Ova srpska dizajnerica svoju je priču započela u „Velikoj Jabuci“, a danas njezine kreacije nose žene diljem svijeta. U razgovoru nam je otkrila kako je bivšu karijeru zamijenila modnim dizajnom, tko su joj uzori i zašto često posjećuje Zagreb.
Ana Popović, srpska dizajnerica obuće i modnih dodataka, već nekoliko godina osvaja ljubitelje unikatnog dizajna svojim šarolikim kreacijama. Ova majka dvije predivne djevojčice, supruga i vlasnica jednog smiješnog psa, kako se opisuje, inače je po struci profesorica engleskog jezika, a dobar dio života bavila se prevođenjem tekstova i organizacijom događanja poput konferencija. Razvijajući karijeru, završila je u New Yorku, gdje su cipelice spontano ušetale u njezin život i promijenile ga iz korijena. U razgovoru nam je simpatična Ana otkrila kako je bivšu karijeru zamijenila modnim dizajnom, tko su joj uzori i zašto često posjećuje Zagreb.
Ljubav prema izradi cipela javila se sasvim slučajno, kada je napravila pauzu u karijeri nakon što je dobila drugo dijete. Tada je u New Yorku radila u korporaciji IQPC i organizirala velika događanja, a kako je oduvijek voljela eksperimentirati s rukotvorinama, tako se i za vrijeme pauze zaputila u potragu za novim kreativnim projektom te naišla na tečaj izrade obuće.
„Voljela sam kćerima izrađivati modne dodatke poput rajfova i špangica, a pri odabiru outfita uvijek bih prvo izabrala cipele pa tek onda odjeću. Zbog toga, kada sam naišla na tečaj izrade obuće, odlučila sam okušati se. Nakon par tečajeva napravila sam svoje prve cipelice i prošetala u njima New Yorkom. Bila sam oduševljena time što sam uspjela napraviti nešto nosivo vlastitim rukama. Te cipelice imam i danas u ponudi. U tom sam trenutku shvatila da se ne želim vratiti poslu u korporaciji“, ispričala je Ana i dodala da su ju poduzetničke vode, iako ne predstavljaju financijski najsigurniju opciju, mamile zbog mogućnosti spajanja kreativnosti i fleksibilnosti. Naime, s poduzetništvom je dolazila određena vrsta slobode zbog koje je mogla istovremeno raditi posao koji voli i češće biti s djecom, a to su vrijednosti koje njeguje i dan danas.
Ubrzo joj se pružila prilika da prvi put javno predstavi svoje kreacije, i to na tjednu mode u New Yorku. “Nakon što sam završila tečajeve, 2015. godine kontaktirala me prijateljica koja je ujedno i dizajnerica odjeće. Pitala me želim li raditi cipele za njenu kolekciju koja će biti predstavljena na modnoj reviji, a ja sam, naravno, rekla – da”, objasnila je i dodala kako je to jedini put da je dizajnirala cipele na petu jer je inače ljubiteljica ravne obuće. Ovu suradnju ujedno ističe i kao najdražu jer je bila „katapult“ koji ju je doveo do trenutka gdje je sada. Naime, revija je prošla fenomenalno, kako kaže, sve su uspjele rasprodati, a ona je u tom trenutku shvatila da su ljudi zainteresirani za njene kreacije te se ubrzo nakon toga zaputila u Milano. Tamo je kupila sve što joj je bilo potrebno za izradu cipela, a Italija je i danas mjesto gdje bira kožu, kalupe, dezene i ostale materijale.
Nakon svih priprema, započela je s proizvodnjom cipela u Beogradu te je odmah u početku napravila 205 pari, a preostalo je jedino predstaviti ih javnosti. „Facebook je tada bio ono što je danas Instagram, pa sam tamo odlučila objaviti fotografije. Sjećam se da sam sjedila i razmišljala "ovo je trenutak istine", a zatim sam objavila fotografije, ugasila kompjuter i izašla van, toliko me trema pucala. No, nakon dva tjedna imala sam preko 15 000 pratitelja, znači doslovno je došlo do eksplozije”, rekla je i objasnila kako je tada to još uvijek bio hobi, no s vremenom je sve više počeo poprimati oblik biznisa pa se preselila u Beograd i zaposlila mali tim ljudi koji i danas sudjeluje u izradi cipela i modnih dodataka.
„Vratili smo se u Srbiju 2017. godine, poslije gotovo 15 godina života u Americi. Od tog trenutka kada sam se vratila brend je zapravo počeo poprimati oblik ovoga što je danas. Ta prva godina bila je presudna i dala mi je vjetar u leđa. Shvatila sam da imam proizvod koji bi mogao postati poznat i van područja Srbije. Osim zbog posla, preselili smo se i iz obiteljskih razloga. Suprug i ja smo zaključili da bi voljeli biti u Srbiji dok se djeca ne osamostale, no i dalje imamo američko državljanstvo i često putujemo u New York“, objasnila je dizajnerica koja inspiraciju pronalazi u svakodnevnim situacijama.
„Meni nije bilo jasno zašto cipele uvijek moraju biti crne, smeđe ili bež, zašto cipela ne može biti neke druge boje. Najviše inspiracije pronalazim u putovanjima, umjetnosti i prirodi, no mislim da je jako bitno ići kroz svijet i promatrati okolinu otvorenim umom, a ne držati pogled prikovan za pod,“ rekla je i dodala da kada je riječ o uzorima, uvijek ističe britansku dizajnericu Vivienne Westwood i japanskog dizajnera Yohjija Yamamotoa, no i brojne dizajnere iz Hrvatske i Srbije. „Tu su naravno i neki domaći dizajneri čije kreacije volim nositi. Na području Srbije to su Vesna Kracanović, Jelena Petrović koja stoji iz JP dizajna, Lovers.rs, Biljana Grgur i drugi, a od hrvatskih dizajnera istaknula bih kreacije Sanje Stojković koja stoji iza Sitolaba, ali i brend Levin Coco“, objasnila je Ana koja često dolazi u Zagreb i surađuje s hrvatskim dizajnerima.
„Kad sam se preselila natrag u Srbiju, odmah sam počela dolaziti u Zagreb na tzv. Mini Show Off. To je kolektiv dizajnera koji je ranije bio u Medulićevoj ulici, a kasnije se preselio na Krvavi most. Već šest godina dolazim u Zagreb i doslovno ga doživljavam kao drugi dom, kao da idem obitelji u posjet. Zagrepčanke su sjajne, sretna sam što sam imala priliku upoznati tako divne žene ovdje. Iznimno cijene originalnost i ručni rad, a s nekim klijenticama sam razvila i prijateljski odnos. Posjećuju me u Beogradu, dok ja čak tri do četiri puta godišnje dolazim u Zagreb na sajmove i uvijek se lijepo provedem“, rekla je i dodala da prije posjeta za Zagrepčanke uvijek pripremi neku novu kreaciju kako bi ih iznenadila.
„Što se tiče planova, oni su ogromni, kao i uvijek. Voljela bih da biznis nastavi rasti kao i dosad. Vidim da ljudi dobro reagiraju na modne dodatke poput čarapa i novčanika, pa ću se malo više posvetiti tome. Što se tiče same obuće, voljela bih napraviti mušku kolekciju i nadam se da ću to uspjeti u 2024. godini. Također, već sam započela s dječjom kolekcijom, tako da se nadam da ću ju uskoro i predstaviti. Osim toga, moj je san otvoriti mali gift shop, a možda i trgovinu na još jednoj lokaciji. O svačemu razmišljam, a nadam se da će se bar dio toga o čemu maštam i ostvariti“, objasnila je. Trenutno ima trgovinu u centru Beograda, a njezine se kreacije također mogu kupiti online preko web shopa ili društvenih mreža.