Kad bi modna industrija bila država, ona bi po emisiji CO2 bila na trećem mjestu, odmah nakon SAD-a i Kine, kažu stručnjaci. Uz utjecaj na okoliš uz modu se veže i etičnost proizvodnje pa je odgovornost te industrije zapravo golema. Stoga i ne čudi što je i za drugi panel pod nazivom "Što je zapravo održivo u modi" na poslovnoj konferenciji Gloria Business Talk na temu održivosti, koja je u organizaciji Glorije održana u zagrebačkom Petom kupeu, vladalo iznimno zanimanje.
O tome su s moderatoricom Natašom Mihaljčišin razgovarali Ana Ivančić, vlasnica concept storea Garderoba, dizajnerica Marija Kulušić, Katarina Nina Simončić, izvanredna profesorica na Tehničko tehnološkom fakultetu u Zagrebu i Domagoj Boljar, suosnivač i CO brenda Miret.
Možemo li i kako danas, bez obzira na to koji brend kupovali, i što na njemu sve piše, biti sigurni da je proizveden na održiv način? Nikako, uvjerena je Ana Ivančić jer su, otkako se počelo pričati o održivosti u modnoj industriji – barem se stječe takav dojam - svi brendovi odjednom postali održivi.
"Čak i oni koji spadaju u brzu modu i po mojem mišljenju, ne mogu biti održivi. Održivost nije samo korištenje recikliranih materijala već vrlo slojevita priča, kao što smo čuli i na uvodnim predavanjima – od vrste materijala koji se koriste do etičnosti u samom poslovanju. Dakle, važno je gdje su te tvornice u kojima se proizvodi tkanina ili odjevni predmet. Uz to, i cijena proizvoda nešto govori. U mojem koncept dućanu Garderoba često pitaju zašto bi kod nas kupili neku majicu za, primjerice, 90 eura, kad je mogu naći i za 15? Svijest o održivosti, nažalost, zbog standarda većine stanovnika u našoj zemlji još nije zaživjela", objašnjava Ana Ivančić, dodajući da je predmet izrađen od organskog pamuka skuplji od onog običnog. Dućan se specijalizirao za skandinavske brendove, koji puno ulažu da budu što održiviji, odnosno, kako oni kažu, da odgovorno posluju pa vlasnica dućana ističe iskustvo sjevernih zemalja. Kad je u siječnju 2017. bila na Tjednu mode u Kopenhagenu, tek je nekoliko brendova imalo oznaku održivo, a kupci baš i nisu jurili za komadima od ekomaterijala zbog visokih cijena. U proteklih šest i pol godina situacija se promijenila.
"Skandinavskih brendova na našem tržištu gotovo da i nije bilo. Odlučila sam se za one koji koriste kvalitetne održive materijale, ili pak odjeću izrađuju od recikliranog poliestera, pa organskog pamuka... Sve to pridonosi kvaliteti i trajnosti proizvoda, a jednako je važno odabrati tvornicu gdje će se proizvoditi, gdje se u proizvodnji ne iskorištavaju rad radnika ili djece", smatra Ana Ivančić, dodajući da je najodrživije kupovati manje, ali kvalitetno, u svakom segmentu, jer kvalitetan odjevni predmet ili modni dodatak traje dugo.
I premda se govori kako je modna industrija, nakon naftne, najveći zagađivač, u Hrvatskoj smo, prema mišljenju Katarine Nine Simončić zapravo pošteđeni tog "statusa golemog zagađivača". Naime, modne industrije kod nas zapravo – nema.
"Modu promatram kao povijesni fenomen. Nekad smo imali tekstilnu industriju, a danas u zemlji imamo samo mikro proizvodnju. U The New York Timesu se 1989., kad se jedan brend pohvalio da od ideje do produkta treba samo15 dana, pojavio termin "brze mode", a sukladno tome i termin "spore mode". U našem obrazovnom sustavu danas pokušavamo odjevni predmet preispitati kroz pojam reciklaže, nove namjene ili revitalizacije tradicijskih oblika proizvodnje, a ne samo brze ili spore mode", zaključila je Katarina Nina Simončić.
Za Mariju Kulušić okruženje u kojem stvara je zapravo poticajno jer smo na prostoru gdje je proizvodnja tekstila vrlo mala i ne ostavlja joj velik prostor za izbor tkanina. "Proizvodim u Hrvatskoj. Ako želim tkanine s ovih prostora to su stari i antikni materijali, čak i do 100 godina, izrađeni na tkalačkim stanovima tako da recikliram, odnosno ne zagađujem okoliš."
Gdje je u modi održiva tehnologija, već godinama se trudi otkriti Domagoj Boljar. Za njega je to sve ono što je najbliže prirodi pa kod izrade tenisica brenda Miret, čiji je suosnivač, odabiru isključivo održive, prirodne materijale.
"I zato su naše tenisice posve drugačije. Nema plastike, nema kože. To jest vrsta radikalnog ekološkog trenda, no naši su kupci sigurni da je naš proizvod 100 održiv", poručio je.
