Svaki put kad sam planirala posjetiti Sarajevo i moju prijateljicu Tamaru Trgovčević u zadnji trenutak odlučile bismo da ćemo se ipak naći u našem omiljenom Beogradu, ili da ćemo radije otputovati u neki europski grad koji obje nismo posjetile. No, prošlog vikenda i to se promijenilo nakon nekoliko godina odugovlačenja. Prekretnica je bio intervju s jednim pilotom koji mi je toliko nahvalio Sarajevo da sam istog trenutka nazvala Tamaru i dogovorila vikend izlet u glavni grad Bosne i Hercegovine. Prvotni plan je bio ići avionom jer Croatia Airlines svakodnevno, tijekom cijele godine, prometuje na relaciji Zagreb-Sarajevo, no ipak sam se na kraju uputila automobilom. Krenula sam u petak ujutro i budući da na granici nije bilo gužve u Sarajevo sam stigla za pet sati ugodne vožnje. Putem me pratila rijeka Bosna, na radiju sam upalila Kemala Montena, a grijalo me toplih 18 stupnjeva iako je ožujak.
Imala sam sreće jer najavljivali su kišu tijekom cijelog vikenda. Kako nisam stigla doma oprati kosu, prva postaja bio je Tamarin omiljeni frizerski salon u samom centru grada u kojem je frizura 20 km, odnosno 10 eura. Cijene koje su u centru Zagreba, nažalost, stvar prošlosti. Proljeće u Sarajevu je vrijeme kada se gužve smanjuju jer svake godine sve ranije završava skijaška sezona na Jahorini, Bjelašnici i obližnjim planinama pa možete istražiti grad u miru.
Tamara i ja razgledavanje smo započele kod "Inat kuće" koja se nalazi na samoj obali rijeke Miljacke, a dobila je taj naziv jer je navodno vlasnik nije želio prodati austro-ugarskoj vlasti koja je na tom mjestu željela izgraditi Gradsku vijećnicu. Na kraju je pristao tek na to da se kuća preseli ciglu po ciglu na drugu obalu rijeke. Danas je "Inat kuća" tradicionalni bosanski restoran u kojem će vas dočekati natpis: "Bila sam na onoj strani, ali pređoh vamo iz inata." A čim prijeđete cestu već ste na Baščaršiji na kojoj će vas dočekati najpoznatiji simbol Sarajeva - Sebilj što na arapskom znači "zgrada na putu u kojoj ima vode".
Malene, šarmantne uličice pune su slatkih kafića, restorana, baklava, tradicionalnih pribora za čaj, nadaleko poznatih ćevapa, džamija, a srce Sarajeva krije i bezistan - šareni bazar na kojem možete naći puno zlatarskih radnji i kopije obuće, odjeće i modnih dodataka poput Gucci torbica, Chanel cipela, Bottega Veneta čizmi - raj za sve trendseterice, a možete se i cjenkati jer cijene se kreću od 100 pa i do 800 eura za dobru kopiju. Šoping u Gazi-husrev begovu bezistanu smo preskočile, a čim smo ogladnjele od šetnje Tamara je predložila da ćevape pojedemo kod Želje, u njezinoj omiljenoj ćevabdžinici. Iako je bila velika gužva ćevapi su stigli za nekoliko minuta, Sarajlije ih jedu najčešće uz jogurt ili kiselo mlijeko, a osim Želje neke od najpoznatijih su Petica i Hodžić koje su u istoj ulici. Nakon što se dobro najedete vrijeme je za kavu iz fildžana.
Razgledavanje smo nastavile u središtu islamske zajednice Sarajeva, Gazi Husrev-begovoj džamiji koju je 1532. godine izgradio Mimar Sinan. To je prva džamija u svijetu koja je dobila električno osvjetljenje 1898. godine. Ima i šadrvan, vanjski prostor za molitvu, islamsku knjižaru i grobnicu Gazi Husrev-bega. Put nas je dalje vodio do Gradske vijećnice i Latinske ćuprije, jednog od najstarijih mostova u Sarajevu na čijem se podnožju dogodio jedan od najznačajnijih trenutaka u povijesti.
Gavrilo Princip je 28. lipnja 1914. izvršio atentat na nadvojvodu Franza Ferdinanda na putu prema vijećnici, što je dovelo do početka Prvog svjetskog rata. Da je Sarajevo dosta pretrpjelo kroz godine podsjeća i Vječna vatra, još jedan simbol grada koja gori u znak sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata, a izgrađena je na prvu godišnjicu oslobođenja Sarajeva od njemačke okupacije.
Mi smo se nakon razgledavanja središta grada uputile u šoping, ali ako vas to ne zanima Tamara preporučuje vožnju žičarom do Trebevića i razgledavanje bob staze koja je izgrađena za Zimske olimpijske igre koje je Sarajevo ugostilo 1984. godine.
Divni ljudi i fina hrana me nisu iznenadili ako zato se nisam ni najmanje nadala da ću u Sarajevo obaviti odličan šoping pa sam se tako u Zagreb vratila lakša za nekoliko stotina eura jer ako volite marke poput Massimo Duttija, Maje, Sandro, The Kooples, Zaru i brojne druge ne smijete propustit dućane Azel France kojih ima po cijelom gradu. To su svojevrsni outleti spomenutih brendova pa tako ako niste ugrabili kožne sakoe iz Massima, ili neku lijepu vesticu u Zari, u Azelu je prava prilika za to. Meni je za oko zapeo Esprit dvobojni baloner, Massimo Dutti kožna jakna i ljubičasta haljina od svile.
Večer je bila rezervirana za posjet Narodnom pozorištu. Pogledale smo predstavu Hasanaginice koja govori o bračnom životu, feminizmu, problemima s kojim se susreću žene od nasilja u obitelji preko ženske nejednakosti do fenomena #metooi sudske borbe Johnnyja Deppa i Amber Heard.
Izlazak smo također propustile, a u nedjelju sam već rano ujutro žurila kući jer čekao me povratak u realnost- pripreme sina za školu i posao. No, u Sarajevo ću se sigurno vraćati još bezbroj puta, možda već za ovo ljeto u vrijeme Sarajevo film festivala kada ovaj grad vrvi ljudima i sjaji posebnim sjajem.