Što mu je, pobogu, skrivila Balenciaga, modna kuća koja je od svog osnivanja 1919. na glasu kao simbol luksuza i visoke mode, pitaju se mnogi gledatelji filma Trokut tuge koji je na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Cannesu pomeo konkurenciju i osvojio glavnu nagradu Zlatnu palmu za najbolji film.
Švedskom redatelju Rubenu Östlundu, neprikosnovenom majstoru filmskog šoka, to je već druga Zlatna palma, jer je prvu osvojio prije pet godina za svoj prethodni film Kvadrat. Privatno, kaže, nema ništa protiv Balenciage kao niti ijednog drugog modnog brenda, ali je španjolska modna kuća za njega simbol pretjerane opće zaluđenosti luksuzom, što je pravi pokazatelj bijede blagostanja u kojoj se ljudska vrijednost svodi na stanje na bankovnom računu, statusne simbole, modne marke na sebi i u ormaru.
Pritom se sve više - sve dok gadno ne zagusti - zanemaruju, pa čak i preziru temeljne ljudske vještine i osobine kao što su empatija, solidarnost, tolerancija, nesebičnost, iskrenost i osjećajnost, pa je Ruben Östlund u svom šestom igranom filmu situaciju odlučio radikalno izokrenuti.
Trokut tuge je, naime, robinzonska priča o potonuću luksuzne jahte, s koje se preživjeli - uključujući tajkune, oligarhe, par celebrityja iz svijeta mode i članove posade - spašavaju na neimenovanom pustom otoku. Nove okolnosti zbog morske katastrofe mijenjaju, dakako, društvenu hijerarhiju i važnost članova prinudne zajednice na pustom otoku, jer više nije važno tko ima kakav račun u banci, odjeću na sebi, sat na ruci ili jahtu usidrenu na Azurnoj obali... U trenutku borbe za preživljavanje jedino su važne vještine koje im mogu omogućiti spašavanje golih života i solidarnost drugih članova prinudne zajednice o kojima ovise.
"Savršena komedija u kojoj junaci našeg doba pokazuju svoje pravo lice", tim je riječima kritičar uglednog Time Out magazina recenzirao Östlundovu najnoviju filmsku provokaciju koja je zapravo posljednja u nizu njegovih majstorija, kojem je opet šokirao javnost i potaknuo široku društvenu raspravu. U Hrvatskoj je njegovom, danima unaprijed rasprodanom projekcijom zatvoren jubilarni 20. Zagreb film festival, a Trokut tuge danas stiže u kinodistribuciju.
Redatelj je u njemu okupio zvjezdani glumački ansambl predvođen Woodyjem Harrelsonom, Harrisom Dickinsonom, Charlbi Dean, Hannom Oldenburg, Iris Berben, Oliverom Fordom Daviesom i Zlatkom Burićem - Kićom, koji u njemu igra vlasnika jahte, ruskog oligarha Dimitrija.
Ruben Östlund rođen je 13. travnja 1974., a odrastao je na švedskom otoku Styrso sa svega 1130 stanovnika u geteborškom arhipelagu. Filmu se posvetio nakon što su njegove dokumentarne snimke slobodnog skijanja po europskim zimovalištima oduševile njegove prijatelje i poznanike, pa su ih i sami počeli naručivati od njega. Tako je paralelno sa studijem počeo razvijati vlastitu produkciju, što mu je omogućilo da u poslu ne ovisi ni o kome i filmove snima na teme koje smatra važnima, i to bez ikakvog pritiska - ritmom koji želi.
Svojim filmom Igra o bandi petorice tinejdžera Somalijaca koji glumeći dobre i loše momke teroriziraju svoje švedske vršnjake potaknula je široku javnu raspravu o duboko ukorijenjenim klasnim i statusnim razlikama u prividnom društvu općeg blagostanja, a u idućem filmu Turist pozabavio se pitanjem preuzimanja osobne odgovornosti za druge u slučaju osjećaja životne ugroženosti. Radnja filma prati obitelj švedskog biznismena na zimovanju u francuskim Alpama, koji je suočen s prijetnjom lavine pobjegao spašavajući vlastiti život, bez razmišljanja o tome što će dogoditi njegovoj supruzi i djeci.
U "Kvadratu" se, pak, uz ostalo bavi pitanjem smisla suvremene umjetnosti koja je postala skupa zabava za sebičnu imućnu elitu i sama sebi svrhom, te nema praktički nikakve mogućnosti i kanala da se približi široj publici. U filmu su sporedne uloge prihvatile holivudske zvijezde Elisabeth Moss i Dominic West, kojima nije bilo ispod časti na audiciji dva sata improvizirati na upute redatelja. Jer bez toga uloge ne bi ni dobili.