Glazbenica Barbara Munjas na pozornicu Dore stiže s pjesmom "Nepobjediva". Kako je tekao njezin glazbeni put, zbog čega je dugo godina "izbjegavala" Doru, tko stoji iza njezinih ekstravagantnih kombinacija, ali i kako odgaja kći Jolandu Barbara je otkrila u intervjuu za portal Gloria.hr.
Glazbenica Barbara Munjas karijeru je započela u legendarnim Gustafima, a uskoro će po treći put okušati svoju sreću na Dori, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije. Pjevačica na pozornicu stiže s pjesmom "Nepobjediva" koja govori o slobodi koju osjećamo kada živimo pravu ljubav. Kako je tekao njezin glazbeni put, zbog čega je dugo godina "izbjegavala" Doru, tko stoji iza njezinih ekstravagantnih kombinacija, ali i kako odgaja kći Jolandu Barbara je otkrila u intervjuu za portal Gloria.hr.
O čemu govori pjesma Nepobjediva s kojom ćete se predstaviti na Dori?
"Nepobjediva" je pjesma koja govori o slobodi koju osjećamo kada je prava, čista ljubav u pitanju, kada u odnosu nema mentalnih igrica i sličnih momenata. To je zapravo vrlo rijetko, a opet ostvarivo. Ljubav od koje se raste, koja potiče i podržava sve ono što u suštini osoba je. Ukratko, jedna lijepa priča. To je ujedno i pjesma koja najavljuje izlazak albuma koji nastaje u suradnji s nekim novim ljudima. Sve aranžmane potpisuje Zoran Majstorović, a osim njega na albumu sviraju i fantastični Camilla Collet, Paolo Jus i Giorgio Giacobbi. Jedva čekam da album ugleda svjetlo dana.
Ovo će vam biti treći nastup na Dori, volite li to natjecanje?
Pa zapravo sam dugo vremena izbjegavala to natjecanje, lani sam se odlučila prijaviti i malo zakoračiti na taj teren. Moram priznati da sam ostala iznenađena koliko se sve promijenilo od mog prvog nastupa 2007. godine. Svidjela mi se količina dobre energije, zajedništva i neopterećenosti koja vlada, bilo mi je zaista divno, ako ćemo izuzeti iskustvo opekline drugog stupnja na dan generalke. Ove sam se godine odlučila na Doru da sve to ponovimo bez ozljede, s više iskustva, da se ponovo malo družimo i povezujemo s drugim krasnim ljudima koji će se naći u tom svijetu tih tjedan dana.
Prvi put ste nastupali s pop pjesmom, pa ste odlučili promijeniti glazbeni smjer, zbog čega?
Život je konstantna promjena. 2007. nisam nastupala sa svojom pjesmom, tada još nisam kročila u autorske vode. Kada nešto napravim i postignem cilj koji je bio zacrtan u glavi, jednostavno krenem dalje i prirodno mi je promijeniti smjer, istraživati neka nova prostranstva. Ne volim dugo biti u ustaljenim vodama, glazba koju stvaram mi mora donositi ushit, moram u trenutku rezonirati s njom, ne mogu se držati neke stare slike samo zbog toga što su se ljudi navikli na tu verziju mene.
Je li vam san nastupati na Euroviziji?
Pa neću reći da mi je to san, ali da bi bilo uzbudljivo to je sigurno, da bih se tome veselila - bih.
Kako je izgledao vaš glazbeni i životni put?
Zaista sam napravila krug oko svijeta u nekom prenesenom značenju. Oduvijek me zanimala glazba, no u taj sam svijet u nekom profesionalnom smislu kročila sa 16 godina. S 18 sam nastupila na Dori po prvi puta, a nedugo nakon tog nastupa dobila sam poziv da uđem u Gustafe gdje sam se zadržala šest godina. Gustafi su mi bili velika škola, tu sam naučila mnogo toga. Svirati, slušati glazbu na drukčiji način, biti dio benda, otkrila sam put kojim se trebam kretati. Možda sam se malo predugo zadržala, no volim misliti i vjerovati kako se sve stvari dogode u pravom trenutku pa sam tako 2013. s nekolicinom kolega i prijatelja osnovala svoj bend Barbari gdje sam se upustila u autorsku glazbu i stvaranje vlastitih pjesama i priča. Bila je to dobra podloga za moju solo avanturu koja je započela 2017. godine. Uvijek sam uz sebe više manje imala iste ljude i zajedno smo se veselili i stvarali. Prošle godine sam izdala svoj prvi solo album “Right place & right time”. Taj je album bio nominiran za tri Rock&off nagrade, te za Porina u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe. Uz sve to sam 2020. postala majka i zapravo moram reći da me je to malo uozbiljilo u mom pristupu glazbi i radu. Nisam više imala vremena na bacanje i nisam si mogla priuštiti beskrajne probe uz zabavu i druženja. Svaki slobodan trenutak je postao trenutak u kojem ću razmišljati o svom napretku i stvarati ono što volim i osjećam. Sada sam u nekoj novoj glazbenoj etapi, spremam album na hrvatskom koji će izaći na proljeće iduće godine.
Osim glazbe primijetila sam da vam je jako bitan i styling, od kada gajite ljubav prema modi?
To je nešto što mi je bitno oduvijek. Od rođenja sam okružena ženama koje su puno pažnje na jedan vrlo ležeran i neopterećen način pridavale modi i modnim kombinacijama. To je u njih prirodno usađeno pa se tako valjda prenijelo i na mene. I mama i tete i none, uvijek su imale neke fora kombinacije. Sviđa mi se kako s odjevnim kombinacijama možemo iznijeti svoje emocije, pokazati stav, otkriti puno o karakteru.
Njegujete pomalo ekstravagantan stil. Imate li pomoć ili sami osmišljavate izdanja za nastupe ?
Pa uglavnom sama osmišljavam kombinacije, u nekoliko sam navrata tražila potvrdu nekih ljudi kojima vjerujem i za koje znam da razumiju moj stil. Volim nekonvencionalne odjevne predmete ili neobične detalje koje uklopim u ostatak, ali najvažnije od svega mi je da se u tome dobro osjećam i da to što na sebi nosim zaista ispoljava ono nešto moje. Znala sam nositi neke odjevne predmete AnimaM brenda čiji sam kombinezon nosila na Dori. Kada je odjevni predmet ujedno i art kreacija to je vrhunac.
Kroz vašu glazbu, često se ističe i vaša osobnost. Kako pronalazite inspiraciju za tekstove i koje teme su vam najbliže?
Najčešće se bavim temama koje mi se u zadnje vrijeme vrte u životu, uvijek je tu nešto što me na neki način fascinira. Bilo je faza kada sam bila opčinjena smrću i onime što se dešava nakon smrti, ljubav je naravno nepresušni izvor, kao i međuljudski odnosi, emocije. Ljudska psiha je fascinantna. No, nije to jedino gdje pronalazim inspiraciju. Inspiracija je doslovno svuda. Jako volim boraviti u prirodi, mislim da bih bez toga bila nesposobna razmišljati normalno.
Kako izgleda vaš proces stvaranja glazbe?
Snimam i zapisujem stihove, razmišljanja i teme s kojim bih se trebala pozabaviti. Kada se osjećam inspirirano da napravim nešto konkretno onda izvadim nešto iz svoje riznice i krenem na posao. Meni je to jedan jako zabavan proces kojeg obožavam. Ponekad nastane sve zajedno u trenutku, ponekad izvučem neki stih ili misao koju uglazbim i sve ostalo napravim oko nje, a ponekad na melodiju i njenu atmosferu naknadno napravim priču ili nađem odgovarajuću u riznici, zaista nema pravila ali bitno mi je da u mojoj glavi sve paše jedno s drugim i da sve ima smisla. Nakon što sam definitivno zadovoljna sa suštinom i vibrom pjesme onda to ide dalje u prave ruke da dođe do one završne slike.
Koji su bili vaši prvi koraci u glazbenoj industriji?
Pa mislim da je moj prvi ozbiljniji korak u “industriju” bila Dora 2007. A pozornica je nešto što mi je poznato od malih nogu, konkretnije od 4. godine.
Koje pjesme ili albumi imaju poseban značaj za vas i zašto?
Imala sam razne faze i iz svake je ostalo nešto što mi je najdraže. Mnoge stvari više ne slušam ali to je ono čemu ću se uvijek rado vratiti. Kao mala sam jako voljela SOAD, Blink 182, Offspring, No Doubt, kasnije sam se prebacila na house i lounge glazbu, nešto jazza. Moja vječna inspiracija i žena kojoj se naprosto divim je PJ Harvey, ona je umjetnica u svakom smislu riječi. Glazbenica koja utjelovljuje mnoga lica i priče, žena koja može postati sve što poželi, kameleon. To je žena koja se ne boji promjene već ju ganja i njeguje. Njezina čitava diskografija je ostavila snažan utisak na mene.
Što privatno slušate?
PJ Harvey, a u posljednje sam vrijeme dosta na playlistama new jazza, afrobeata… bitno je da gruva i da me muva. Volim glazbu koja potiče na ples ili da barem poželim plesati kada je čujem. U svakom slučaju glazba mi nije nešto što slušam pozadinski, predajem se u slušanje potpuno!
Kako biste opisali svoj glazbeni stil?
Sve ovisi u kojoj sam fazi. Do sad sam radila tako da sam svaku pjesmu radila i stavljala u mood koji sam osjećala te bih je u tom smjeru i razvijala pa su tako na albumu bila mnoga raspoloženja, a i nastajao je dugo godina. Album koji slijedi će biti nekako povezaniji i definitivno drukčiji od albuma “Right place & right time”. Teško je definirati samoga sebe, ali ako nekako mogu generalizirati rekla bih da je moj glazbeni stil alternativa.
Koje su vam najdraže uspomene ili najznačajniji trenuci u karijeri do sada?
S Gustafima smo jedne godine svirali kao predgrupa Manu Chau u Areni u Puli, to je bilo nadnaravno iskustvo. S Gustafima imam još jednu super uspomenu, a to je nastup na Exitu u Novom Sadu, počeli smo pred 10 osoba, a završili pred hordom ljudi iznad koje se dignuo oblak prašine koliko su svi plesali i skakali. S Barbarima u Mariboru sam imala slično iskustvo ali u manjem omjeru jer smo nastupali u klubu, pamtim taj nastup kao jedan od dražih.
Kako se nosite s pritiscima i očekivanjima u glazbenoj industriji?
Što sam starija sve manje marim za tuđa očekivanja i fokusiram se na ono što ja želim reći i napraviti. No bila sam tamo, u svijetu očekivanja, ne bih preporučila nikome, nije zdravo.
Koju poruku ili emocije želite prenijeti kroz vašu glazbu?
Volim kroz svoja iskustva ponuditi neke pozitivne emocije ili moguća rješenja neke problematike. Po prirodi sam optimista i nikad ne vjerujem da će biti loše, sve se uvijek može okrenuti u pravom smjeru.
Kako pronalazite balans između privatnog života i karijere?
Sve je to jedno, malo kuham pa upalim pojačalo i sviram, pa odem s kćeri u šetnju, pa se nađem s prijateljicama, pa idem malo pisati i stvarati, pa počistim kuću, odem na probu, svirku. Kada čitav život živiš tako jednostavno ti to postane normalno i ne znaš za drukčije. Balans se sam nametne.
Jeste li zaljubljeni?
O da, zaljubljena sam. Zaljubljena u život.
Kako odgajate kćer Jolandu?
Stroga sam i kada treba zauzmem stav, ali s druge strane dopuštam joj da sama bira i da osjeti da svojim odabirima kreira svoj dan i na kraju krajeva život. Djeci treba vođa, treba ih usmjeravati i poticati, prepoznati njihove slabosti i vrline te im pomoći da pronađu ono što će ih u životu ispunjavati i činiti sretnima. Ono što mi je vrlo bitno je empatija, mislim da je to ono nešto najbitnije čemu trebamo učiti djecu od malih nogu. Nas dvije puno vremena provodimo zajedno jer sam ja uglavnom kući. Znam da zna i osjeti da sam tu za nju što god treba, da ju podržavam i da se može osloniti na mene u svakom trenutku.
Koliko vas je majčinstvo promijenilo i što vam je donijelo?
Vratila sam se u djetinjstvo i ponovo se počela igrati i glupirati te uživati u tome, a s druge sam strane postala puno ozbiljnija i počela shvaćati koliko je svaki trenutak u životu dragocjen. A da ne pričam o spoznaji majčinske ljubavi. Majčinstvo mi je donijelo potpuno novi pogled na svijet. Iskreno, mislila sam da ću biti sva uplašena i u vječitom strahu za svoje dijete, ali iznenadila sam samu sebe koliko sam opuštena.
Kakva je Jolanda, voli li i ona glazbu?
Jolanda je jako vesela i živahna. Voli život, glazbu, ples, vodu, more, životinje, ljude, igru. Nevjerojatno je društvena i koliko god je mala puno me toga naučila svojim reakcijama u određenim situacijama.
Što vas opušta, kako punite baterije?
Ljeti more, zimi priroda, šuma, vatra, glazba, društva. U proljeće ćete me naći u šparogama.
Je li vam ikada bude žao što se ne bavite komercijalnijom glazbom?
Nije mi žao jer radim ono što volim, radim svoju glazbu i iznosim ono što osjećam. Komercijalna glazba bi mi donijela neke druge benefite ali pitanje za kraj dana je “što je ono što me čini sretnom?”.
Biste li mogli pjevati narodnjake?
Mogla bih, kao što bi mogla i neki drugi žanr, ali to nije moja šalica čaja, ne bih željela tamo.