Pred Anom Despot (27), studenticom animacije na Akademiji likovnih umjetnosti, još je samo diplomski ispit, a ona oboružana talentom već počinje graditi karijeru animatorice i ilustratorice. Njezin kratki preddiplomski film "Jaje" svoju svjetsku premijeru imao je na ovogodišnjem Pula film festivalu i oduševio publiku, a ovih dana predstavila se kao ilustratorica slikovnice "Luka voli izmišljati" iz pera dječje književnice Sanje Pilić.
Ana Despot kći je naših poznatih glumaca Anje Šovagović Despot i Dragana Despota, no kao niti njezin mlađi brat Josip, ni ona nije krenula stopama svojih roditelja. Svoju obitelj najradije koristi kao modele koji su joj poslužili i za vježbanje za prijemni ispit na ALU, a prije upisa na animaciju, ova vrijedna i pametna djevojka diplomirala je francuski jezik i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iako joj je crtanje ljubav od malih nogu.
To najbolje znaju njezini roditelji jer joj je često umjesto papira ili slikarskog platna, najdraža podloga za crtanje bio neki od zidova u njihovom domu ili vikendici na moru.
Kako je došlo do suradnje s književnicom Sanjom Pilić?
Urednik Zoran Maljković dao mi je kao vježbu da pokušam ilustrirati novi Sanjin tekst. U početku nismo ni planirali objaviti slikovnicu, no vrlo smo se brzo predomislili. Priča je bila topla i poučna, a ja sam se ilustracijama potrudila prenijeti tu atmosferu u svoje crteže. Velika mi je čast što je prva slikovnica koju sam ilustrirala upravo od Sanje Pilić, jer sam uz njene knjige odrastala i jer je ona uvijek na neki način bila prisutna u mome životu.
Je li vam bilo teško osmisliti lik dječaka Luke?
Pa zapravo i nije. Odmah mi je kao inspiracija pao na pamet moj brat Josip, koji danas, doduše, ima već 21 godinu i vrlo je ozbiljan i odgovoran mladi čovjek. Ali kada sam pročitala tekst, sjetila sam se njega s 10, 12 godina te po njemu osmislila lik Luke.
Kada ste počeli crtati?
Toliko davno da se više ni ne sjećam. Znam da je najčešći odgovor na ovakvo pitanje, 'crtam otkad znam za sebe', ali doista jest tako. Ljubav prema crtanju od malena se provlači kroz moj život. Iako sam prvo diplomirala francuski jezik i anglistiku na Filozofskom fakultetu, nešto me i dalje vuklo prema umjetnosti. S 23 godine odlučila sam upisati Akademiju likovnih umjetnosti i to mi je bila najbolja odluka u životu.
Čitajte i:Anja Šovagović i Dragan Despot slave zbog kćerinog uspjeha kakvim se ne može svatko pohvaliti
Koja vam je kao maloj bila najdraža slikovnica?
Kao mala sam obožavala Ivanu Brlić Mažuranić i njezine "Priče iz davnine" s ilustracijama Cvijete Job, "Ježevu kućicu" Branka Ćopića s ilustracijama Vilka Glihe Selana, knjige Sanje Pilić i Sanje Polak te sve slikovnice Stanislava Marijanovića.
Prolistate li i danas slikovnice?
Apsolutno. Slikovnice me beskrajno inspiriraju. Među njima se može pronaći toliko raznovrsnih likovnih stilova, ilustracija i priča, pogotovo u današnje vrijem. Osim toga, volim njegovati svoju djetinju stranu, pa u slikovnicama i dalje uživam kao i dok sam bila mala.
Koji vam je bio najdraži crtani film?
Osim Disneyevih klasika, obožavala sam i klasike Zagrebačke škole crtanog filma, kao što su "Čudesna šuma", "Čarobnjakov šešir" i "Čudnovate zgode šegrta Hlapića".
Čiju vrstu animacije volite?
Najdraži animator mi je nizozemski umjetnik Michael Dudok de Vit. Njegova je animacija toliko poetična, fluidna i atmosferska, a priče su mu ganutljive i duboke. Nevjerojatno je koliko emocija može prenijeti preko medija animiranog filma i to je nešto na čemu mu se beskrajno divim.
Pratite li produkciju domaćeg crtanog filma?
Naravno, volim ići na festivale animiranog i igranog filma, uživati u radovima kolega i istraživati što se novoga stvara svake godine. I moj prvi film "Jaje" prikazan je na nekoliko festivala, hrvatskih i stranih, a premijeru je doživio ove godine na Pula film festivalu.
Portretirali ste mnoge poznate osobe. Tko po vama ima najzanimljivije lice?
Naravno da tu moram biti subjektivna i reći da mi je najzanimljivije lice mog djeda Fabijana Šovagovića. No budući da sam u suradnji s producentom Franom Prižmićem za njegov dokumentarni serijal 'Velikani hrvatskog glumišta' imala priliku portretirati mnogo velikih hrvatskih glumaca i glumica, moram reći da svatko od njih ima nešto što ga čini specifičnim i zanimljivim.
Što vas najčešće inspirira da krenete crtati?
Budući da mi je crtanje struka i posao, rijetko se uopće stignem oslanjati na trenutke inspiracije, no inspirirati me može bilo što. Neprestano fotografiram potpuno nasumične stvari, ponekad mi je čak neugodno kad primjerice zastanem u Ikei i fotografiram neki stolić ili figuricu, jer nikad se ne zna kako bi to mogla ukomponirati u neku ilustraciju. No najviše me inspiriraju bajkovite i mitološke priče, filmovi ili video igre, nešto što ne postoji u pravome životu, a što ja mogu oživjeti putem olovke ili kista.
Koliko puta su vam pozirali mama, tata i brat?
I više puta nego što su svjesni. Često sam ih koristila kao modele dok sam se pripremala za prijemni ispit na Akademiju, ali i danas tu i tamo potražim neke stare fotografije kako bih prenijela njihov karakter na papir. Osim što mi je brat Josip poslužio kao inspiracija za lik Luke u slikovnici, za lik Lukine bake inspirirala sam se svojom bakom Majom i njezinom vrckavom, duhovitom i toplom osobnošću.
Je li vam draže crtanje olovkom ili kompjuterska animacija?
Volim obje tehnike iako svaka ima svoje vrline i mane. Kompjutersko crtanje je praktičnije i nudi puno više mogućnosti, pa čak i taj neki tradicionalni šarm. No ponekad mi nudi i previše slobode koja me na kraju ograničava jer ne znam od kuda početi. A u korištenju olovke ili kista na papiru ima nešto neprocjenjivo - manjak prostora za brisanje grešaka i veća prilika za implementiranje svih oblika vlastite nesavršenosti.
Na čemu trenutno radite?
Na svom diplomskom animiranom filmu. Jako sam uzbuđena jer sam odlučila adaptirati 'Šumu Striborovu' Ivane Brlić Mažuranić. Radi se o kratkometražnom animiranom filmu u kojem će se kao pripovjedač pojaviti moj otac Dragan Despot. Ovaj mi projekt mnogo znači jer sam kao mala obožavala ovu priču i neobično mi je što po njoj do sada nitko nije napravio animirani film. Nadam se da ću kao prva koje će to pokušati, uspjeti prenijeti svu bajkovitost i mističnost koje krase ovo bezvremensko djelo.
Gdje se vidite nakon završenog fakulteta?
Voljela bih se nastaviti baviti ilustriranjem slikovnica i knjiga, zanima me režija i stvaranje autorskih animiranih filmova, rad u animacijskom studiju, a izuzetno me privlače video igre. Umjetnost u svakom od ovih oblika moja je istinska strast i uzbuđena sam vidjeti što me sve čeka nakon Akademije.