Britanska znanstvenica koja je dvadeset godina u Tanzanijskoj šumi živjela s majmunima i proučavala njihovo ponašanje, i dalje je u odličnoj kondiciji. Putuje 300 dana godišnje, promovira zaštitu primata i prirode, a voli se našaliti kako je Tarzan oženio krivu Jane.
"Provela sam život radeći sa životinjama i za životinje. Rođena sam da ih volim i da želim učiti o njima. Sigurna sam da ćete se svi složiti da ne možete provoditi vrijeme sa životinjama, a ne znati da mi nismo jedina bića s osobnošću, umom i emocijama", rekla je Jane Goodall uoči premijere kratkog dokumentarnog filma ‘‘Glasovi nade - Riječi mudrosti dr. Jane Goodall‘‘ prikazanom u New Yorku u veljači ove godine. Ova slavna engleska znanstvenica, primatologinja, antropologinja i etnologinja, najvažnija svjetska stručnjakinje za čimpanze, svoje njujorško slavlje posvetila je onome što radi cijeli život, a to je povezivanje s prirodom, planetom Zemljom i svim vrstama koje na njoj žive.
Rođena je 3. travnja 1934. kao Valerie Jane Morris-Goodall u Londonu, a od oca je kao dijete umjesto plišanog medvjedića, dobila plišanog čimpanzu kojeg je nazvala Jubilee i uz kojeg je razvila ljubav prema životinjama, posebice majmunima. Slavna znanstvenica još danas čuva tu svoju prvu igračku koja joj je odredila profesionalnu sudbinu, a često s njom i putuje. Od malena je voljela životinje i ta ju je ljubav 1957. godine odvela u Keniju, na farmu kod jednog prijatelja. Tamo se spojila s Louisom Leakeyjem, kenijskim arheologom i paleontologom koji ju je prvo zaposlio kao sekretaricu, a kasnije joj otkrio kako bi se želio baviti proučavanjem primata i da bi ju u to volio uključiti. Poslao ju je u London da studira ponašanje primata s Osmanom Hillom i anatomiju s Johnom Napierom, a kada je 1960. prikupio sredstva za istraživanje, pozvao ju je natrag u Afriku. Točnije u Nacionalni park Gombe Stream u Tanzaniji, gdje je kao prvi čovjek, pa time i žena, provela idućih dvadeset godina živeći u šumi i na nekonvencionalan način svojim otkrićima srušila dotadašnja uvjerenja o životu i ponašanju majmuna.
Zapazila je da imaju jedinstvene i individualne osobnosti, što je u to vrijeme bila više nego čudna ideja. Promatrala je ponašanja kao što su zagrljaj, poljupci, tapkanje po leđima, pa čak i škakljanje, ono što smatramo ljudskima aktivnostima. Inzistirala je da su te geste dokaz o emocionalnima vezama između članova obitelji ili drugih pojedinaca u zajednici, i da mogu trajati tijekom čitavoga života. Njezina analiza ukazala je da između ljudi i čimpanza postoje sličnosti, ne samo u genima, već i u emocijama, inteligenciji, obiteljskima i društvenima odnosima.
Opremljena s bilježnicom, olovkom, dalekozorom i svojom fascinacijom divljim životinjama, Jane Goodall hrabro se upustila u život s tim divljim životinjama prvenstveno kao netko tko im je blizak, pripadnik čopora, a ne samo kao daleki promatrač. Njezino revolucionarno otkriće da čimpanze izrađuju i koriste alate što se do tada pripisivalo samo ljudima, smatra se jednim od najvećih dostignuća znanosti dvadesetog stoljeća. Jer u to vrijeme jako se malo znalo o primatima i njihovom ponašanju kao i genetskom srodstvu s čovjekom.
U međuvremenu je doktorirala etologiju na Cambridgeu, te se nakon duge afričke avanture, vratila se u civilizaciju iako se nikada nije oprostila s Afikom i počela se baviti aktivizmom.
Danas putuje svijetom i bavi se edukacijama o ugroženosti primata i njihovih prirodnih staništa i kroz gotovo 60 godina revolucionarnog rada, dr. Jane Goodall nije samo pokazala hitnu potrebu zaštite čimpanza i primata od izumiranja, već je redefinirala očuvanje raznih drugih divljih vrsta i okoliša kroz uključivanje lokalne zajednice i stanovništva. Još davne 1977. osnovala je Institut Jane Goodall (JGI), neprofitnu organizaciju za zaštitu divljih životinja i okoliša kao i organizaciju Roots & Shoots koja s istim ciljem uključuje mlade na kojima svijet i ostaje. Za svoj rad primila je brojna priznanja, pa i i od kraljice Elizabete II. titulu Dame, ali i dalje živi skromno, s četiri godine mlađom sestrom Judie u obiteljskoj kući na južnoj obali Engleske. No daleko je od mirovine. Na putu je 300 dana u godini, vitalnost zahvaljuje dobrim genima, a bila je i na predstavljanju dokumentarca o svom životu u New Yorku. Na prijem su došli i brojni poznati i slavni koji srčano podržavaju njezinu životnu misiju.
‘‘Još sam fit što mogu zahvaliti genima. Zaposlenija sam nego ikad i osjećam da sam na ovu planetu poslana s misijom.‘‘, izjavila je za magazin People.
Ali dodala je i kako uživa i u svom vrtu gdje je kao djevojčica najviše voljela sjediti na stablu i čitati omiljeni roman Tarzan među majmunima, pa se voli našaliti kako se već tada zaljubila u kralja džungle koji je oženio krivu Jane.
A ona se udavala dva puta. Prvi put 1964. za nizozemskog plemića baruna Huga van Lawicka, fotografa divljih životinja pa je tijekom braka postala poznata kao barunica Jane van Lawick-Goodall. Jane je 1967. u Nairobiju rodila sina jedinca Huga Erica Louisa, koji se baš kao i otac bavi fotografiranjem i snimanjem divljih životinja. No, brak im se raspao 1974., a već sljedeće godine udala se za Dereka Brycesona, člana parlamenta Tanzanije i ravnatelja nacionalnih parkova te zemlje. Zahvaljujući svom položaju, Bryceson je zaštitio njezin istraživački projekt i proveo je embargo na turizam u Nacionalnom parku Gombe. Nažalost, 1980. preminuo je od karcinoma.
A Jane je svoj život u potpunosti posvetila zaštiti čimpanza, ali i očuvanju prirode kao i globalnim klimatskim promjenama koje ne utječu samo na svijet u divljini već na svako živo biće na planeti, koju nažalost uporno uništavamo.