S obzirom da je završila karijeru kad je imala samo 36 godina i malo po malo, nestala iz javnog života, do danas se mnogi pitaju je li joj globalna slava donijela sreću ili ipak neizmjernu tugu. Greta Garbo prije točno 100 godina snimila je "Sagu o Gösti Berlingu".
Tajanstvena i lijepa poput Sfinge, zvijezda starog Hollywooda Greta Garbo ostala je do danas neodgonetnuti holivudski mit. Suvremenici su joj se divili izdaleka, kao da je rijedak, skupocjen dragulj, a ne punokrvna žena čiji bi (skriven) život izvan seta mogao poslužiti kao predložak za televizijsku seriju kakva se rijetko viđa. Nije voljela holivudski glamur i svoju slavu, nije odgovarala na pisma obožavatelja, rijetko je dijelila autograme, a davne 1954. nije došla ni preuzeti počasnog Oscara za nezaboravne filmske izvedbe, i to bez riječi objašnjenja. Unatoč tome, tijekom cijele karijere pa i godinama nakon što se povukla u 36. godini života i nakon samo 28 filmova, pratila ju je titula božanske Garbo, pa tako sve do smrti, 15. travnja 1990. u New Yorku.
Priča o tome kako je Greta Garbo otišla u Ameriku i postala legenda, počinje prije točno stotinu godina. Ondje ju je iz Švedske pozvao moćni filmski producent Louis B. Mayer ponukan njenom sporednom ulogom u filmu "Saga o Gösti Berlingu". Riječ je o nijemom, crno-bijelom filmu iz ožujka 1924., o istoimenom, posrnulom svećeniku koji zavodi Gretin lik, groficu Elisabeth Dohna. Mladu ženu obitelj je udala za bogataša a nju se pritom nije puno pitalo, pa je grofica prihvatila priliku doživjeti ljubav unatoč skandalu. Film je režirao Finac Mauritz Stiller koji je postao Gretin mentor,a upravo ju je on nagovorio da obiteljsko prezime Gustafsson zamijeni pamtljivim Garbo. Pratio ju je u Ameriku, no ondje se nije uspio nametnuti, pa se 1927. godine vratio u Švedsku.
No, ona je uspjela. Imala je lice "koje se nađe pred kamerom samo jednom u stoljeću", kako su je opisivali mnogi. Danas slovi za jednu od najvećih filmskih glumica svih vremena poznatu po interpretaciji melankoličnih, misterioznih žena nerijetko tragičnih sudbina poput Ane Karenjine i Kristine od Švedske. Američki filmski institut 1999. posthumno ju je uvrstio na popis najvećih zvijezda klasičnog holivudskog filma gdje je zauzela peto mjesto (iza Katharine Hepburn, Bette Davis, Audrey Hepburn te Ingrid Bergman).
Ikona filma iz doba kada se Hollywood tek postajao filmska prijestolnica, rođena je 1905. odrasla je u Stockholmu, u obitelji radnice u tvornici džema Anne Lovise i Karla Gustafssona, čistača ulica, trgovca mješovitom robom kao treće i najmlađe dijete. Imala je sedam godina starijeg brata Svena i dvije godine stariju sestru Alvu. Obitelj joj je nadjenula nadimak Kata jer je, kad je bila mala, pogrešno izgovarala svoje ime. Od ranog djetinjstva bila je vrlo povučena i tiha. No, voljela je kazalište. Igrala se teatra s djecom iz ulice, a uloge u tobožnjim, dječjim predstavama omogućavale su joj lakše se izraziti i postati netko drugi, čiji je život lagodniji od njenog. Poznato je i to da je zbog siromaštva napustila školu već s 13 godina no, kasnije je postala predani autodidakt i čitala sve što bi joj došlo pod ruku. Kako joj je otac podlegao španjolskoj gripi kad je napunila četrnaest godina, morala je naporno raditi. Počela je kao radnica u brijačnici, a onda je primljena na šegrtovanje u robnoj kući u Stockholmu, na odjelu prodaje šešira. Nekoliko godina kasnije, samozatajna Greta postala je model u katalozima i reklamama za šešire luksuzne robne kuće Nordiska Kompaniet. Tako ju je 1920., zapazio Erik A. Petschler, jedan od švedskih filmskih pionira. Dao joj je ulogu u komediji "Skitnica Peter" - kasnije se pokazalo da joj je taj projekt, uz kasniju, kultnu naslovnu ulogu u romantičnoj komediji "Ninočka" Ernsta Lubitscha, jedno od rijetkih ostvarenja u tom fahu.
Kako god bilo, film "Skitnica Peter" omogućio joj je kakvu-takvu financijsku samostalnost te studij na Kraljevskoj kazališnoj dramskoj akademiji u Stockholmu i upravo tada je snimila već ranije spomenuti film. Nedugo potom, Greta Garbo je bez znanja engleskog jezika stigla u New York, iščekujući poziv na probno snimanje iz MGM studija, s druge strane Amerike. Kako se kasnije otkrilo iz njezinih pisama, mislila je da će se iz New Yorka lakše vratiti u domovinu nego iz Los Angelesa, u slučaju da ne uspije potpisati ugovor. Nekoliko tjedana čekala je poziv u Hollywood, a ušteđevina se topila. Već se htjela vratiti, kad ju je producent MGM-a Irving Thalberg, pozvao na probu u filmski studio u Los Angeles. Pokazalo se da ju kamera obožava. Njen novi mentor postao je Irving Thalberg. Pazio je da Greta ispuni uvjete MGM-a. Trebala je naučiti jezik, smršavjeti i popraviti zube. Kad je sve to odradila, studio joj je namijenio uloge vamp žena. Prva dva (nijema) filma Grete Garbo "Torrent" te "The Temptress" (oba su snimljena 1926.), bila su dobro prihvaćena, no zvijezda je postala tek u ostvarenju "Flesh and the Devil" s američkim glumcem Johnom Gilbertom. Pokazalo se kako su Gretina ljepota i nedokučiva osobnost bili neodoljiva kombinacija za tog filmskog zavodnika. Zaljubio se u nju preko ušiju, a zahvaljujući stvarnoj kemiji među njima pretočenoj u ljubavne scene, uloga fatalne ljepotice Felicitas koja u filmu zavodi čak tri muškarca - ocijenjena je kao dotad "najerotičniji nastup koji je Hollywood ikada vidio".
Do kraja snimanja filma koji ju je lansirao među zvijezde, John Gilbert i Greta Garbo počeli su živjeti zajedno. Snimili su još tri projekta po sličnom kalupu jer su njihove ljubavne scene bile senzacionalne. Gilbert joj je pomogao razviti glumačke vještine, naučio ju je ponašati se poput zvijezde, družiti se s drugim, slavnim glumcima na zabavama, pregovarati oko honorara sa šefovima. Ubrzo je postala najsjajnija zvijezda te industrije. Ludo zaljubljeni John Gilbert prosio ju je nekoliko dok napokon nije pristala, a potom razvrgnula zaruke i slomila mu srce.
"Bila sam zaljubljena u njega. Ali, bojala sam se da će mi on govoriti što trebam raditi i da će mi biti šef", kasnije je pojasnila. Poslije je bila u vezi s američko-britanskim dirigentom Leopoldom Stokowskim, dok se slikar Cecil Beaton u svojim memoarima pohvalio kratkom vezom od godine dana.
Kada je 1941. odlučila napustiti film nakon što je snimila posljednji projekt "Two-Faced Woman" koji kritika nije prihvatila. Svima koji su je pokušavali nagovoriti da se predomisli, imala je kratak odgovor: "Dovoljno sam napravila."
Na kraju se nikada nije udala, nije imala djece i živjela je sama većinu života, ali to ne znači da nije imala ljubavne afere. Naime, kada se krajem 40-ih i početkom 50-ih godina preselila u New York, bila je u vezi s milijunašem ruskog podrijetla Georgeom Schleeaom s kojim ju je upoznala njegova supruga, modna dizajnerica Valentina Schlee. Tada već bivša glumica, preselila se u luksuzni stan u istoj zgradi, nekoliko katova niže, a George Schlee postao je njen bliski savjetnik te neka vrsta menadžera do svoje smrti 1964. Cijelo to vrijeme, ostao je oženjen Valentinom Schlee i čini se da se nije htio/mogao razvesti. Dodajmo i to da se na francuskoj rivijeri, u Cap d‘Ailu, nalazi vila "Le Roc" koju je George Schlee kupio i gdje su, vjeruje se, provodili ljeta. Elegantno zdanje i danas se kolokvijalno naziva "Kuća Garbo".
Iz pisama koje su njezini prijatelji pažljivo čuvali zajedno s privatnim albumom, prodanih 2017. na aukciji Sotheby‘su s početkom cijenom od 20.000 funta, pokazalo se da je njezin život bio tužan, usamljen i depresivan, piše The Guardian.
"Gotovo uvijek sam sama, usamljena i razgovaram sama sa sobom. Odvezem se na plažu gdje prošećem i to me uvijek razveseli. Ali to je jedina stvar koja me veseli…", napisala je.
Analizirao ih je Gabriel Heaton, stručnjak za književnost u Sothebyju.
"Osjeća se gotovo nepodnošljiva tuga i usamljenost u tim pismima. Neobično je što nijedno pismo nije potpisano - na jednom je napisala Klaun umjesto potpisa, a nekoliko ih na dnu ima crtež žene. Njezina želja da ostane u sjeni, daleko od pažnje javnosti, silno je naglašena. Imate osjećaj da nešto tu jako nije u redu", rekao je za The Guardian.
Danas se vjeruje da je legendarna glumica osim muškaraca, podjednako voljela i žene, ali je to zbog konzervativne sredine, morala skrivati. Nagađalo se da je bila u vezi s američkom spisateljicom i dramatičarkom, Mercedes de Acosta. Navodno je bila nesretno zaljubljena u kolegicu iz dramske škole, švedsku glumicu Mimi Pollak, navodi The Guardian.
Godinama su se dopisivale, razmjenjivale novosti iz života no vjeruje se da je njezina ljubav prema kolegici iz škole, ostala neuzvraćena. Misterioznu divu povezivali su i sa Salkom Viertel, berlinskom glumicom i umjetnicom koja se potkraj 20-ih godina prošlog stoljeća sa suprugom preselila u Ameriku. Priče o biseksualnosti Grete Garbo nikad nisu potvrđene. Pustila ih je da kolaju, praveći se da glasine ne postoje. Kao da nije htjela da išta nametne njenu samoizolaciju, usamljenost i tišinu koja ju je s vremenom potpuno odvojila od svijeta: ostala je jedna od najvećih, nerazriješenih misterija filma.