Koliko puta ste se našli u situaciji da ne želite odbiti neki zadatak ili posao iako ste svjesni da ne raspolažete s dovoljno vremena niti kapaciteta da ga odradite bez stresa? Sigurno više nego jednom.
Previše informacija, previše posla, nemogućnost odbijanja poslova... Sve su to uzroci koji dovode do gomilanja stresa, a nagomilani, odgođeni stres u konačnici rezultira burnoutom. Upravo zato o ovoj temi sve više govore i sami poduzetnici, odnosno, ljudi koji su burnout doživjeli što je nerijetko imalo ozbiljne posljedice i za njihovo zdravlje. To je, među ostalim, bila i tema jednog od Business Caffea, događaja koje vodi i organizira poduzetnica Kristina Ercegović koja tvrdi kako nitko nije imun na stres i burnout.
"Svima nam se to može dogoditi. Uostalom, nismo li svi dugotrajno izloženi stresu. U ovom nezdravom zapadnjačkom načinu života, u kojem je stalno imperativ sad i odmah, još, više je bolje, hustle, work hard, play hard… radoholičarstvo je postalo društveno prihvatljiva ovisnost, to stalno naglašavam, a burnout kao neko priznanje, medalja za trud", kaže Ercegović.
Znači li to da smo za burnout sami krivi?. "Nismo krivi", kaže, "ali smo odgovorni, svi imamo izbor".
"Burnout zapravo nastaje kad idemo protiv sebe, kad gazimo sebe, gazimo svoje vrijednosti, radimo posao koji ne volimo, ostajemo u toksičnim vezama, ne dajemo otkaz klijentima kojima želimo, dopuštamo drugima da prelaze naše granice, stavljamo druge ispred sebe, kad doslovno idemo kontra sebe, kontra onog što mi zaista jesmo, što zaista želimo i kontra onog što nam je zaista važno", objašnjava Ercegović.
S tim se slažu i njezini sugovornici koje je ugostila na jednom od redovitih druženja Business Caffe. Jedna od njih je Ivanka Ćosić Prižmić, osnivačica kozmetičkog branda Matinata, žena koja je napustila uspješnu i sigurnu karijeru u bankarskom svijetu. Danas radi za sebe, ali otvoreno priznaje kako je doživjela burnout, no, ni to joj nije bilo dovoljno da se trgne. Nakon što je preživjela karcinom, iako je osjećala da nešto nije u redu, vratila se na posao. Tek tada se počela pitati je li ona zadovoljna s onim što radi, unatoč službenom automobilu, velikom uredu, bonusima i svim statusnim mjerilima uspjeha.
"Prestanimo pričati o uspjehu i pričajmo o zadovoljstvu", govori iz vlastitog iskustva Ćosić Prižmić. "Ja sam se morala suočiti s teškom bolesti da bih to shvatila, ali ni tad nije bilo lako. No, rekla sam sama sebi, mene ovo ne ispunjava i odlučila sam se baviti onim što me veseli", dodaje. Danas, tvrdi, ne može reći da radi ni manje ni više nego prije, ali razlika je u osjećaju zadovoljstva.
Čitajte i: Kad vam jave da se vraćate u ured, a vi to niste planirali! Evo kako svladati taj neugodan osjećaj
Slična je priča i poduzetnika Siniše Drobnjaka koji vodi nekoliko različitih tvrtki i koji je naučio koliko je, za izbjegavanje stresa, važan rad na sebi. "Direktan put u burnout je fokus na stvari koje su izvan naše kontrole i fokus na prošlost. Jako puno sam čitao i slušao brojne seminare kako bih naučio koliko je važan način razmišljanja kojim možemo izbjeći stres“, tvrdi Drobnjak.
Da je ovo goruća tema u svijetu businessa najbolje govore primjeri velikih globalnih kompanije koje ulažu znatne napore kako bi povećale mentalnu otpornost zaposlenika. Organiziraju se "mental breaks" u posebno uređenim prostorima za relaksaciju te mindfulness meditacije. Uz to, smanjuje se broj i trajanje sastanaka, nudi se fleksibilno radno vrijeme, povećava se broj dana godišnjeg odmora, omogućava se rad od kuće.
No, kako pomiriti poslovnu ambiciju s "usporavanjem ritma", znači li to da odustajemo od nekih ciljeva i ambicija?
"Mudro je, no nije ni lako ni hrabro izabrati doprinos, a ne dokazivanje, i ispunjenost i zadovoljstvo umjesto ambicije i nekih vanjskih statusnih simbola, te suradnju umjesto borbe i takmičenja", tvrdi Ercegović. "Lideri imaju ključnu ulogu. U trendu je compassionate leadership, gdje lideri trebaju imati na umu da, iako smo svi slični, svaka osoba ima jedinstvene životne okolnosti o kojima dobar lider treba voditi računa. Iskreno govoriti o osjećajima, priznati da nismo dobro, slušati i ono neizgovoreno, biti povezan i komunicirati sa svojim timom, biti otvoren i iskren - nikad nije bilo važnije", zaključuje Ercegović.