Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije rođen je 26. listopada 1966. u Livnu, ali mu je proslava 57. rođendan trenutačno zadnja briga.
Jedan od najpopularnijih Hrvata, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić 26. listopada slavi 57. rođendan, no najdugovječnijem i najtrofejnijem treneru na klupi vatrenih rođendanska proslava trenutačno je zadnja briga na pameti. Iza Zlatka Dalića, čije je najveće uspjehe s vatrenima u proteklih pet godina slavila cijela zemlja, najgori je tjedan na trenerskoj klupi. Hrvatska nogometna reprezentacija upisala je dva poraza u kvalifikacijskim utakmicama za iduće Europsko prvenstvo, pa nakon godina slavlja i najvećih uspjeha mnogi spekuliraju o tome treba li Zlatko Dalić nastaviti voditi reprezentaciju ili se oprostiti.
No, svi koji poznaju karakter Zlatka Dalića uvjereni su da se rođeni Livnjak s varaždinskom adresom neće predati, jer se to nikad dosad nije dogodilo u njegovoj bogatoj igračkoj i trenerskoj karijeri, a u prvim izjavama nakon šokantnih poraza od Turske i Walesa svu je krivnju za loše predstave - preuzeo na sebe.
"Dobar dio svog života proveo sam u grču, u strahu od neuspjeha. Ali me to, uz moju ambiciju, vuklo prema gore", ispričao je Zlatko Dalić u razgovoru za Gloriju. A na svom je putu imao veliku podršku svojih najmilijih, pogotovo supruge Davorke Dalić, diplomirane ekonomistice koju poznaje od srednjoškolskih dana u Livnu.
"Moje je djetinjstvo bilo gotovo kao svako drugo, nismo imali puno. Otac je bio općinski referent za školstvo i prosvjetu, a majka - kućanica. Sestra je starija od mene dvanaest godina, a brat deset, tako da sam bio obiteljski mezimac. Dobivao sam puno pažnje, pogotovo od mame. Sa šesnaest godina, bez ikakva životna iskustva, otišao sam u Split jer sam potpisao ugovor s Hajdukom, a roditelji su me pustili i tako mi dali šansu", opisao je Zlatko Dalić svoje odrastanje.
"Čini mi se da moji roditelji nisu bili svjesni razmjera odluke jer su vjerovali da idem samo na probu, do kraja školske godine. Međutim, ja se više nisam vratio u Livno. To što sam kao dijete otišao u nepoznato dalo mi je veliku životnu snagu: znao sam da se ne smijem vratiti kući, jer bih time priznao - neuspjeh", nastavio je.
Suprugu Davorku upoznao je u Livnu, gdje su bili susjedi. Kako se preselio u Split u prvo vrijeme viđali su se samo kad je Zlatko Dalić od kluba dobio slobodne dane, pa je njihovu vezu opisao kao "ljubav preko žice".
"Kad je Davorka upisala fakultet u Splitu, ja sam otišao u Slavoniju, jer sam potpisao ugovor s Dinamom iz Vinkovaca, pa smo opet bili razdvojeni. No, kad je diplomirala, zaručili smo se i zajedno otišli u Varaždin, gdje sam igrao za Varteks i kasnije započeo trenersku karijeru. Nakon pola godine smo se vjenčali", ispričao je Dalić.
Da bi funkcionirao obiteljski život s dvoje djece, sinovima Tonijem i Brunom, Davorka se odrekla svoje karijere, a Zlatko Dalić se danas osjeća - Varaždincem.
"Varaždin mi je poslije Livna dao najviše. Dao mi je mirnoću. Grad nije velik, a otvoren je za sve. Taj grad mi je dao šansu da napravim nešto od svog života, naša su djeca u njemu odrasla i Varaždin je naša obiteljska baza", ispričao je.
Stariji sin diplomirao je digitalni marketing, a mlađi je magistrirao poslovni menadžment. Zlatku Daliću je kao ocu, i nakon svih nevjerojatnih trenerskih uspjeha, danas bude žao kad vidi koliko toga je u njihovom životu propustio.
"U životu sam prošao i uspone i padove, nekoliko sam puta bio zapostavljen i kao igrač, i kao osoba. Pogađalo me to, ali nisam ništa pokazivao. Nisam padao niti gubio volju nego sam se išao dokazivati i od svojih snova nikad nisam odustao...", zaključio je Dalić.
