", kazala je Martić.
Jednako tako i nisko samopoštovanje partnera stvara velike prepreke u partnerskom odnosu, tvrdi Kostelić-Martić.
Što se događa kod osobe s niskim samopoštovanjem?
- samokritična je za svaku nesavršenost, grešku i nedostatak, a isto tako često kritizira partnera i pronalazi uvijek nešto što nije u redu
- jako je osjetljiva na kritike i vrlo lako se uvrijedi
- često je neodlučna
- ima potrebu biti prihvaćena od drugih i boji se njihovog procjenjivanja
- perfekcionist je
- često se osjeća kriva za nešto
- često je neprijateljski nastrojena, nervozna i lako eksplodira
- ima tendenciju k depresiji
- ne komunicira asertivno
Asertivna komunikacija
Mnogi partneri, kaže Kostelić-Martić, zapravo ne znaju dobro komunicirati i "svađati se" na pravi način. Jer, svađe nisu nešto što se događa drugome, već su one normalan dio partnerskog odnosa. No, svađa obično prerasta u vrijeđanje, zamjeranje i isticanje onog lošeg što partner radi ili ne radi ili pak jedan od partnera šuti, dok je drugi agresivan u nastupu.
Drugim riječima, takvi partneri ne znaju asertivno komunicirati, odnosno otvoreno iznijeti svoje stavove, želje i potrebe bez kršenja prava druge osobe. Jedna od važnijih stavki asertivne komunikacije, ističe Kostelić-Martić, je pravo da imamo i pokazujemo naše osjećaje i emocije.
Odnos s roditeljima oblikuje buduće odnose
Neophodni minimum za dobro funkcioniranje u partnerskom odnosu je znati asertivno komunicirati, reći "ne" i prihvatiti "ne" od drugog bez da se osjećamo odbijeni. Zatim rad na vlastitom samopoštovanju, rad na nošenju s neugodnim emocijama (tuga, strah, ljutnja), rad na iracionalnim uvjerenjima i rad na disfunkcionalnom ponašanju. Možda toga nismo svjesni, no mnogi naši stavovi, ponašanja i uvjerenja direktno su vezani uz naše djetinjstvo i odgoj. Odnos naših roditelja kao i njihov odnos prema nama u velikoj mjeri utječe na naše buduće odnose, i ne samo partnerske, već i sve ostale.
"Jedno istraživanje tvrdi da postoji vrlo velika vjerojatnost da će muškarci, koji su odrasli u obitelji u kojoj je bilo prisutno agresivno ponašanje, i oni sami biti agresivni. No, ako smo odrasli u pozitivnom okruženju, to nažalost nije garancija da ćemo mi usvojiti pozitivne obrasce ponašanja", govori psihologinja.
Kada je riječ o ženama, one će češće od muškaraca usvojiti uobičajeni obrazac prigovaranja, bez obzira na to što su odrasle u neproblematičnim obiteljima.
S druge strane, neki će zbog neugodnih sjećanja i agresivne komunikacije svojih roditelja u budućnosti biti pasivniji u razgovoru s partnerima jer se boje njihove reakcije, dok će drugi nastupati agresivno jer su podsvjesno "naučili" da tako treba.
Kada je potrebno otići na partnersko savjetovanje?
Sigurno ste svjesni da ne postoje savršeni parovi niti savršenstvo treba tražiti - ni kod sebe, ni kod partnera. Bliske veze bez sukoba, kaže Kostelić-Martić, vrlo su rijetke.
"Partneri se mogu svađati zbog financija, stambenog pitanja, zadataka i obaveza u kući, poroka, zbog toga što malo provode slobodno vrijeme zajedno ili nemaju iste interese. Zbog različitih strategija u odgoju djece, odnosa sa širim članovima obitelji, nedostatka zajedničkih planova i intimnih odnosa, zbog nekompatibilnosti u temperamentu, karakteru, vrijednostima, potrebama, zbog nasilja", govori Kostelić-Martić. To su sve razlozi koji upućuju da vam je potrebna partnerska psihoterapija. A jedan od težih razloga zbog kojeg mnoge obitelji ulaze u krizu i trebaju pomoć je i prevara.
Na prvom susretu, opisuje Kostelić-Martić, psiholog ispituje partnere zašto su došli i koji su to problemi za koje oni smatraju da su najveći u njihovom odnosu. Vrlo važno pitanje koje postavlja psiholog je koliko su partneri motivirani raditi na svom odnosu, misle li da psiholog može riješiti njihove probleme i što očekuju od terapije.
"Svoje klijente uvijek pitam što misle u kojem vremenskom okviru bi mogli postići neki napredak. To je vrlo važno jer psihoterapija je proces; promjene ne dolaze preko noći, već se na njima mora raditi zajedničkim snagama. Psiholozi nisu magičari koji će jednim potezom riješiti vaše probleme, nego samo vodiči koji vas usmjeravaju na pravi put. Sve ostalo morate odraditi vi", poručuje Kostelić-Martić.