Alen Bičević dolazi iz Malog Lošinja, a pjevanjem se bavi od sedme godine. Završio je glazbenu školu i školu pjevanja u Rijeci te diplomirao menadžment na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji. Prije devet godina, točnije 2015., sudjelovao je u showu "The Voice Hrvatska", gdje je pod mentorstvom Tonyja Cetinskog ostvario značajan uspjeh doguravši do polufinala. Nakon showa preselio se u Zagreb i pridružio grupi Joy s kojom posljednjih osam godina intenzivno nastupa na svadbama i privatnim zabavama. Ove godine osvojio je srca publike, ali i žirija u novoj sezoni showa "Tvoje lice zvuči poznato" u kojoj čvrsto drži prvo mjesto na bodovnoj tablici te nas beskrajno zabavlja svakom novom transformacijom.
Gdje je Alen od kada smo ga zadnji put gledali na malim ekranima u showu "The Voice"? Kako pamtiš to iskustvo?
- Od sudjelovanja u "The Voiceu" Alen je bio većinom u teretani - da se ne zavaravamo. Ogledalo je jedan objekt koji ne možeš izbjeći, pogotovo kada trenutak slave na televiziji malo lupi u glavu. (smijeh) Većinom sam zaista radio na sebi, fizički, psihički, na svom glasu te sam radio na svom "zanatu" - ajmo to tako reći. Iskustvo s bendom me promijenilo, očeličilo i pokazalo mi što sve mogu kada netko zasuče rukave i primi se posla. Mislim da sam na dobrom putu da količinom svirki ove godine prestignem Maju Šuput. Kad sam ušao u show, imao sam samo 22 godine, to je bila tek prva sezona i svi smo redom bili zaneseni. Sada razumijem mlađu generaciju koja dođe u takav format puna elana pa s vremenom shvati da ipak iza svih šljokica stoji strašno puno rada. I to je najveća lekcija.
TLZP je neka potpuno drugačija priča, imam osjećaj da se u studiju snalaziš kao da nikada nisi napustio televizijsku pozornicu. Kakvi su ti dosadašnji dojmovi o showu?
- Imitacijske sposobnosti mislim da ili imaš ili nemaš. Ja ih očito imam. Ali, nisam siguran bih li ih bio svjestan da nisam zadnjih sedam godina radio na svom vokalu i neumorno svirao po 80 svadbi godišnje... Koliko se god sve to čini kao čista zabava, ovo je vrlo zahtjevan show u koji teško da možeš doći ako ne znaš što sve tvoje tijelo i tvoj glas mogu dati. Iza izvedbe stoji 100 vrijednih ruku, ali sve se na kraju svodi na tvoju izvedbu i zato je bitno biti jako fokusiran i spreman na rad s ljudima. Sve je to malo lakše ako si određene stvari putem prošao, stekao neko iskustvo u ovom poslu i, da se ponovim, naučio što znači rudariti.
Koja ti je najdraža transformacija do sada?
- Nakon prve emisije javio mi se Tony Cetinski s predivnim dojmovima, isto tako i Mate Bulić nakon druge epizode, a pohvalila me i Gabi Novak. Predivan je to osjećaj. Stvarno si predan toj pripremi da ih sve utjeloviš dostojanstveno pa mi je drago da su zadovoljni. Ipak, najviše me zabavila transformacija u Aleksandru Prijović. Šteta što se nije javila, mogli smo odraditi još jednu Arenu.
Je li postojao neki trenutak koji je bio potpuno izvan tvoje zone komfora?
- Britney Spears je bila prva koreografski zahtjevna transformacija, ali zahvaljujući Heleni Janjušević saznao sam da i to mogu. Potrebni su i jaki mentori da ti pokažu što sve imaš u sebi čak i kada to ne očekuješ. Bila je stroga, ali pravedna i postigla ovo što jest. Svaka joj čast. (smijeh) I stvarno sam zadovoljan tim nastupom. Mislim da će od sada na svadbama biti više koreografija i perika.
Mario Petreković javno je pohvalio tvoju transformaciju u Gabi Novak. Koliko ti znači priznanje kandidata koji je i sam obilježio nekoliko sezona showa svojim jedinstvenim nastupima?
- Mario je definitivno kralj i ikona ovog showa. Njegove transformacije iz prve sezone prepričavat će se zauvijek i mislim da je teško da će takvo što ikada više ponoviti - čovjek je kategorija za sebe. Nikada neću zaboraviti kada sam ga prvi put gledao na TLZP pozornici i divio se njegovoj sposobnosti transformacije i imitacije. A sve je djelovalo njemu toliko prirodno, kao da to radi svaki dan. Bilo je predivno pročitati takvo priznanje, baš sam bio sretan. A i velika je to stvar danas, kada te netko samoinicijativno javno pohvali, i to ne ispod neke tvoje objave već takvim jednim malim oltarom na svojem profilu. Po tome se puno može zaključiti o ljudima, a najviše vidim da je Mario zbog toga potpuno oslobođen ega i to mu je, siguran sam, samo jedna od vrlina.
Kakvi su odnosi među kandidatima?
- Međusobno se bodrimo, savjetujemo i podržavamo. Ne stižemo se nažalost puno družiti jer svatko ima svoje termine pripreme, svog posla i svoje muke s likom koji mu taj tjedan stoji kao izazov. Što se tiče povezanosti, uvjeren sam da mi je ToMa brat u nekom paralelnom svemiru. Imamo isti smisao za humor, vrlo sličnu radnu etiku, zaista mi je prijatelj, ali i najveći kritičar - zbog čega ga još više cijenim. Nakon showa sigurno ćemo ostati prijatelji, a jedva čekam da navijam dalje za njega kroz njegovu karijeru i rad. Zaista je radnik, talent te ima u sebi sve što je potrebno da ide dalje u još boljem smjeru. Želim mu najiskrenije svu sreću i uspjeh te se veselim i nakon showa pratiti njegov put.
Koliko već traje suradnja s grupom Joy? Postoji li sada možda neka vizija solo karijere?
- Osam godina suradnje je iza nas. Lijepo mi je s njima, bodre me, velika su mi podrška, i privatno i poslovno. Našlo se, kako mi kažemo, sedam dijagnoza koje su se savršeno poklopile. Imamo odličan odnos, uhodani smo, bukirani smo cijelu ovu godinu i polovicu iduće - zaista nemam ambiciju prekinuti nešto toliko zdravo i produktivno. Da si mi ovo pitanje postavila prije 5-6 godina, možda bih drugačije razmišljao. Kako vrijeme prolazi, tako se ti neki dječački snovi odsanjaju. I ostaje ti samo rad, a u radu je spas. Ova skupina ljudi u ovom mi je trenutku zaista najbolje što mi se na ovom putu dogodilo i volio bih s njima nastaviti ovu avanturu.
S obzirom na završeni fakultet, jesu li postojale neke druge ambicije u mlađim danima? Da Alen nije pjevač, bio bi...?
- Mislim da je fakultet bio samo produžetak ludog djetinjstva kojeg se uvijek rado sjetim. (smijeh) Ali glazba je nešto što je jednostavno u tebi i bez nje ne bih mogao. Kažu da su najanksiozniji kreativni ljudi koji tu kreativnost ne izražavaju. Možda mogu sjesti u ured i nešto tipkati, ali koliko ću u tome uživati i koliko bi to moglo trajati… ne bih se kladio u samoga sebe. Pozornica i bend su moj dom i vjerujem da će tako i ostati.
Koliko ti nedostaje rodni Lošinj? Posjećuješ li često svoj otok i poželiš li se nekada vratiti u taj ritam života?
- Svaki put kad pomislim da mi fali, odem doma na dva tjedna i uvjerim se da sam se prevario. (smijeh) S mojim odlaskom puno se toga doma promijenilo, nisu više dolje ni ljudi s kojima sam se nekada družio, svima su se s vremenom promijenili prioriteti i način života. A i volio bih iskoristiti mladost kako treba, raditi punim kapacitetom, pa će biti vremena za odmor na otoku. Fali mi, naravno, moja obitelj i čujemo se svaki dan, jako smo vezani, ali zato nam je svaki susret ispunjen kvalitetnim druženjem. Definitivno bih se jednoga dana volio vratiti na more, vjerojatno pod stare dane kada će mi taj mir više odgovarati.
S obzirom na to da si i dalje na vrhu bodovne ljestvice, koliko bi ti značila pobjeda u ovoj sezoni?
- Može svatko od nas reći što god hoće, ali svi mi osjetimo natjecateljski duh u ovom projektu. Na kraju dana svatko želi dati sve od sebe i naravno da ti imponira kada je tvoj trud nagrađen i priznat, u ovom slučaju bodovanjem. Show je humanitarnog karaktera, nema nikakvog ispadanja i svi smo na ovom putu do finalne epizode, što je fantastično. Ali lagao bih kad bih rekao da nije lijepo vidjeti svoje ime na vrhu poretka. Vidjet ćemo hoće li se tamo održati i do samoga kraja. Najvažnije je da se svi i dalje dobro zabavljamo.