Baletna bajka Orašar Petra Iljiča Čajkovskog već 130 godina - od praizvedbe 19. prosinca 1892. u Sankt Petersburgu - oduševljava publiku, posebno djecu i njihove roditelje diljem svijeta, a s vremenom je postala neizostavan dio zimske adventske čarolije u svim dijelovima zemaljske kugle.
Jedno od najljepših djela klasične baletne umjetnosti prati pustolovine djevojčice Klare koja od svojeg ujaka na Badnjak dobiva neobičan dar, drobilicu za orahe u obliku drvenoga lutka, koji u ponoć oživi i djevojčicu vodi u svoj čudesan svijet neobičnih likova, osječka publika ove će ga godine imati priliku vidjeti u potpuno novom ruhu u koreografiji i režiji Dinka Bogdanića. Svečana premijera zakazana je 26. studenog i dok redatelj na pozornici uvježbava kompletni baletni ansambl čiji članovi sudjeluju u predstavi, velika živost vlada i u krojačnici osječkog HNK, gdje se pod vodstvom Gordane Jurković kroji i šije čak 150 kostima za izvođače, baš kao i u stolarskoj radionici gdje se pod vodstvom Željka Jurića izrađuje oslikana scenografija za jedan od najpopularnijih naslova u baletnoj povijesti.
Za scenografiju, kostime i kompletnu likovnu produkciju zadužen je 32-godišnji dizajner Neven Mihić koji je u Osijek stigao iz Dubaija gdje posljednjih pet godina predaje modni dizajn na tamošnjem Američkom sveučilištu.
- Neizmjerno mi je drago da smo za ovu predstavu potpuno samostalno izradili devet baletnih pački ili zvonolikih suknji napravljenih od dvanaest slojeva tila.
Za svaku pačku potrebno je, naime, dvadeset metara materijala i mnogo, mnogo rada, jer na kraju sve mora sjesti na svoje mjesto da bude funkcionalno za balerinu koja u njoj nastupa - kaže Mihić, koji se od materijala za novu produkciju ‘Orašara’ odlučio za tilove u boji, pliš, čipku i šantung svilu.
- Važno mi je da se sve sjaji i bliješti, te da publika iz kazališta izađe i s dojmljivim pamtljivim kostimima te isto takvom scenografijom u sjećanju - nastavlja Mihić kojem je poseban izazov bila izvedba scenografskih elemenata poput snježnih saonica, božićnog drvca i sata koji pred očima izvođača i publike doslovce izrastu na sceni kad čarolija započne, tj. kad sat otkuca ponoć.
- Ovo mi je najzahtjevniji projekt u kojem sudjelujem, a bogme imam utakmica u nogama - smije se Mihić, čija životna priča također ima elemente čarolije.
Kao klinac sa slavonske periferije kod kuće je najradije crtao princeze uskog struka, a na svojim skicama im je ostao vjeran do današnjeg dana. Prvi šivaći stroj darovala mu je teta, a na njemu je svojoj majci, ekonomistici Gorani, kao srednjoškolac sašio kostim koji ona na veliko zadovoljstvo svog supruga Stjepana Mihića nikad nije odjenula. Na prvi je pogled, naime, zaključila da se u tako ekstravagantnom komadu ne može pojaviti na ulici u Dalju, jer bi to izazvalo modni skandal u mjestu s četiri tisuće stanovnika, dvadesetak kilometara udaljenom od Osijeka, u kojem je obitelj živjela.
Mihić je u Osijeku završio Školu za tekstil, dizajn i primijenjenu umjetnost, a paralelno je potpisao i svoju prvu baletnu kostimografiju za predstavu ‘Pjesmom kroz vrijeme’, te u osječkom HNK debitirao kao statist plesač u operi Carmen.
- Taj svijet povišenih emocija, pretjeranih strasti i živih boja osvojio me na prvu: znao sam da mu pripadam i da ću u njemu ostati - kaže Mihić kojem jedino izgleda nije bilo suđeno da nastavi živjeti na hrvatskoj adresi.
Nakon diplome na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu - kao student bio je dobitnik Dekanove nagrade i pobjednik natjecanja ‘Mladi, kreativni, Chevrolet’ nastavio je živjeti od angažmana do angažmana mijenjajući podstanarske stanove. Kad mu je to dodijalo na kraju je svoju sreću potražio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje tamošnje modno osviještene dame očarava svojim šeširima, fascinatorima, tokicama i mini šeširima. To je Nevenova stalna pozivnica za tamošnje visoko društvo, tako da u Hrvatskoj do daljnjeg ostaje samo - rado viđen gost.