Poslovni put Zagrepčanke Elvire Petak (30), stručnjakinje za odnose s javnošću bio je, kako sama kaže, šarolik i nepredvidiv. Još od srednje škole velika joj je ljubav i strast bila filmska umjetnost, a iako naposljetku Akademiju dramskih umjetnosti nije upisala, godinama je otkrivala neke nove smjerove u kojima bi se pronašla, no srž svega bila je kreativnost.
- Nakon završenog smjera odnosi s javnošću na Sveučilištu Vern većinom sam radila u IT tvrtkama, što je bila više potreba nego želja. Mislim da mi je u tom periodu primarna bila egzistencija, nisam se nikada zapitala što bih zaista željela raditi. No, nakon gubitka posla i puno frustracija, postavila sam si to pitanje - priča Elvira koja je oduvijek htjela raditi nešto konkretno, opipljivo.
I baš kad je prije nešto više od godinu dana ostala bez posla, znala je da je to svojevrsni znak da jednu svoju veliku ljubav - profesionalizira. Riječ je, dakako, o kuhanju.
Danas je tako ponosna vlasnica nedavno otvorenog dućana s neodoljivim pitama Friday Pie Shop na zagrebačkoj Trešnjevci, za koji se nada da će uskoro postati mjesto gdje će ljudi moći sjesti i podružiti se.
Puno je naučila od tate
Iako je kuhati počela relativno kasno, kada je ušla u dvadesete, oduvijek ju je zanimalo isprobavanje jela, a posebno joj je svidio mir koji osjeća dok valja tijesto ili kuha nadjeve. Puno je, kaže, o kuhanju učila preko raznih radionica i online, ali i od tate koji je pravi majstor improvizacije. Svoju ljubav prema pitama gradila je pak iz velike strasti prema filmovima i literaturi.
Čitajte i: Idealan bračni tandem! Glazbeni par podjednako se savršeno nadupunjuje u poslu i - kuhinji
- Oduvijek me privlačila kultura tog ugodnog života, koliko nam god on možda samo bio prezentiran kao takav - uživam u tome. Život u predgrađu, susjedi koji jedni drugima donose pitu za dobrodošlicu u susjedstvo, za dolazak na druženje uz roštilj, blagdane. Oduševljavali su me oblici pita pa sam se počela poigravati s prhkim tijestom. Dugo sam se mučila pokušavajući dobiti valoviti obrub po kojemu su američke pite karakteristične. Prva pita mi je bila s višnjama iz vrta mog tate jer ih je trebalo nekako potrošiti. Tijesto je bilo jako ukusno, okus maslaca i prhkoća su me oduševili, ali pita nije izgledala baš uredno – kaže Elvira koja je s vremenom to popravila, iako je jako samokritična i svaku pitu dotjeruje jer želi da bude najljepša što može biti. A danas je izradu svojih pita dovela do savršenstva.
U ponudi ih ima osam stalnih i trenutno tri blagdanske, a time je, kaže, htjela dati jasnu poruku - ne započeti posao s konfuznim izborom već malo po malo upoznavati javnost s proizvodima i dodavati neke nove.
Neke će pite biti sezonskog karaktera, ali će neke nove ući i u stalnu postavu. Važno joj je, kaže, i da su namirnice s kojima radi kvalitetne jer time smanjuje dodatke - ako ima dobre jabuke, pitu je šteta kvariti s puno šećera ili dodatnih aroma. Najveći hit i najtraženija pita ona je od dvije vrste jabuka koje nabavlja u OPG-u Ujlaki iz Međimurja, hrskava je, prhka, slatka i puna gustog i fino začinjenog nadjeva.
- Ime joj je Jolene. Svaku pitu, naime, poznajem i već po samom izgledu pite mogla sam im nadjenuti neko tradicionalno američko ime i karakterne osobine. Jolene je tako jednostavna, pristupačna, svi je vole, a to zaista i vrijedi za pitu od jabuke. Dorothy od kokosa je bijela, nježna, pahuljasta. Marilyn od šumskog voća je pravi vamp, zato je i dobila to odvažno ime – kaže Elvira kojoj inspiracija najčešće dođe u radnim trenucima, a ponekad si malo pomogne uz neki dobar soundtrack ili country u pozadini.