Jedan od najpoznatijih holivudskih parova, o čijem se braku govorilo u sperlativima, nije bio idealan: u nedavno objavljenoj knjizi ‘Bogie&Bacall‘ spominje se kako je razlika u godinama odigrala veliku ulogu u njihovom odnosu, baš kao i glumčev problem s alkoholom te glumičina potreba da se osjeti živom, što je rezultiralo emocionalnom aferom s predsjedničkim kandidatom
Medaljon u obliku srca s natpisom "Baby, here‘s my heart, Bogie", koji je glumac Humphrey Bogart darovao supruzi Lauren Bacall, vjerojatno je najpoznatiji eksponat koji će ovih dana biti ponuđen na dražbi "Legends: Hollywood & Royalty" aukcijske kuće Julien‘s na Beverly Hillsu. Procijenjena vrijednost mu je 20.000 dolara, no nitko ne dvoji da će na postići puno višu cijenu, ne samo zbog toga što je izrađen od zlata, nego zbog ljubavne priče iz zlatnog doba Hollywooda, koja i danas opčinjava javnost. O njoj je ovih dana objavljena i knjiga "Bogie & Bacall", s podnaslovom "The Surprising True Story of Hollywood‘s Greatest Love Affair" (Iznenađujuća istinita priča o najvećoj holivudskoj ljubavnoj aferi). Napisao ju je William J. Mann, američki publicist i kroničar povijesti Hollywooda, autor biografija Marlona Branda, Katharine Hepburn i Barbre Streisand, koji u novoj knjizi na vidjelo iznosi mnoge dosad slabo poznate pojedinosti iz života ovo dvoje glumaca, bacajući novo svjetlo na njihovu ljubavnu priču. A ona zaista jest posebna, puno kompleksnija i ne tako idealistična kakvom su je poslije prikazivali.
Humphrey Bogart i Lauren Bacall prvi su se put vidjeli 1943., kada je on imao 43 godine i već je bio velika zvijezda, dok je ona bila 18-godišnjakinja koja je tek došla u Hollywood da bi s njim glumila u filmu "Imati i nemati" po istoimenom romanu Ernesta Hemingwayja redatelja Howarda Hawksa. Prije početka snimanja Hawks je doveo Bacall na set Bogartovog filma "Passage to Marseille" kako bi se njih dvoje upoznali, a prvi susret prošao je bez ikakvih iskri. Bogart je bio pristojan, poželio joj je sreću u Hollywoodu, ali nije bio impresioniran. Zgodna je, ali zna li glumiti, pitao se. Ni Bogart njoj nije bio atraktivan. Istina, već je bio slavan, ali na setu, onako neobrijan, u širokom zatvorskom odijelu na pruge, nije na nju ostavio osobit dojam. Sljedeći put sreli su se pet mjeseci kasnije, u Hawksovom uredu. Ovaj put ju je itekako dobro zapamtio kao lijepu mladu ženu s plavozelenim očima, visoku gotovo kao on, možda čak i višu. Rekao joj je da je vidio njene probne snimke i prije nego što je otišao još joj je dobacio kako će se dobro zabavljati na setu. Ni ona, a ni on tada nisu ni sanjali koliko će im se životi promijeniti samo nekoliko tjedana poslije.
Na prvi pogled, razdvajalo ih je puno toga, a ne samo godine. Iako je Bogart na filmu glumio grubijane, u stvarnosti je bio potpuno drukčiji. Rođen 1899. u New Yorku, imao je privilegirano, ali nesretno djetinjstvo. Njegov otac Belmont DeForest Bogart bio je kirurg, a majka Maude Humphrey ilustratorica koja je studirala slikarstvo u New Yorku i u Francuskoj. Obitelj je živjela u velikoj kući u elitnoj četvrti New Yorka, a ljeta su provodili na ladanjskom imanju na jezeru. Kako su roditelji bili stalno zaposleni, a uz to su rijetko pokazivali emocije, Humphrey i djetinjstvu nikada nije osjetio roditeljsku ljubav. Nije mu ništa lakše bilo ni u skupim školama u koje su ga slali, gdje su mu se vršnjaci rugali zbog odjeće koje mu je majka kupovala. Odmalena povučen i tih, nije se izdvajao ni u srednjoj školi, iz koje je pred kraj školovanja bio izbačen - navodno zbog toga što je od šest predmeta jedva prošao dva. Bilo kako bilo, na proljeće 1918. se našao na prekretnici. Roditelji su se nadali da će ipak nekako maturirati, a onda upisati na neki prestižni fakultet, po mogućnosti Yale, no on je to odbio i prijavio se vojnu mornaricu - jer mu se to učinila sjajnom prilikom. Vidjet će Pariz, upoznati seksi Francuskinje i dobro se zabavljati, mislio je.
Stvarnost je bila drukčija. Do kraja rata služio je na brodu Leviathan koji je iz Amerike prevozio vojnike i opremu u Europu, a nakon potpisivanja primirja vraćao američke vojnike kući. No, nije se žalio, a nakon što je u lipnju 1919. bio otpušten iz mornarice, njegovi su ga nadređeni opisali kao uzornog pomorca.
Našavši se ponovno na životnoj prekretnici, odlučio je okušati se kao glumac. Preko obiteljskog prijatelja dobio je malu ulogu u predstavi u New Yorku, potom još jednu i tako, malo po malo, stjecao iskustva na kazališnim daskama. Nedovoljno dobar da se probije među zvijezde, nedovoljno loš da odustane od glume i posveti se nečem drugome, Bogart je u kazalištu izdržao do 1929. U to je doba iza sebe već imao dva braka. Prvi put se oženio u svibnju 1926., za glumicu Helen Menken, s kojom je i nakon razvoda na jesen sljedeće godine ostao u dobrim odnosima. Ni drugi brak, opet s glumicom, Mary Philips, nije trajao dulje. Vjenčali su se 1928., a već sljedeće godine, kad je zbog ekonomske krize između ostaloga zamrla i kazališna scena, Bogart se kao i puno drugih glumaca iz New Yorka zaputio za Hollywood, gdje su se filmovi i dalje snimali nesmiljenim tempom.
No, Philips je odlučila ostati u New Yorku. Neko su vrijeme ostali formalno supružnici, a onda su, kad im je postalo jasno da brak na daljinu nema smisla, pokrenuli razvod koji je bio finaliziran 1937.
Bogart je u Hollywoodu uglavnom tumačio sporedne likove, a da zna glumiti pokazao je tek 1936., ulogom u filmu "Okamenjena šuma", koju je dobio zahvaljujući prijatelju, glumcu Leslieju Howardu - po kojem je poslije dao ime svojoj kćeri. No, i nakon nje nastavio je glumiti u drugorazrednim projektima. Između 1936. i 1941. tako je, primjerice, samo gangstere glumio u čak 28 filmova. "Snimio sam više šugavih filmova nego ijedan drugi glumac u povijesti", zajedljivo je jednom komentirao.
Prava zvijezda postao je tek 1942., zahvaljujući "Casablanci", filmu koji je i danas često na popisima najboljih u povijesti Hollywooda. No, u privatnom životu nije mu bilo ništa ljepše nego prije. U to je doba već bio u trećem braku, s glumicom Mayo Methot. Vjenčali su se 1938., no nakon kratkog perioda slijepe zaljubljenosti, brak im se pretvorio u pakao. Oboje su pili, no za razliku od njega, njena je razina tolerancije na piće bila puno manja, a kako je uz to patila od psihičkih problema, nije čudno što su se stalno svađali. Jednom ga je ubola vilicom, znala ga je tući i stalno ga je optuživala da je vara sa svojim filmskim partnericama. Nije to bilo točno, barem ne tada, no to im je do kraja uništilo brak.
"Bogie je bio opsesivno vjeran svojoj ženi, toliko da je to već bilo morbidno", rekao je jedan njegov holivudski prijatelj. No, sve se promijenilo kad je 1944. počeo snimati "Imati i nemati" s Lauren Bacall. Na setu su među njima brzo izbile iskre, pa su se sve češće družili u pauzama snimanja.
Ona je, za razliku od Bogarta, odrasla u posve drukčijem okruženju. Rođena je u Bronxu, u židovskoj obitelji porijeklom iz Rumunjske i današnje Bjelorusije, pravim imenom Betty Joan Perske, živjela je bez oca koji je nju i majku napustio dok je još bila djevojčica - ali uz brojne ujake i stričeve koji su im stalno pomagali, pa je pohađala skupe privatne škole, a zatim i tečaj glume u rodnom New Yorku, na kojem je upoznala i nekoliko puta izašla s nekoliko godina starijim polaznikom Issurom Danielovitchem, kasnije poznatijim pod imenom Kirk Douglas. Uz to se poslije školovanja zaposlila u kazalištu, kao biljeterka koju je primijetio i neki urednik magazina Esquire te je proglasio najljepšom u New Yorku. U to doba ju je jedan rođak upoznao s Dianom Vreeland, u to doba urednicom u magazinu Harper‘s Bazaar. Njoj se djevojka jako svidjela, pa ju je početkom 1943. angažirala za dva modna snimanja, a onda je u ožujku dala snimiti i za naslovnicu. Nju je, pak, vidjela Slim Keith, ikona stila i supruga holivudskog redatelja Howarda Hawksa. Znajući da traži glavnu glumicu za svoj novi film "Imati i nemati", predložila mu je djevojku iz New Yorka, toliko dojmljive ljepote da je to bilo zapanjujuće.
Hawks joj je povjerovao - već mu je jednom tako kao moguću zvijezdu preporučila mladog glumca Johna Waynea - pa je angažirao svoje ljude da je pronađu i dovedu u Hollywood na probno snimanje. Rečeno, učinjeno. Mladu Lauren je pozivao na zabave u svojoj holivudskoj vili kako bi je upoznao s glumcima, redateljima i drugim holivudskim igračima te zamolio Slim da je poduči stilu i ponašanju.
Ljubav koja je na setu buknula između nje i Bogarta iznenadila je i njih same. Novi ljubavnici svako malo bi se povlačili na osamu i vratili nakon petnaestak minuta ili pola sata, zgužvane odjeće i s osmijesima na licu. No, nakon što je snimanje završeno, Bogart se vratio ženi, a Lauren u svoj stan u kojem joj se majka u međuvremenu pridružila. I dalje su se povremeno viđali, no Bogart se tada još nije htio razvesti se od supruge. "Ne mogu joj to učiniti", govorio je.
Film "Imati i nemati" postigao je veliki uspjeh, a osim što je potvrdio Bogartov zvjezdani status, i publika i kritičari slagali su se u ocjeni da je s njim Bacall postala nova zvijezda. Hawks nije dugo čekao da s njima snimi još jedan film - "Duboki san" - a na snimanju su oba njegova dva glavna glumca shvatila da ne mogu jedan bez drugoga. Bogart se ekspresno razveo od Maye Methot i zaprosio Lauren, a vjenčali su se već nekoliko tjedana poslije, u svibnju 1945. On je imao 45 godina, a ona 20.
Isprva je sve bilo idilično. Preselili su se u veliku kuću u Holmby Hillsu, četvrt Los Angelesa s najskupljim nekretninama u Americi, a Bogart, odavno zaljubljen u more i u plovidbu, kupio si je jahtu Santana od prijatelja, glumca Dicka Powella, na koju se povlačio kad bi se zaželio osame. S Bacall je snimio još četiri filma, od kojih su najuspješniji bili "Otok Largo" i "Dark Passage", te nastavio raditi nesmiljenim tempom. Bacall je, pak, svoju karijeru žrtvovala, barem djelomice, zbog braka, osobito nakon što su došla djeca: 1949. rodila je sina Stephena, a tri godine poslije kćer Leslie. "Bio je to moj svjesni izbor i ne žalim zbog njega", rekla je poslije.
No, kako je vrijeme odmicalo, razlika u godinama između njih dvoje sve je češće zadobivala neželjene posljedice. On se htio smiriti, a ona je, pak, bila mlada žena u naponu snage i seksualne energije. Kad je 1952. upoznala Adlaija Stevensona, predstavnika Demokrata na predsjedničkim izborima, priključila se njegovoj kampanji. Isprva s mužem, koji ga je također podržavao, no kad se Bogart razbolio i ostao u svom hotelu, ona je ostavila odlaziti na Stevensonove skupove. Učinilo joj se da je gleda s istim zanimanjem kao i ona njega, počela je maštati kako bi to bilo da postanu par... No, iako je on bio slobodan, do toga nikada nije došlo. Ne samo zbog toga što je bio stariji od nje, kao i Bogart, uostalom, nego i zato što je jednom, kad je došla kod njega u posjet, vidjela da je u kući s njim jedna mlada članica njegovog izbornog stožera. Bilo kako bilo, ako je emocionalno i prevarila Bogarta, tjelesno nije. I ne znači to da ga nije voljela. Uostalom, nakon što mu je dijagnosticiran rak jednjaka, bila je cijelo vrijeme uz njega. "Koja bi to žena bila u krevetu s mužem koji je spao na samo 40 kilograma, redovito mu masirala noge i brinula se za njega kad se od bolova i slabosti nije mogao ni pomaknuti. Samo ona koja ga voli", napisao je jedan njihov poznanik.
Slično se može reći i za Bogarta. On je imao dugogodišnju tajnu vezu sa svojom frizerkom Veritom Thompson, koja mu je po godinama bila bliža od Lauren. Vodio ju je i na svoja snimanja, a kako je šišala i njegovu djecu, često im je dolazila kući, pa je Lauren morala znati za nju. No, također je znala da je Bogart voli i da niti ne pomišlja ostaviti je.
Bogartu se zdravlje jako pogoršalo 1955., no tek je početkom 1956., i to na nagovor Lauren, otišao liječniku koji mu je dijagnosticirao rak. Operirao je jednjak 1. ožujka iste godine, no već je bilo prekasno da ga se odstrani, pa je započeo liječenje s kemoterapijom, zatim je u listopadu otišao na još jednu operaciju, ali ništa mu više nije moglo pomoći. Njegovi najbliži prijatelji, među njima Katharine Hepburn, Frank Sinatra i Spencer Tracy, posjetili su ga 13. siječnja 1957. Iste večeri je pao u komu i sljedeći dan preminuo. Imao je 57 godina.
Lauren Bacall je, pak s 32 godine, u doba kad se čini da je cijeli život pred njom, postala udovica. Neko je vrijeme poslije provela s Frankom Sinatrom, koji ju je čak i zaprosio, no kad je ona, ili netko iz njenog kruga prijatelja to iznio u javnosti, slavni pjevač koji je opsesivno čuvao svoj privatni život prekinuo je svaki kontakt s njom. Ljubavnu sreću, barem privremenu, našla je u kratkom braku s glumcem Jasonom Robardsom, za kojeg se udala 1961. i s njim iste godine dobila sina Sama. No, brzo je shvatila da je Jason još veći pijanac od Bogarda, a uz to, za razliku od njenog prvog muža, puno neugodniji kad je pijan, pa je s njim izdržala samo do 1969., kada se konačno od njega razvela.
Ostatak života uglavnom je provela u New Yorku, gdje je živjela u zgradi Dakota, u kojoj joj je jedan od susjeda bio John Lennon. Uglavnom je glumila u kazalištima, a samo bi se rijetko pojavljivala u filmovima. Napisala je nekoliko knjiga memoara, u kojima je opisala svoj život i ljubavnu priču s Bogartom. Imala je 89 godina kada je preminula.