U razgovoru za magazin Vogue ispričala je kako je supruga ispratila u rat, kako joj izgleda svakodnevica, što je rekla njihovoj kćeri i sinu i koju molbu upućuje svijetu. ‘Jako je važno da svijet shvati kako su Ukrajinke živjele na isti način na koji žive čitateljice Voguea u svakoj zemlji. Živjele su mirno. Nisu pripremale skloništa za raketne napade jer nisu vjerovale da će im trebati u 21. stoljeću.‘
Dan uoči ruske invazije bio je napet, ali i običan. Dočekala je djecu iz škole, posvetila se uobičajenim kućanskim poslovima, čime se bavila i nakon što je u svibnju 2019. postala prva dama, pripremala ih je za idući školski dan - koji se nije dogodio jer je potkraj veljače, u ranim jutarnjim satima, njezin stari život netragom nestao. Iz sna su je prenule strahovite detonacije ruskih raketa upućenih na stambena naselja ukrajinske prijestolnice.
"Nisam razumjela što bi to moglo biti. Nije bilo panike, samo zbunjenost. Mog muža nije bilo u krevetu. Ustala sam i ugledala ga već odjevenog, bio je to posljednji put da ga vidim u civilnoj odjeći. "Počelo je," bilo je sve što je rekao", ispričala je Olena Zelenska, supruga ukrajinskog predsjednika Volodímira Zelenskog u nedavnom razgovoru za magazine Vogue.
Naredba da se skloni
"Što da radim s djecom?" doviknula je suprugu dok je odlazio u rat.
"Čekaj, javit ću ti. Pripremi osnovne stvari i dokumente" odvratio je i izašao iz kuće. Od tada se više nisu vidjeli: pričaju telefonski, on iz svog bunkera odakle vodi zemlju suočenom s bestijalnom agresijom kakva nije viđena u Europi od II. svjetskog rata, a ona i dalje obavlja dužnost prve dame.
Čitajte i: Čelična lady ukrajinskog vođe: Olena Zelenska o životu s glumcem koji je postao predsjednik
Ali sa sigurne lokacije. Bilo joj je, naime, naređeno skloniti se na sigurno s njihovom 17-godišnjom kćerkom i 9-godišnjim sinom. Riječ je o eufemizmu: sigurnog mjesta u Ukrajini više nema.
"Tih prvih dana nadala sam se da ćemo moći ostati zajedno. Ali suprugov ured postao je vojni objekt i našoj djeci i meni bilo je zabranjeno ostati s njim".
Na upit kako je to prihvatila, objašnjava da na samom početku rata nije imala vremena za procesuiranje svojih osjećaja. Trebalo se brinuti o djeci, pomoći im da se nose s burom emocija kakvu nikad nisu iskusili.
"Trudila sam se biti samouvjerena i energična. Objašnjavala sam im kako je, eto, potrebno sići u podrum. Brzo su shvatili zašto tamo ne smiju upaliti svjetlo. Pokušavala sam što smirenije odgovarati na njihova pitanja kad će vidjeti tatu." Pričala sam: "Uskoro, uskoro, uskoro...."
A onda je shvatila da nema potrebe unedogled ponavljati tu riječ.
"Djeca sve vide i sve znaju. Zato mislim da je iskrenost najbolja strategija. O svemu smo otvoreno porazgovarali. A što se tiče mojih osjećaja, naučila sam izbaciti iz sebe bol kad sam sama. Ne smijete je zadržavati u sebi. To je dokazana psihološka strategija, stvarno djeluje", ispričala je prva dama koja je s karizmatičnim ukrajinskim vođom već 19 godina u braku.
Simbol svoje zemlje
Kad ju je novinar "modne biblije" upitao s kojim se izazovima suočavaju žene tijekom brutalnog rata, rekla je da joj je jako važno da svijet shvati kako su Ukrajinke živjele na isti način na koji žive čitatelji Voguea u svakoj zemlji. Živjele su mirno. Nisu pripremale skloništa za raketne napade jer nisu vjerovale da će im trebati u 21. stoljeću.
Čitajte i: 35 milijuna dolara za izbjeglice: Ashton i Mila tim su povodom razgovarali sa Zelenskim
"Čim su prvih dana ruske rakete počele gađati stambene zgrade u različitim gradovima, postalo je jasno da Rusija nema milosti za one koji vode miran život. Više se nitko nije osjećao sigurno. Morali smo naučiti kako što brže okupiti voljene čim se oglase sirene i strelovito se spustiti do podzemne željeznice ili najbližeg podruma".
Budući da Olena Zelenska nije samo supruga i majka nego i ratni simbol Ukrajine - svojom odlučnošću i hrabrošću predstavlja podjednako smione sunarodnjakinje - novinara Voguea zanimalo je kako dijeli osobne osjećaje od uloge prve dame?
"Nema razlike. Rat je spojio osobno i javno. Prije nego li vam pojasnim zašto, moram reći što je agresor previdio. Ne shvaća da smo svi najprije Ukrajinci, a onda sve ostalo. Rusi su nas htjeli podijeliti, razbiti, izazvati unutarnji sukob, ali to je s nama nemoguće. Kada je netko od nas mučen, silovan ili ubijen, osjećamo da smo svi mučeni, silovani ili ubijeni. Ne treba nam propaganda da bismo osjetili građansku svijest i oduprli se. Upravo taj osobni bijes i bol, što svi osjećamo, odmah aktivira potrebu za djelovanjem, odupiranjem agresiji. Svatko to radi na svoj način: vojnici s oružjem u rukama, učitelji nastavljaju podučavati unatoč svemu, liječnici provode složene operacije iako se bolnice sustavno napadaju. Svi su postali volonteri – umjetnici, ugostitelji, frizeri – dok barbari pokušavaju preuzeti našu zemlju", priča prva dama.
Sudbine žena
Razlog zbog kojeg je toliko omiljena među sunarodnjacima, pokazala je pred kraj razgovora. Umjesto da priča kako provodi dane odvojena od supruga, progovorila je o sudbinama stvarnih heroina, žena kojima se divi i koje ju nadahnjuju.
"Među njima je liječnica Iryna Yazovi, koja je ostala u Buči nakon ruske okupacije. Spašavala je susjede, ali i neznance koji su tražili utočište i pomoć zbog prostrjelnih rana koje su im zadali ruski vojnici. Čak je pomogla poroditi dijete - bez svjetla, vode i plina, u kući pod vatrom. Druga priča je o jednoj mami, gospođi Olgi, u Kijevu. Svojim tijelom je zaštitila dvomjesečnu kćer kada je raketa pogodila njezinu stambenu zgradu. Treća priča je o odgajateljici Nataliji iz sirotišta u Černivu. Brinula se u podrumu za 30 djece od kojih je tek jedno bilo njezino biološko. Ne znam kako, ali pronašla je vozilo i pod kanonadom granata - jer je Černiiv od samog početka rata pod strahovitim udarom - odvela je djecu na sigurno", govori prva dama. Na samom kraju razgovora izrazila je zahvalnost svakoj zemlji, svakom gradu ili mjestu, svakome ponasob tko je primio njezine sunarodnjake u izbjeglištvu.
"Stvarno vas molim, ne dopustite naviknuti se na rat u Ukrajini jer to što nam se događa nije „statistika“ na početku vijesti. Druga stvar je to da Ukrajinci nisu planirali biti izbjeglice. Molim vas, ponašajte se prema njima kao prema svojima. Pomozite im da se prilagode privremenom domu, poslu, školi za djecu, dok se ne vrate kući. Svaka majka i dijete koje ste primili sanjaju o tome", zaključuje Olena Zelenska.