Nijedan film ili serija u kojima je glumila nisu imali kompliciraniji scenarij od onoga kojeg je Marijana Mikulić proživjela u stvarnom životu. I to zahvaljujući radnicima koji nisu završili na vrijeme radove u njenom novom domu - pa joj se život preokrenuo naglavačke.
Umjesto da sa suprugom Josipom, profesorom na Ekonomskim fakultetu u Zagrebu, i trojicom sinova ovoga petka otputuje u Berlin na godinu dana gdje je on dobio prestižnu stipendiju, glumica Marijana Mikulić - ostaje u Zagrebu.
Kuću na zagrebačkoj Trešnjevci kupili su prije više od godinu dana, a u nju planirali useliti za Uskrs, nakon čega bi bezbrižno isplanirali smještaj i obrazovanje djece u Berlinu te otišli na godišnji odmor, međutim - sve se izjalovilo. „Zbog kašnjenja radova sve se prolongiralo, a ni godišnji odmor nismo imali jer smo morali biti dostupni u Zagrebu. Svako malo su radnici dolazili na mjerenje, završne radove… Svratili smo tek na nekoliko dana u Hercegovinu jer je to bila želja mojih dječaka, i tri dana u Dubrovnik zahvaljujući poslovnim projektima”, priča Marijana.
U nedovršenu kuću uselili su prije mjesec dana i tada kreće saga. „S nekim majstorima smo imali sreće, s nekima manje jer nisu ispoštovali rokove, a niti odradili stvari kako treba pa moramo tražiti nove da rade popravke. Živimo još uvijek bez ormara, spavamo na madracima, ali od radova su ostali samo oni sitni poput postavljanja lajsni, rasvjete... Unatoč kaosu koji su mi priuštili majstori, konačno smo u svom domu s velikim vrtom, u kojem Jaki uživa punim plućima. Na kraju krajeva to je i najvažnije, jer zbog njega smo se i upustili u cijelu priču, kako bi mogao imati trampolin, ljuljačku, prostor za trčanje, biciklić… raj za Jakija,” priča Marijana.
Priznaje da se nije nadala ovakvom zapletu, a još manje da će od supruga biti razdvojena godinu dana.
„Josip je u većoj drami od mene, njemu teže pada što nas ostavlja i brine kako ću se snaći sama s troje djece. Uopće se ne može veseliti što odlazi, ali prežive ljudi i gore stvari od razdvojenosti, nisam mu dala da odustane. Zaklada Aleksander von Humbolt svake godine dodjeljuje stipendije stranim istraživačima koji žele provesti istraživanje u okviru neke od institucija u Njemačkoj. Prije dvije godine je prijavio stipendiju, ali je pandemija oduljila čekanje rezultata. Kada je saznao da je dobio morao je čekati pogodan trenutak za odlazak, jer ne može niti s fakulteta otići usred akademske godine. Puno je tu faktora koji su se trebali posložiti. Naravno da mi je žao što ne idemo svi zajedno, ali u ovom trenutku to nije bila opcija. Najstariji sin Ivan je na prekretnici, upisao je Jezičnu gimnaziju, a najmlađi Jakov, koji je u spektru autizma nakon ljetne pauze ponovno mijenja vrtić. U rujnu ga čekaju svakodnevne terapije. Nama je pak za organizaciju smještaja, škole i terapije za našeg Jakija u Berlinu trebalo nekoliko mjeseci koje nismo imali”, govori Marijana.
Nju na jesen čekaju stalne predstave koje ima u matičnom kazalištu Trešnja, a svjesna je i da će angažman oko majčinstva u godini koja slijedi biti zahtjevniji no ikad. „Gledam pozitivno na stvari, ljudi se nose uistinu sa svačim. Mi smo sretni jer imamo konačno krov nad glavom, zdravi smo, sve drugo će se već posložiti. Sretna sam zbog supruga jer ovo je za njega veliko priznanje. Posjećivat ćemo se koliko ćemo biti u mogućnosti i nadam se da će nam godina brzo preletjeti”, zaključuje glumica.