Vozačici iz Pazina Stefani Mogorović bile su samo tri godine kad je sjela u go-kart, a do svoje dvadesete osvojila je niz pehara i medalja, pa i dobila poziv od EuroNASCAR-a da se pridruži njihovom timu.
Premda će 22. lipnja proslaviti tek 20. rođendan, Stefani Mogorović, studentica prve godine na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Iki, ima već 17 godina vozačkog "staža". I brojne medalje i pehare osvojene na kružnim automobilističkim utrkama, ali i u kartingu u zemlji i inozemstvu, na kojima je tri puta bila viceprvakinja, dva puta trećeplasirana na kraju sezone i prva među djevojkama na prvenstvu. Pretprošle godine karting je zamijenila s 242 konjske snage jakim Renaultom Cliom III Cupom, s kojim je u prvoj utrci na stazi na Grobniku bila treća, a ubrzo je svoj trkaći park povećala za još jedan automobil, Audi S1. Talentirana vozačica koja nastupa za Tokić Racing Teamu u ožujku je prihvatila poziv prestižnog EuroNASCAR-a, europskog prvenstva u NASCAR automobilima, i otišla na testiranje u Cremonu.
"Upoznala sam se sa stazom i šest metara dugačkim automobilom koji ima samo četiri brzine i u kojem je sve kontra od automobila koje sam vozila. Test sam prošla odlično i dan kasnije ponudili su mi da potpišem ugovor jer su imali slobodno mjesto u timu. Nažalost, moje je sudjelovanje postalo nemoguća misija. U mjesec dana trebalo je skupiti 100.000 eura, iznos za šest utrka tijekom godine, no znala sam da neću uspjeti. Odmah sam im to rekla, no inzistirali su da ipak pokušam, da me mjesto čeka. Prva je utrka bila u Španjolskoj i pratila sam je na TV-u, a nakon Velike Britanije i Češke, natjecanje je na poznatoj stazi Autodromo Vallelunga Piero Taruffi u Rimu i tamo ću otići uživati iz gledališta", kaže Stefani Mogorović, inače vozačica i AK Istra Racing Teama Pazin, koja je kao trogodišnja djevojčica lutkice i igranje u pijesku zamijenila volanom. Naime, za treći rođendan otac Emanuel Mogorović, bivši vozač brdskih utrka, kupio joj je go-kart. Bila je to ljubav na prvi pogled, a tata je već nakon nekoliko dana shvatio kćerin potencijal. Veliko betonirano dvorište obiteljske kuće nedaleko od Pazina brzo joj je postalo premalo i počeli su je voziti na stazu u Taru pokraj Poreča.
"Prije sedmog rođendana mogla sam je izvoziti zatvorenih očiju i tada smo krenuli u avanturu vožnje karting utrka. Mama je bila malo skeptična, a kad sam prešla na trkaći Renault i Audi, kojima vozim 200 kilometara na sat, još više strahuje. No, otkako sam položila vozački, najsretnija je kad naš obiteljski Audi A4 vozim ja, a ne tata. Moja mlađa sestra Sara ne vozi, ali i ona uživa voziti se sa mnom. Baš kao i moj dečko. U prometu sam vrlo pažljiva, poštujem ograničenja, kontroliram sve oko sebe. Dok mi je na stazi važan samo automobil ispred mene, u prometu pazim i na sve druge. Iskreno, ne razumijem vozače koji po gradu ili autoputu voze kao na utrci. Ako stvarno misle da su toliko dobri, neka dođu na trkaću stazu i pokažu što znaju", kaže Stefani Mogorović, uz Anamariju Mađer jedina žena u Tokić Racing Teamu koji mladim vozačima pruža financijsku, logističku i poslovnu podršku. Budući da je Tokić kompanija s više od 1000 zaposlenih te ima više od 140 poslovnica u Hrvatskoj i Sloveniji, mladim vozačima daje mogućnost da uz njih razvijaju vlastite poslovne sposobnosti i kulturu.
"Družim se s dečkima iz tima, paze me kao kap vode na dlanu, no kad zauzmemo mjesta na startu, nema poštede ni popuštanja, svi smo jednaki. Nikada me nije bilo strah, automobil je posebno osiguran iznutra, umjesto stakala je plastika i niz drugih preinaka, tako da sam sigurna. Ipak, neku vrstu pozitivne treme imam prije svake utrke, ali kad sjednem i mehaničari stegnu sigurnosne pojaseve, sve nestaje. Ostaje samo adrenalin i borba za što bolji plasman", kaže Stefani Mogorović.