Karneval u Rio de Janeiru se održava već tri stoljeća, s vremenom je postao najveća kostimirana zabava na svijetu, ali nije to samo festival dinamične glazbe, energičnog plesa, raskošnih oprava i pritajene erotičnosti. Profesionalna plesačica sambe Anny Alves, Brazilka sa zagrebačkom adresom koja već šest godina sudjeluje na karnevalu, otkriva da je to i izuzetno zahtjevno natjecanje za koje su potrebni spartanska disciplina, dobra organizacija te brojna odricanja. Jer, samo najbolje škole sambe mogu biti dio spektakla na 700 metara dugačkom Sambodromu, kojeg je 80-ih godina prošlog stoljeća projektirao glasoviti brazilski arhitekt Oscar Niemeyer. Ondje stane čak 90 tisuća ljudi koji dolaze iz svih krajeva svijeta, a ulaznicu za karneval plaćaju od 20 pa do čak 2500 eura, koliko stoji VIP zona.
"U brazilskim gradovima u vrijeme karnevala vlada posebna atmosfera. Posvuda se pleše, pjeva i ispija tradicionalni koktel caipirinha, no "highlight" je četverodnevna fešta na Sambodromu. Traje od četvrtka do nedjelje, a na njoj sudjeluje 27 škola - dvanaest iz grupe Especial i petnaest iz serije "Ouro". Tri dana nakon toga se proglašavaju pobjedničke skupine. Dosad je bilo pet najboljih, a 2024. će ih biti šest", objasnila je Anny, dodajući kako će na idućem karnevalu, koji se održava od 9. do 17. veljače, plesati za školu sambe Unidos de Padre Miguel.
Žiri gleda svaki detalj pri ocjenjivanju: koncept koji stoji iza određene povorke (svake godine mora biti neka druga tema), kostime, koreografiju... Svi trebaju disati kao jedno, što nije nimalo jednostavno uzme li se u obzir da se svaka škola na Sambodromu predstavlja s oko 3000 članova. Prvo dolazi manja skupina "comissão de frente", koja publiku kroz koreografiju i kostime uvodi u priču, a potom ostali članovi prema točno određenoj hijerarhiji.
"Svaka škola ima sat vremena za spektakularan i energičan nastup, a ako ne ispoštuje vrijeme - gubi bodove. Gleda se i pjevaju li svi članovi cijelo vrijeme, je li kostim kompletan... Meni je, primjerice, znalo puknuti krilo, što je grozan osjećaj jer to negativno utječe na ocjenu", otkrila je Anny, koja se uvijek trudi da joj outfit bude glamurozan. Prema uputama njezine škole kreira ga Atelier Sollis, a među materijalima su perje fazana, Swarovski kristali, čelični dijelovi, poludrago kamenje, zlato...
Izrada traje oko mjesec dana, a cijena je i do 4000 eura. Anny mora imati raskošan kostim jer ima titulu "muse". To znači da sama pleše ispred veće skupine ljudi koja se naziva "ala" i vozila "carro alegorico". Na njemu je maskota škole, što je kod Unidos de Padre Miguel crveni bik. Svaka škola ima od osam do deset musa, a da bi to postale, plesačice moraju zadovoljiti brojne kriterije. Osim atraktivnog izgleda, gledaju se i osobnost, talent, požrtvovnost, angažiranost...
"Najviša titula je kraljica sambe, koja pleše ispred skupine bubnjara, što mi je san. Počela sam s tim procesom, ali se ne žurim. Doći će vrijeme i za to", rekla je dodajući kako u nekim karnevalskim povorkama sudjeluju i slavne osobe poput Gisele Bündchen. One ne moraju plesati, dovoljno je da budu na vozilu i pozdravljaju publiku, no popularna brazilska manekenka zna korake sambe pa je svi obožavaju.
Pripreme za karneval kreću samo mjesec dana nakon završetka prethodnog. Tada "carnavalesco", glavni producent, s timom ljudi - koreografom, scenografom, kostimografom... - osmišljava priču s kojom će se određena škola predstaviti iduće godine na Sambodromu. Sklada se i nova himna, a potom se kreće s probama. Kako Anny živi u Hrvatskoj, koreografiju vježba kod kuće s online trenerom, a mjesec dana prije karnevala odlazi u Brazil.
Ondje ima ekipu suradnika - osobnog asistenta, osobu zaduženu za odnose s javnošću, vizažista, frizera, snimatelja i fotografa - a drži se i posebnog režima. Vježba nekoliko sati dnevno, pazi na prehranu i izbjegava alkohol. Opijanje je posebno zabranjeno za izvođače na Sambodromu (gdje je i generalna proba), jer mogu biti izbačeni s karnevala.
"Nastupi škola počinju oko deset navečer, a traju i do šest ujutro. Ja sam cijeli taj dan toliko uzbuđena da ne konzumiram ništa osim vode. Kad sve prođe, obuzme me nevjerojatna sreća", kazala je Anny, koja je sambu počela plesati kao djevojčica u rodnom gradu Salvadoru. Bila je opčinjena kostimima i glamuroznošću karnevala, koji je tada mogla gledati samo na televiziji, i maštala da se jednom tamo pojavi. S vremenom je napredovala kao plesačica te je prije petnaest godina prešla među profesionalce. Plesala je u Rio de Janeiru, ali i cijeloj Europi pa je spletom okolnosti došla u Hrvatsku. Tu živi već deset godina, a posljednjih sedam u Zagrebu vodi školu sambe.
"U Rio de Janeiru ima mnogo škola sambe, većina ih dolazi iz favela, a samo najbolje mogu doći do Sambodroma. Potrebno je mnogo truda, rada, ali i novca. U školu se svatko može upisati, neovisno o spolu, dobi, izgledu, zanimanju i statusu. Karneval promovira toleranciju, uključivost i različitost pa su dobro došli i transvestiti te gay osobe. Uvjet nije ni da budu Brazilci. Ljudi iz svih dijelova svijeta mogu naučiti plesati sambu i sudjelovati na karnevalu. Važno je samo da imaju smisla za ritam, da su voljni učiti i da cijene kulturu Brazila iz kojeg je cijela ta umjetnost i potekla", zaključila je Anny Alves.
