Koje vam je najdraže otvaranje u šahu?
S bijelima mi je najdraži Kraljev gambit jer to igram oduvijek, to me djed naučio. S crnima Caro-Kann.
Koliko ste godina imali kada vas je djed učio igrati šah?
Manje od šest. Učio sam na djedovoj šahovskoj ploči iz 1955., koju i danas čuvam. Na njoj su napisani nazivi svih polja pa sam ih mogao zapamtiti još tada, prije nego što sam krenuo u školu. Tako se, zapravo, zahvaljujući njemu, rodila moja ljubav prema šahu.
Nekoć ste se i natjecali?
Jesam, matični klub bio mi je Šahovski klub Draga nedaleko od Rijeke, u koji bi me također vozio djed. Moji treneri bili su Jakov Smojver i Ivan Mandekić. Ako se dobro sjećam, jednom sam u kategoriji do 9 godina bio deveti u Hrvatskoj, a imam i četvrto mjesto. Igrao sam na raznim turnirima i kao djetetu u osnovnoj školi bilo mi je stvarno dobro.
Kako to da ste prestali?
Djed se razbolio i nažalost umro kad sam išao u prvi srednje i bez njega to nije bilo to. A malo je utjecalo i to što sam otkrio nogomet.
Je li vas možda ova pobjeda na humanitarnom turniru motivirala da se ponovno više posvetite šahu?
Jako mi je drago zbog tog rezultata i volio bih ponovno igrati rating turnire, ali trenutno ne raspolažem vremenom koje je potrebno posvetiti tome, tako da će ostati na igranju online i na nekim ovakvim događanjima. Šah je svakodnevno u mom životu i ne prođe dan da ne odigram pet do deset partija od tri minute online.
A jeste li se okušali u igri protiv nekih osoba iz javnog života?
Jesam, na ovom Humanitarnom turniru zaigrao sam protiv Karla Resslera, Damira Martina, Ive Josipovića, Siniše Bulajića. Gospodin Josipović čak je i poveo u prvom dijelu partije, uzeo mi je jednog pješaka i to je bila situacija iz koje sam se morao "vaditi", ali kako ja pogriješim, pogriješi i protivnik. Volio bih zaigrati protiv sportskog novinara Antuna Samovojske i tenisača Ivana Ljubičića, iako su oni prejaki protivnici i nismo u istom rangu.
Zaigrate li ponekad sa suprugom?
Ani je to zanimljivo i htjela je napredovati i naučiti pa smo povremeno igrali, ali ne baš pravu partiju.
Što kažete na mitove da šah nije sport?
Šah je svakako sport i to mogu potvrditi profesionalni velemajstori kojih ima i u Hrvatskoj, primjerice dvojica bivših prvaka Europe Zdenko Kožul i Ivan Šarić. Oni znaju kako je to igrati partiju od pet i više sati te koliko dolazak na jednu takvu razinu zahtijeva rada, odricanja, truda i fizičke pripreme. To potvrđuje i najbolji svjetski šahist Magnus Carlsen. On pazi na prehranu, bavi se sportom, trenira kako bi mogao igrati i pobijediti u partiji šaha koja toliko traje.
Spomenuli ste bili i nogomet. Što birate, nogomet ili šah?
Volim i jedno i drugo. Stvarno ne mogu reći, to su nekako dvije stvari koje su me pratile odmalena i koje sam trenirao. I danas ih najviše pratim i gledam. Dobro, volim i košarku.
Kad smo kod košarke, za ekipu HRT-a igrate Business košarkašku ligu.
To je stvarno super stvar koju smo ove godine igrali prvi put, održava se u Boćarskom domu, a sudjeluje 11 ekipa, odnosno tvrtki. Igram s kolegama s Prisavlja – Marko Šapitom, Danielom Križem, Darijem Iričaninom i drugima. Igrali smo svaku drugu subotu i ostvarili dvije pobjede. Nismo prošli u doigravanje, ali to nam je prva sezona i morali smo malo "stasati". Stvarno je zadovoljstvo, ljudi iz raznih tvrtki se druže, igraju košarku, popiju piće – to je jedno pravo sportsko druženje subotom i nadam se da ćemo igrati i iduće sezone.
Je li vaša ljubav prema sportu razlog zašto ste se nakon završenog poduzetništva našli u novinarstvu?
Je. Još prije sam na Facebooku pisao neke svoje osvrte "za gušte". Volio sam gledati nogomet i generalno sport pa mi je jedan prijatelj rekao da bih mogao to stvarno i raditi. Otvorilo se jedno mjesto na Radiju Sovi – studentskom radiju u Rijeci, a pisao sam i za portal Moja Rijeka. Zatim sam došao na Radio Rijeku i tako je sve krenulo. I tada sam, prije sad već više od deset godina, znao da želim biti sportski novinar, i evo, imam tu sreću.
Prije sportske redakcije radili ste i u ‘Dobro jutro, Hrvatska", vodili ste Znanstvene krugove, zatim podnevni Dnevnik i vijesti u 17. Jesu li vam ta iskustva koristila za ovo što radite danas?
To je bilo super iskustvo i pomoglo mi je da napredujem i da se snađem u drugim temama. Ne bih se vratio jer je ovo što sada radim ono što zaista želim raditi, ali svakako to ne bi bilo to bez iskustva koje sam tada prošao. Zahvalan sam svima s kojima sam radio i to je sve bio nekakav put. Naravno, i ovo sad je put, nije to kraj, dapače, tek je početak.
Teku li već pripreme za Svjetsko prvenstvo u nogometu u Kataru krajem godine?
Pripreme teku, i to na čelu s urednikom projekta Markom Šapitom. HRT će prenositi sve utakmice prvenstva, a detalji tko će što raditi tek će biti otkriveni.