Legendarni televizijski urednik predstavlja svoj projekt za mirovinu - imanje u Pršurićima u kojem po cijele dane kosi, kopa i uređuje vrt iako tijekom života u Zagrebu nikad nije posadio niti jedan cvijet.
Više od 40 godina je legendarni urednik na HRT-u Đelo Hadžiselimović (71) birao najbolje dokumentarce za gledatelje, a nakon što je prije šest godina otišao u mirovinu, odabrao je nešto po svom guštu - život u malom istarskom selu Pršurići pokraj Poreča. Danas na svom imanju od 1600 četvornih metara s vrtom, maslinikom i bazenom provodi većinu vremena, a u Zagreb svrati jednom mjesečno da plati račune za stan i vidi stare prijatelje, priznajući da uvijek jedva čeka povratak u Istru.
- Odrastao sam u gradu i prije selidbe u Pršuriće u životu nisam posadio cvijet. Otkako sam ovdje uživam u gledanju svake biljčice kako raste. U vrtu uvijek ima posla: ili kosim travu ili nešto sadim, plijevim, kopam... Najsretniji sam kad se toliko izmorim da navečer odmah slatko zaspim, a ujutro me probudi pjev ptica. Ovo doživljavam kao projekt za mirovinu, jer nikada nisam mogao zamisliti da pod stare dane ništa ne radim. Vodim se rečenicom kojom je francuski filozof i književnik Voltaire završio svoj satirički roman Candide: “Treba obrađivati svoj vrt” - kaže Đelo Hadžiselimović.
Kad je, nakon prodaje apartmana na Hvaru, kupio imanje u Istri, na njemu su bile samo dvije masline, a sada ih ima 12. Preostalih deset kupio je od susjeda Blaža, ali ne kao mladice, već stabla stara 25 godina.
- Postoji izreka “loza je kao žena, puno traži, ali puno i daje. Maslina je kao majka, ne traži ništa, a daje sve”. Istina, jer ja svoje masline niti zalijevam niti tretiram kemikalijama, a one su bujne i zdrave. Jedino ih jednom godišnje, u travnju, dam podrezati. Držim se toga da maslina mora biti visoka koliko možete podignuti ruku, a prozračna tako da kroz nju može proletjeti ptica. Uzgajam dvije sorte, leccino, koja ima nježan okus, i belicu, koja je intenzivnija. Kad ih poberem, pomiješam plodove i sve nosim u mlin u obližnjem Žbandaju. Prošle godine dobio sam sedam litara maslinovog ulja, a ove će ga biti i više - uvjeren je Đelo.
Jedina modernizacija koju je uveo
U njegovom povrtnjaku trenutačno rastu češnjak, rajčica i peršin, a kad to pobere, posadit će paprike, prokulice i salatu. Sve je organsko: ne koristi nikakve kemijske preparate, a pri sadnji biljke gnoji ovčjim gnojem s obližnje farme. Jedina modernizacija koju je uveo je sustav navodnjavanja “kap po kap”.
- Volim kuhati, ali nema boljeg osjećaja od onog kad skuhate nešto što ste uzgojili svojim rukama - kaže Đelo, koji svojim gostima najčešće napravi krem juhu od mrkve, luka i krumpira te rižoto s divljim šparogama ubranim iza kuće.
Njegov istarski dom okružuju stabla murve, smokve, badema i kakija pa svake jeseni pravi zimnicu - domaći ajvar, džem i rakiju od kaki jabuka, ljute papričice u maslinovom ulju, suhe smokve u rakiji od oraha, ukiseljene paprike... Sve to je naučio raditi zahvaljujući savjetima susjede Klaudije i drugih prijatelja koje je stekao u Pršurićima. To selo od šezdesetak stanovnika živi, kaže, kao u starim talijanskim filmovima. Svakog dana u 10,15 dolazi kombi s kruhom, utorkom i srijedom s kućanskim potrepštinama, a jednom tjedno stiže riba. Iz daljine se može čuti glas prodavača koji prolazi ulicom i viče: svježa ribaaa, frische fisch... U Pršurićima je to posve normalna scena, a svi stanovnici se poznaju i druže.
- Moj društveni život ovdje je vrlo bogat, bogatiji nego u Zagrebu. Ujutro ustanem oko osam-devet, zatim radim u vrtu, a nakon toga ili odem k susjedu na ručak ili oni dolaze k meni. U kući imam stolni nogomet, a volimo i kartati. Posljednjih godina kuće u Istri su kupili brojni moji prijatelji iz Zagreba pa se često posjećujemo. Među njima su slikar, scenograf i dizajner Ivica Propadalo te kipar Petar Barišić - otkriva Đelo.
Posebno inspirativne razgovore o povijesti Istre vodi s astronomom Koradeom Korlevićem, kojeg rado posjećuje u zvjezdarnici u Višnjanu.
Raj za ljubitelje vina
- Korade tvrdi da živim u epicentru hrvatskog vinarstva, jer je u Pršurićima vinarija u kojoj se proizvodi naš svjetski nagrađivani pjenušac Misal. Šali se da ne zna nikog tko se bolje smjestio od mene, jer se Pršurići nalaze između sela Bačve i Ženodraga. Na imanju nemam vinograd pa ne proizvodim vlastito vino, ali sam buteljirao susjedovo u boce na kojima je slika Istre s označenim Pršurićima uz natpis “odabrao Đelo Hadžiselimović” i dodatno objašnjenje “samo anđeli znaju kako je u raju”. Ovdje se puno šalimo i smijemo pa su mi tako prijatelji za rođendan darovali majicu s natpisom Pršurići - London - Pariz, što je asocijacija na Del Boya iz humorističnog serijala “Mućke”. A na poklon sam dobio i oznaku za ulaz u imanje na kojoj piše: Oprez! Zaboravi psa, čuvaj se vlasnika - sa smiješkom prepričava Đelo, koji se popodne najradije opušta uz čašu džina na rubu bazena.
Kako je veliki ljubitelj street arta, plan mu je zidove oko bazena ispuniti muralima poznatih uličnih umjetnika Lonca i OKO. S Loncem se već dogovorio, a OKO, čije crteže iznimno cijeni, uskoro planira zvati. Zid obližnjeg apartmana, koji je sagradio odmah pokraj kuće (ne za iznajmljivanje, nego za prijatelje) već krasi velika slika tri mačka, rad uličnog umjetnika Lunara.
Nakon osvježenja u bazenu, Đelo uživa provesti neko vrijeme gledajući televiziju, pogotovo dokumentarce na HRT-u koje danas umjesto njega bira Mira Vočinkić. Tvrdi da njegova nasljednica radi odličan posao, a njemu su najdraži oni s osobnim pristupom autora kakve rade Michael Palin, Michael Moore i Goran Milić. Ni sam još nije “ovjesio mamuze o klin” pa danas bira dokumentarce za Doku TV, Međunarodni festival dokumentarnog filma Poreč DOX i Fažana Media Fest.
- Gledam svoje prijatelje u Zagrebu. Ne znaju što će sami sa sobom, a meni je ovdje dan prekratak da obavim sve što sam zamislio. Uskoro planiram napraviti konobu i natkriveni roštilj, kako bi se društvo moglo okupljati tijekom cijele godine. Ovo mjesto je za mene raj i ne bih ga mijenjao ni za što na svijetu - kaže Đelo Hadžiselimović.