Iako je katalonska prijestolnica među turistički najpopularnijim gradovima Europe, glazbenik Sandi Cenov i njegova obitelj uspjeli su pronaći manje razvikana mjesta, koja su ih oduševila vibrantnošću i ‘friendly’ atmosferom.
Obišao sam cijeli svijet, no tek sam nedavno prvi put bio u Barceloni. Trebao sam ići prije točno dvadeset godina, kad je ondje bila proslava 100. godišnjice Harley-Davidsona i koncert Stonesa, ali nije mi stigao motor koji sam kupio pa je putovanje propalo. Obećao sam samom sebi da će kad-tad pasti ta Barcelona i, evo, pala je. Nisam, doduše, išao s bajkerima na motoru, već sa suprugom i djecom direktnim letom za Zagreba, što je trajalo oko dva sata. Za tih šest dana unajmili smo dvoetažni stan i krenuli u istraživanje.
Ne volimo gužve, jer onda destinaciju ne možemo doživjeti na autentičan način, ali ipak smo morali vidjeti ključne znamenitosti glavnog grada španjolske pokrajine Katalonije. Među njima je svakako Gaudijeva Sagrada Familia (bazilika Svete obitelji), koju smo razgledavali oko dva sata. Uistinu je prekrasna, no gužve su nesnosne pa bih svima preporučio da kartu, koja stoji oko 30 eura, rezerviraju online.
Umjetnička četvrt
U potrazi za četvrtima izvan utabanih turističkih staza otkrili smo El Raval. Blizu je glavne ulice La Ramble, no nije takva cirkulacija ljudi. Ima totalno umjetnički štih i prepun je second hand i vintage dućana, galerija i murala te šarmantnih kafića, barova i restorana. U jednom od njih, Fat Schmuck, pojeli smo odličan nachos i pili španjolski pjenušac Cavu. U Barceloni sigurno nećete ostati gladni.
U ponudi su i tradicionalna i internacionalna jela, a sviđa mi se što se u skoro svakom baru nešto može gricnuti. I što sve jako dugo radi pa je navečer vrlo živo. Cijene nisu pretjerane, možda malo više nego kod nas. Budući da u Barceloni ima mnogo turista, ima i mnogo džepara. No, gdje god smo bili, nigdje nismo osjećali nelagodu. Svi su kvartovi djelovali totalno “friendly”. Vjerojatno zbog ljudi koji su uvijek nasmijani, opušteni, pristojni i susretljivi. Baš imaju tu neku mediteransku toplinu. Netipično za Španjolce, mnogi govore engleski. A da i nije tako, ne bi bilo problema sa sporazumijevanjem jer naša kći Zara uči španjolski.
Lisinski ‘na steroidima’
Supruga Ilina i kći vole umjetnost pa su posjetile muzej posvećen slavnom španjolskom umjetniku Joanu Mirou, za koji su kartu također kupile unaprijed. Muzej se nalazi na brdu Montjuic, idealnom za bijeg od gradskih gužvi. Oduševila ih je i Palau de la Musica Catalana, modernistička koncertna dvorana poznata po živopisnim stupovima i prirodnom svjetlu, po čemu je svjetski raritet. Ilina u šali kaže da je ta dvorana kao “Lisinski na steroidima”.
Sin Mikula i ja pak imamo novu zanimaciju - tražimo kvartove sa zanimljivim automobilima. U Barceloni ih nismo našli, ali smo se izguštali na trkaćoj stazu Circuit de Barcelona-Catalunya, gdje se održavaju i utrke Formule 1. Upravo se održavalo finale Svjetskog automobilističkog prvenstva pa smo uživali u tom spektaklu s Lamborghinijima, Ferrarijima, Porscheima, McLarenima... Pritom ulaznica uopće nije bila skupa - 20 eura za dva dana. I to za najbolja mjesta.
Kaubojske čizme
Oduševile su me i trgovine s rabljenim instrumentima i gramofonskim pločama, koje su mi najdraži suvenir, a posebno dućan Sendra Boots. Riječ je o španjolskom brendu kaubojskih čizama, najpoznatijima u Europi i među najboljima na svijetu. Imam jedne iz davnih vremena, a viđao sam ih i na bajkerskim susretima, čak i u Daytoni na Floridi. Izbor u dućanu u Barceloni bio je takav da ti se zavrti u glavi. Ako su od krokodilske kože, cijena im se penje do 2000 eura, a nose se cijeli život. Ovaj put ih nisam kupio, ali jesam metalne nastavke na vrhu.
U Barceloni još svakako treba vidjeti i Gotičku četvrt, plažu u La Barceloneti, park Ciutadellu... I, konačno, među neturističkim četvrtima svakako bih izdvojio El Poblenou, nekadašnju napuštenu industrijsku zonu koja je revitalizirana i sada je omiljeno okupljalište mladih kreativaca. Ondje je i umjetnički centar La Escocesa, gdje se organiziraju razne izložbe, radionice, predstave...
Najljepša zemlja na svijetu
Inače smo supruga i ja zaluđeni i španjolskim filmovima i serijalima. Genijalni su i imamo dojam da bi se radnja mogla događati i u nekom našem gradu. Jedna od posljednjih serija koja nas je oduševila je “Put na vrh”. Za nas je vrh bilo i putovanje u Barcelonu, mada smo uvijek sretni kad dođemo kući. Smatram da živimo u najljepšoj zemlji na svijetu, a proputovao sam mnogo država. Supruga i ja si jednom godišnje priuštimo neko putovanje - obično na motoru - no rado negdje odemo i kao obitelj. Smatramo da je obrazovanje kroz putovanje nevjerojatno korisna stvar za Zaru i Mikulu. Svaka čast knjigama i dokumentarcima, ali najbolje se nauči na licu mjesta. Naša djeca tako šire vidike i prihvaćaju različitosti.
